cPROCES I KAZNEd

Jer je prokletstvo zlodjela u tome sto neizbjezno opet radja zlo.

Fridrih Siler

 

    Inkvizicija je obicavala da najavi svoju posjetu svakom gradu, tako da bi se narod okupio u dato vrijeme. Ko se ne bi pojavio unaprijed bi bio sumnjiv. Sudski postupak inkvizicije bio je jedinstven i do tada nije zabiljezen u svijetu. On se ne smije oznaciti kao cin samovolje, jer su zahtjevi, obaveze i ovlascenja inkvizicije bili uredjeni do perfekcije. Cio postupak je imao svjesno religiozni predznak, sto je ostavilo teske posljedice na tu instituciju. Kada je sud vijecao, izgovorio bi molitvu u klececem polozaju i preklinjao Svetoga Duha, a zatim bi u glas izgovorili amin.Osobenost inkvizicije ispoljavala se prije svega u neogranicenoj vlasti koja je data predsjedavajucem. On je bio tuzilac i sudija u jednoj licnosti. Nije postojalo pravo zalbe. Inkvizitor je ujedno bio i ispovjednik osobe izvedene pred sud. Optuzeni je na pocetku morao da mu se preda na milost i nemilost i zakune da ce se pokoriti svim naredbama crkve, istinito odgovoriti na sva pitanja, izdati sve jeretike i dobrovoljno se podvrgnuti svakoj pokori. Sa druge strane i od inkvizitora ocekivalo se gotovo nemoguce. Njegov zadatak bio je da stiti vjeru i osveti Boga za nepravdu koju mu je nanijela jeres. Sud je imao biljeznika- notara, savjetnika, cuvare zatvora, branioce... Optuzeni ili osumljiceni nije znao imena svjedoka koji svjedoce protiv njega.U cilju istrage pribjegavalo se mucenju. Najcesce kazne bile su: oduzimanje imovine i svih prava, ne samo okrivljenoga, vec i  njegovih srodnika, a zatim bi optuzeni stavljan u zatvor. Uporni jeretici osudjivani su na smrt i to spaljivanjem na lomaci. Oni koji bi se pokajali, bivali bi zadavljeni a potom spaljeni. Tijela umrlih jeretika otkopavana su, a zatim spaljivana. Inkvizicija djeluje brzo, potcinjava joj se svjetovna vlast. Presuda se obicno citala javno na trgu. Izricanju presude prethodila je obavezna propovijed zvana Sermo generalis (ili Auto da fe). U prisustvu hiljada ljudi, osudjeni se pojavljivao obucen u posebno odijelo. Smrtna presuda obicno je izvrsavana sutradan.

Neki od nacina na koji su jeretici muceni
Jedan od bolnih nacina pomocu kojih su se jeretici primoravali na priznanje, makar ono bilo i lazno. Zeljezno orudje duboko se zabijalo u donju vilicu i grudi, uzrokujuci jak bol i otezano disanje.	Uvrtanjem sarafa celicne bodlje zabijale su se u tijelo zrtve.
Prelazeci pomocu ovog orudja preko grudi ili ledja osudjenoga, dzelat je na tijelu izazivao jake povrede i nepodnosiv bol.	Alat prvenstveno namjenjen za mucenje zena.
Kao i prethodni, a i naredni, i ovaj alat koristen je za mucenje zena. Ubacivan je u vaginu zene a zatim su se stranice sirile.
Jedan od prepoznatljivih nacina mucenja. Vrela tecnost, najcesce ulje, ulijevano je u metalnu cizmu jeretika.	Ova naprava koristila se za mucenje, tako sto se pomocu nje u covjeka ulijevala voda u enormnim kolicinama.
Pomalo varvarski, ali ni ovaj nacin mucenja nije izostao. Vecina ljudi bi priznala bilo sta ukoliko bi se nasla na raznju.	Jako bolan nacin mucenja. Bolovi su bili neopisivi. Jeretik je istovremeno istezan, dok bi mu celicni siljci parali meso.
Veoma efikasan nacin mucenja. Vec nakon postavljanja nekoliko tegova jeretik ne bi bio u stanju da dise, te je priznavao krivicu, i u slucaju da je nije bilo.	Poznata sprava u koju bi jeretik bio zatvaran. Celicne bodlje zabadale bi se po citavom tijelu.
Srednjovjekovni oblik elektricne stolice. Buduci da nisu imali struju, a gvozdja su imali na pretek, elektricni sok zamjenili su zeljeznim bodljama.	Takozvano Kolo svete Katarine.
Jos jedan vid kola za mucenje.

Created by Danijel Dojcinovic