U ranim Olipijskim takmičenjima dominantni muški gimnastičari su bili iz Njemačke, Švedske, Italije i Švajcarske, tj. iz zemalja u kojima se ovaj sport prvo razvio. Ali u 1950-tim Japan, Sovjetski Savez i zemlje istočne Evrope su počeli da proizvode vodeće muške i ženske gimnastičare. Moderna gimnastika je stekla znatnu popularnost nastupima Olge Korbur iz Sovjetskog Saveza 1972. godine na Olimpijadi u Minhenu koja je osvjila tri zlatne medalje i Nađe Komaneči iz Rumunije koja je na Olipijadi u Montrealu 1976. godine osvojila tri zlatne medalje. Ona je i prva gimnastičarka u istoriji koja je dobila najveću moguću ocjenu a to je "10". Rasprostranjene televizijske reportaže o ovim dramatičnim nastupima dale su ovom sportu publicitet koji je nedostajao u prošlosti.

Mnoge zemlje, ne one koje su bile tradicionalna glavna potpora u to vrijeme SSSR, Japan, Istočna i Zapadna Njemačka i druge istočno-evropske nacije počele su da promoviraju gimnastiku, naročito za žene; među ovim zemljama su bile Kina i S.A.D.. Na Olimpijadi u Los Anđelesu 1984. godine, Marry Lee Retton iz S.A.D.-a je osvojila pet zlatnih medalja uključujući i zlatnu medalju u generalnom plasmanu. Vitaly Serbo iz Objedinjenog Tima (ime pod kojim su se takmicili sportisti bivseg SSSR-a 1992. godine u Barseloni) je osvojio nečuvenih šest zlatnih medalja. S.A.D. tim je osvojio zlatnu medalju po pvi put na Olimpiskim igrama u Atlanti 1996. godine, gdje se isticala hrabra Lerri Struga. Alexei Nemov iz Rusije je osvojio četri zlatne medalje na dvije Olimpijade, osvajajući šest medalja na pojedinačnom plasmanu po spravama na takmičenju 1996. godine i još na Olipijskim igrama u Sidneju 2000. godine.

Home