SOLISTIČKI KONCERT
Solistički koncert nastaje početkom XVIII vijeka, pa je razumljivo što je, bar u prvo vrijeme najbogatija koncertna litaeratura pisana za violinu. Čuvena su djela Vivaldija, Torelija, Lakatelija (čiji se koncert smatra vrhuncem virtuoznog tretmana violine u baroku - Lokateli je nazvan baroknim Paganinijem). Danas najveću popularnost uživaju Vivaldijevi koncerti, posebno ciklus od četiri violinska koncerta po nazivom Godišnja doba (Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima).
Kao muzički oblik, po pravilu ima tri stava - brzi, lagani, brzi (II stav obično donosi tonalni kontrast). Za I stav karakterističan je tzv. Vivaldijev oblik koncerta, u kojem se smjenjuje Tutti i Solo - odsjek (najčešće 4 Tutti - odsjeka sa uvijek istom osnovnom temom i harmonskim planom T - D - T (S) - T i tri Sola), II stav je slobodno građen, a III može imati strukturu Kuprenovog ronda, ili biti slično građen kao i I stav.
Od Baha počinje razvoj koncerta za čembalo, a postoje i koncerti za duvačke instrumente - najpoznatiji su Kvancovi (Quanz) za flautu. Hendl piše koncerte za orgulje.
|
|
|
|
|
|