Skulptura španske renesanse podsjeća na
minuciozne radove zlatara, platerosa, dok je drugi nazivaju
"izabelinskom" u spomen na kraljicu Izabelu, kao što i u
susjednom kraljevstvu Portugaliji stil "manuelinski" nosi ime po kralju Emanuelu.
Humanističkim teznjama Španija dodaje veoma specifične crte, vjerskog
oduševljenja koji je oziveo duh rekonkiste i oblika koji su utisnuli Arapi,
posredstvom mozaraba, hrišćana pod mavrskom vlašću, mudahera zanatlija u službi
muslimana. Najznačajniji spomenici su džamija u Kordovi, početa u VIII vijeku,
dvorište sa arkadama katedrale u Sevilji, Alhambra Heneralife u Granadi,
Alhaferija u Saragosi. Umjetnost mudahera se osjeća još i na Vojvodskoj palati
Infantado u Gvadalahari. Ne smje se zapostaviti ni značaj zamkova. Zamak Koka
ostaje najsavršeniji predstavnik tog tipa građevine, zajedno sa zamkom u Medina
del Kampo. U gradovima vlasteoska kuća "casa solariega" kao Kasa de las Konćas u
Salamanki, Kasa del Korbon u Burgosu -potvrđuje velelepnošću grba koji je krasi
društvenu nadmo
ćnost
plemića koji je boravio pod njenim krovom. Te domove i crkve treba ukrasiti.
Uveliko se poziva u pomoć tapiserija, naročito iz Flandrije, da svojom
izvanrednom umjetnošću prekrije gole zidove. Zlatarstvo isporučuje predmete za
kult i za svečanosti. Veoma cijenjeni snadbjevači te robe su Njemci, kao što je
bila porodica Arfe(XVI v). Na jednom sličnom području, umjetničko gvožđarstvo
dožuvljava izuzetan prozvat, jer treba snadbjeti pevnice katedrala onim metalnim
cizeliranim i pozlaćenim pregradama koji se uzdižu do svodova.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |