DIVLJE MAČKE

Postoji 36 različitih rasa divljih mačaka, 1996 godine donesena je konačna podjela unutar vrsta. Po novoj podjeli grupe Felis i Pantera podjeljene su u 18 podvrsta (13 u Felis grupi, 4 u Pantera grupi i 1 u Acinonychinae grupi). Većina se podvrsta sastoji pokraj genetskog također i od mjesta življenja.

Pored te podjele postoje još i neke mačke koje su ovdje uvrštene ali još nisu službeno klasificirane jer jednostavno postoji premalo podataka o njima.

VRSTE DIVLJIH MAČAKA :

Afrička zlatna mačka (Profelis aurata)
Andska planinska mačka (Oreailurus jacobita)
Azijska zlatna mačka (Catopuma temminckii)
Crno nožna mačka (Felis nigripes)
Ris (Lynx rufus)
Borneo mačka (Catopuma badia)
Kanadski ris (Lynx canadiensis)
Caracal (Caracal caracal)
Gepard (Acinonyx jubatus)
Kineska planinska mačka (Felis bieti)
Leopard oblak (Neofelis nebulosa)
Coguar (Puma concolor)
Euroazijski ris (Lynx lynx)
Mačka ribič (Prionailurus viverrinus)
Ravnoglava mačka (Prionailurus planiceps)
Geoffrijeva mačka (Oncifelis geoffroyi)
Iberijski ris (Lynx pardinus)
Jaguar (Pantera onca)
Jaguarundi (Herpailurus yagouarundi)
Prašumska mačka (Felis chaus)
Kodkod (Oncifelis guigna)
Leopard (Panthera pardus)
Leopard mačka (Prionailurus bengalensis)
Lav (Panthera leo)
Mramorna mačka (Pardofelis marmorata)
Margay (Leopardus wiedii)
Ocelot (Leopardus pardalis)
Oncilla (Leopardus tigrinus)
Pampa mačka (Oncifelis colocolo)
Pallas mačka (Otocolobus manul)
Pjegava mačka (Prionailurus rubiginosus)
Serval (Lepitailurus serval)
Pješčana mačka (Felis margarita)
Snježni leopard (Unica unica)
Tigar (Panthera tigris)
Divlja mačka (Felis silvestris)

AFRIČKA ZLATNA MAČKA

Kao što i samo ime ove mačke ukazuje ime je dobila po boji krzna koje je baš poput zlata. Afrička zlatna mačka je srednje veličine od 72 do 94 centimetara , a težine od 11 do 14 kilograma. Boja je krzna potpuno žuto zlatna, a samo ispod brade krzno je bijele boje. Rep je ove mačke nešto veći i na nekim primjercima može poseći i dužinu cijelog tijela.

Ova mačka živi u ekvatorskom području Afrike u dubokim prašumama. Nažalost, zbog smanjivanja životnog područja ova se mačka povlači sve više u planine tako da sada nije čudno da je se može naći čak i na 3500 metara nadmorske visine.

Jedna je od rijetkih mačaka koje svoj plijen love danju, a samo neke podvrste ove mačke koje žive u Ugandi love noću. Najčešći plijen ove mačke su mali majmuni, koji su joj lak plijen jer se jako dobro penje .Zbog teškog načina proučavanja jer je jako plašljiva ne zna se kako dugo živi, ali se zna da ima od 1 do 2 mladunca.

Ova je mačka ugrožena ne samo zbog smanjivanja životnog prostora nego i zbog toga što ovu mačku love lokalna plemena zbog repa koji im služi u ceremonijama.

ANDSKA PLANINSKA MAČKA

Ovu mačku nalazimo u visokim planinama Bolivije, Perua i Čilea. Obično se nalazi u planinskim nizinama i okolnom drveću.
S obzirom da je nalazimo na velikim visinama pokrivena je gustim i dugim krznom. Boja krzna može varirati od tamno crvene do sive i po cijelom su tijelu karakteristične i nepravilne smeđe točke.

Andska je mačka nešto veća od domaće mačke veličine je od 60 do 70 centimetara, a rep se proteže sve do dvije trećine dužine tijela. Taj je rep sa posebnim razlogom te dužine naime, kada lovi Andska mačka koristi taj rep kao kontrabalast pomoću kojeg se lakše kreće po stjenovitom terenu.

Zbog mjesta življenja ova je vrsta mačaka nažalost premalo istražena tako da se jako malo zna o njezinim lovnim i životnim navikama.

Iz poznatih podataka vidi se da su joj glavnina plijena činčile i ostali mali glodavci koji borave na tim prostorima.

Unatoč tome što je slabo istražena ova je mačka stavljena na popis ugroženih vrsta zbog neprestanog smanjivanja prirodnog staništa.
 

AZIJSKA ZLATNA MAČKA
 

Azijska zlatna mačka ima prirodno stanište u prostorima jugoistočne Azije uključujući Malajski poluotok i Sumatru. Unatoč tome što se ne razlikuje umnogome od Afričke zlatne mačke jer imaju vrlo slične oznake na krznu, s obzirom na porijeklo razdvojene su u dvije različite grupe.

Boja krzna joj može biti od crveno, zlatno smeđe sve do sive. Oznake na krznu variraju isto kao i boja krzna na jugu su skoro bez oznaka osim jedva primjetnih okolo očiju i ispod brade. Dalje na sjeveru oznake su jače izražene sa tamno crvenim točkama.

Mjesta obitavanja ove mačke su duboke tropske šume pa čak sve do Himalaja. Azijska zlatna mačka je noćna životinja koja lovi plijen svoje veličine, inače je veličina Azijske mačke od 75 do 105 centimetara. Najčešći su plijen ove mačke veći glodavci, manji jeleni , ptice.

Nažalost i ova je mačka proglašena za ugroženu zbog sve većeg uništavanja šuma i smanjivanja prirodnog staništa. Još je jedan razlog ugroženosti ove mačke, a to je lov zbog krzna.

CRNO NOŽNA MAČKA

Ovo je jedna od najmanjih rasa divljih mačaka. Sa ramenima visina je oko 20 centimetara, dok dužina tijela ne prelazi 50 centimetara.

Prosječna je težina mužjaka oko 2 kilograma, a ženke su teške oko 1,5 kilograma. Glava je prema tijelu razmjerno velika, boja krzna varira od pješčano smeđe pa sve do crveno smeđe. Noge su izrazito crne i prema tijelu prelaze u crne krugove. Dno je šapa pokriveno dužim crnim krznom po kojemu je dobila i ime, a također služi za zaštitu od vrućine u polupustinjskim uvjetima.
Ovu mačku možemo naći samo u Južnoj Africi, Botswani, Namibiji i južnoj Angoli. Klasificirana je u rod FELIS i ima dva pod roda. Felis nigripes nigripes dolazi sa "paleži" na krznu i nalazi se u Botswani, Namibiji i Angoli dok pod rod Felis nigripes thomasi ima tamnije krzno i nalazi se u Južnoj Africi.

S obzirom na uvjete u kojima živi (pustinja) ova je mačka razvila sposobnost da uopće ne mora piti vodu tj. svu vodu dobiva iz plijena koji ulovi.

I ova je vrsta mačke noćni lovac koji lovi male glodavce i ptice, u nedostatku takvoga plijena ova mačka lovi i guštere, pauke ili insekte. Tehnika lova ove mačke je za svaki plijen drugačija, tako ona male sisavce čeka na ulasku u njihovu rupu dok se pticama prikrada i čeka i dok ne počinju uzlijetati.

Mladunčad Crno nožne mačke se razvija najbrže od svih divljih mačaka. Leglo se sastoji obično od 1-2 mladunca i dnevno dobivaju do 8 grama.

Zanimljivo je još spomenuti da je ova mačka razvila različite vrste glasanja, pa kada se nađe u opasnosti signalizirati će to mladucima koji će stati kao ukopani na mjestu umjesto da bježe.

Unatoč tome što je rijetka u prirodi još uvijek nije ugrožena ljudima ili nedostatkom hrane
 

RIS

Za risa bi mogli reći da je to jedna od sretnih priča koje su ispričane u prirodi. Unatoč tome što se u Americi godišnje ubije čak 80000 primjeraka zbog krzna radi risove prilagodbe da živi čak i u blizini ljudi i velikom akcijom koja je provedena za njegovu zaštitu na svu sreću ova vrsta mačke barem u Americi nije više ugrožena. Procjenjuje se da ih u Americi živi preko milijun jedinki. Risovo je stanište vrlo rasprostranjeno od pustinje, planina šuma i močvara.


Uobičajena im je težina oko 10 kilograma , a hrane se pretežno sa malim sisavcima.
 

BORNEO MAČKA

Kao što joj i ime sugerira ovu mačku možemo nači isključivo na otoku Borneo, ova je mačka tako rijetka tako da ne postoji niti jedna slika živog primjerka tako da se njezino postojanje osniva samo na pričama domorodaca.

Ova vrsta izraste oko 60 centimetara u dužinu, a rep joj ne prelazi pola dužine tijela. Najčešće je tamno smeđe boje ali primjećeni su i skoro potpuno sivi primjerci. Rep je najčešće potpuno bijel. Po nekim genetskim karakteristikama ova bi se vrsta mogla smijestiti u grupu sa zlatnim mačkama (afrička i azijska).

Životni im je prostor ograničen na duboke šume u blizini vode.
 

KANADSKI RIS

Kanadski isto kao i Euroazijski ris zbog pojačanog napora očuvanja vrste više ne spadaju u ugrožene vrste, za razliku od Španjolskog - Iberijskog risa koji je pred izumiranjem. Unatoč tome što im je trenutno populacija stabilna pojačani je napor potreban zbog stalnog uništavanja risovog prirodnog staništa.

Ova je nekada vrsta risa bila rasprostranjena u Kanadi i Sjevernoj Americi no zbog gušće naseljenosti sada ga se može naći samo u Kanadi. Kanadski je ris za trećinu manji od Euroazijskog i ima više sivih područja na krznu.

Značajno je reći da je risova polulacija jako osjetljiva na populaciju zečeva koji su joj glavni plijen tako da što je više zečeva više je i risova.

Euroazijski, Iberijski i kandski ris je svaka vrsta posebna za sebe.

CARACAL

Caracal se ponekad naziva i pustinjski ris, ima kratki rep i zašiljena uha slično kao i ostali risevim, no razlika je u dužini krzna koje je kod caracala puno kraće i ima jake nijanse crvenoga. Još su uvijek česti u Jugozapadnoj Africi. Kod caracala je bitno spomenuti posebnu tehniku lova koja se sastoji od toga da caracal može skočiti i do 2 metra u zrak u lovu na ptice koje su njegov glavni plijen.

Pokraj ove Južno Afričke vrste postoji i Turkmenistanska podvrsta.

GEPARD

Jedna od najdomljivijih i definitivno najbržih mačaka na svijetu. U samo kratko vrijeme ova mačka može postići brzinu od 130 kilometara na sat što joj daje veliku brzinu i prednost u odnosu na plijen.

Ova mačka ima vrlo široke šape nalik na pseće, pa čak što je isto zanimljivo ne prede i ne mjauče nego laje i glasa se poput psa.

Ovo je srednje velika mačka dogačka je 110 do 160 centimetara teži od 45 do 60 kilograma. Gepard rađa od 3 do 5 mladunaca, a postaju potpuno samostalni sa 18 mjeseci.

U davnini gepard je živio od Indije do Afrike dok se sada može naći samo u Africi. Nažalost zbog smanjenja njegovog velikog lovnog područja gepard je u današnje skoro pred izumiranjem.

KINESKA PLANINSKA MAČKA

Postoji vrlo malo podataka o ovoj srednje velikoj mački. Rasprostranjena je u Kinskoj pustinji u području Mongolije. Nastanjuje i kamenite stepe zapadne Kine.

Veličina je ove mačke od 60 do 85 centimetara. Osnovna je boja krzna žućkasto siva sa paležom po cijelom tijelu, po nogama ima krugove tamnije dlake.
Glava je velika i najčešće tamnija od cijelog tijela , sa velikim i mekanim ušima.
Noge su pokrivene dugom dlakom no ona nema zaštitnu funkciju kao kod crno noge mačke.
Gotovo se ništa nezna o lovačkim navikama no kako ova vrsta spada u rod FELIS pretpostavlja se da su osnovna prehrana mali glodavci i ptice.

 

LEOPARD OBLAK

Najmanja od "velikih" mačaka teži samo oko 25 kilograma kada je potpuno razvijena. Tijelo joj je postavljeno na kratke noge, velika stopala, i dug rep koji joj je potreban zbog njezinih izraženih penjačkih sposobnosti.

Nastanjuje tropski dio Azije, ali je kao i ostale mačke toga podneblja ugrožava sve veća siječa šuma. Ime je dobila po neuobičajenim točkama po tijelu koje izgledaju kao oblaci. S obzirom na veličinu tijela ima ova mačka ima najduže zube od svih mačaka.

Ovu je mačku skoro nemoguće pariti u zarobljeništvu jer ženka skoro uvijek prilikom poroda ubije svoje mladunce.

COGUAR

Zanimljivost je ove mačke njezina mnoga imena koja ima neka od njih su : puma, planinski lav, Američki lav, smeđi tigar i noćni vrisak.

Puma nastanjuje planinske visove Amerike, no nekad je je bilo sve do Floride gdje su zadnji primjerci ubijeni 1991 godine. Zbog smanjivanja broja jedinki pokušalo se sa umjetnom oplodnjom no unatoč tome što je oplodnja in-vitro uspjela zasada nema niti jednog živog primjerka takve oplodnje.

Naime otkriveno je da prilikom ovakve oplodnje ne razvija se hormon koji je potreban da očuva zametak, tako da znanstvenici rade na tome da umjetno uštrcaju potreban hormon.

Primjerci koji žive na većim visinama su nešto veći pa mogu težiti i do 100 kilograma mužjaci i 75 kilograma ženke.


S obzirom da je ova mačka rasprostranjena po planinama Amerike relativno se često događaju napadi na usamljene planinare koji zabunom dođu preblizu legla pume.

EUROAZIJSKI RIS

Cijelokupna populacija risova u Europi je stabilna jer je ris zaštićena životinja. Jedina vrsta koja je ugrožena je Španjolski ris za koje se predpostavlja da ih je samo oko 1200 jedinki na cijelom Iberijskom poluotoku.

Populacija risova jako ovisi o populaciji njihove glavne hrane, a to su zečevi, tako da jedina opasnost risevima danas predstavlja smanjenje životnog prostora, a samim time i smanjivanje količine zečeva.

Glavna je razlika između ove vrste risa i Kanadskog u veličini jer je Euroazijski ris veći, i boji krzna Euroazijski je puno tamniji i crvenijeg krzna.

MAČKA RIBIČ

Specifičnost je ove mačke da je živeći isključivo uz obalu rijeke razvila veliku sposobnost pecanja ribe. Rasprostranjena je u Indiji i Jugoistočnoj Aziji.

Tehnika je lova u tome da šapa ima posebno duge kandže tako da prilikom urona šape u vodu krzno sa gornje strane uvijek ostane suho. Kandže su u ove mačke tako duge da čak i kada su uvučene strše van.

Životni im se prostor stalno smanjuje ali unatoč tome procjenjuje se da na slobodi ima još oko 10,000 primjeraka. Ova je vrsta mačke osjetljiva i na još jednu stvar, a to je zagađenje rijeka pa to samim time smanjuje i količinu ribe potrebne za prehranu ove mačke.

RAVNOGLAVA MAČKA

Glavna postojbina ove mačke je Indija, Kina, Java i Bali. Veličina je ove mačke oko 45-60 centimetara, a težina je od 5 - 7 kilograma.

Ime je dobila po neobičnoj glavi koja je od nosa pa sve do iza ušiju potpuno ravna. Boja je krzna tamno smeđe sa paležima ispod bokova.Glava je zamjetno svijetlija sa crvenkastim trakama koje se protežu preko cijelog lica.

Druga je zanimljivost ove mačke da joj se kandže ne uvlače potpuno u šapu. Samo kod nekoliko vrsta mačaka primječena je ova pojava.

Ova je mačka kao i većina ostalih noćni lovac,a lovna su područja šume i rijeke, gdje nalazi svoj plijen vodene životinje, male ptice i sisavce.

Zbog relativno teškog pronalaženja ne zna se točan broj jedinki u prirodi.

GOEFFRIJEVA MAČKA

Goeffrijeva mačka je dobila ime po istraživaču iz 19 stoljeća Goeffreyu St Hilaire koji ju je pronašao u jugoistočnom dijelu Južne Amerike istočno od Anda.

Veličina je od 55 - 70 centimetara, a teži od 3 - 5 kilograma. Najčešće ima od 1 - 4 mladunca , a prosječno živi oko 14 godina. Boja krzna se može razlikovati što ovisi i o mjestu nalaska, no generalno se može reći da su mačke nađene na sjevernom djelu tamnije sa više točaka, dok su na jugu puno svijetlije.

Ova mačka može živiti sve do visine od 3000 metara nadmorske visine. Goeffrijeva mačka dan provodi s obzirom na to da je dobar penjač u niskom drveću. Zanimljivo je spomenuti i to da se ova mačka i pari na drveću. Mladunci već u dobi od 6 tjedana su sposobni penjati se po drveću.

Ulov je isti kao i ostalim malim divljim mačkama .Teritorijalno ova mačka pokriva mali prostor tako da se ženke zadovoljavaju sa 2 kilometra površine, a mužjaci 3 puta većem prostoru. S obzirom da ne traži veliki životni prostor ova mačka na svu sreću nije jako ugrožena.

IBERIJSKI RIS

Ovaj ris dijeli dva imena Iberijski ili Španjolski ris. Nešto je manji od svoje sjevernije subraće i krzno mu je svijetlije, a također i točke su mu izraženije.

Ova je vrsta nažalost pred izumiranjem jer je pretjerano izlovljavan zbog krzna. Nažalost po poznatim podacima postoji samo nekoliko jedinki koje žive na slobodi.

 

JAGUAR

Treća najveća mačka (iza lava i tigra) i najveća u zapadnoj hemisferi. Mužjaci mogu imati do 200 kilograma dok su ženke nešto lakše. Životni prostor mu se proteže od Brazila, Meksika, a do nedavno moglo ih se vidjeti u u južnom dijelu SAD-a.

Jaguara se često miješa sa leopardom od kojeg je veći i snažniji. Zanimljivo je kod jaguara to da je to mačka koja obožava vodu tako da plijen koji lovi nije siguran niti u vodi.

S obzirom na to da se jaguaru dramatično smanjuje životni prostor on je jako ugrožen. Jedino mjesto gdje je broj jedinki stabilan je područje Amazone.
 

JAGUARUNDI

Unatoč tome što mu je ime vrlo slično jaguaru, ova mu mačka nije uopće slična, malena glava sa sitnim ušima, dugi ravni rep i dugačko tijelo, glavne su odlike ove mačke. Jaguarundi je jedna od rijetkih divljih mačaka koja je čisto jednobojna kada odraste dok kao mala ima točke po tijelu.
Zanimljivo je i to da su uši jednobojne dok su kod drugih mačaka uvijek šarene.
Stanište je ove mačke centralna Amerika sve do Paragvaja. Još jedna karakteristika odvaja ovu mačku od ostalih , a to je ta što je ona većinom aktivna danju.

PRAŠUMSKA MAČKA

Prašumska mačka ima vrlo široko stanište koje se proteže od Egipta, Srednjeg Istoka pa sve do Južne Azije. Unatoč imenu ova se mačka najviše susreće na livadama i gustišu okolo rijeka, tako da u nekim krajevima ima i ime močvarna mačka. Kako idemo sve dalje prema Južnoj Aziji i Indiji sve je šire stanište koje nastanjuje ova mačka tako da se u ovim krajevima može naći i u prašumama.

Prašumska mačka unatoč svome divljem porijeklu nije plašljiva pa tako nastanjuje i područja u blizini ljudi. Jedna od karakteristika koja odvaja ovu mačku od drugih je i ta što ima neobično duge noge, jednu boju krzna koje može biti od pješčano žutog do crveno smeđeg. Ako pobliže razgledamo mačku uviđamo jedva primjetne tanke pruge koje se protežu po cijelom tijelu.

Kada se okote mladunci imaju točke koje se 6 mjeseci nestaju.
Prašumska je mačka nešto veća od Afričke i Azijske Zlatne mačke, velika je između 50 - 70 centimetara, a rep je po prilici dužine dvije trećine tijela, težina joj u odraslih mužjaka može prijeći i 16 kilograma.

Skoro sve dnevne aktivnosti obavlja danju pa tako i lov. Zbog svoje ipak nešto veće veličine plijen pored malih sisavaca i ptica mogu nekada biti i maleni jeleni ili male divlje svinje.
Zbog svoje široke rasprostranjenosti ovoj mački za sada ne prijeti izumiranje.
 

KOD KOD

Ova je mačka rasprostranjena na područje Čile-a i malenog dijela Argentine. Veličine je od 50 do 68 centimetara, a težine oko 12 kilograma.

Na prvi je pogled ta mačka vrlo slična Goeffrijevoj mački pa po nekim autorima je to uprincipu podvrsta te mačke. Boja joj krzna može biti od sive do crveno smeđe sa malim tamnim točkama.

Nažalost zbog velikog neneseljenog prostranstva vrlo se malo zna o KOD KOD mački. Vjeruje se da je uglavnom noćni lovac,i da se penje izrazito dobro pa je to još jedan od razloga slabije istraženosti ove vrste. Nažalost zbog teške pristupačnosti terenu gdje živi ne zna se niti približan broj jedinki ove vrste.

 

LEOPARD

Postoji više od 20 podvrsta leoparda koji se mogu naći u Aziji i Africi. Leopard je široko rasprostranjena mačka koja je i najlakše prilagodljiva. Može živjeti od pustinje do prašume pa čak i u blizini ljudskih kuća.

Osam podvrsta je ugroženo, a od njih četiri skoro su istrijebljena. Težina može biti od 35 do 100 kilograma, a mužjaci mogu biti čak do tri puta veći. Primjerci koji žive u planinama su najveći, 10 su puta jači od čovjeka i mogu nositi do tri puta teži ulov od svoje težine. Zanimljivo je i to da svoj plijen uvijek nosi na drvo gdje ga čuva od ostalih predatora.

LEOPARD MAČKA

Ova vrsta mačke je česta mala mačka u Aziji, no njezina podrsta Amur leopard je skoro izumrla. Boje je krzna skoro kao domaća mačka i najčešće se zadržava u okolici ljudskih kuća.

LAV

Lav je sasvim posebna vrsta mačke ne samo svojom pojavom već i time da je to jedina mačka koja živi u organiziranoj skupini.
Pojavom je veličanstven, dlaka je kratka i najčešće jednobojna. Kraj repa i vrškovi ušiju su najčešće tamno smeđi ili crni. Najljepša je naravno na lavu njegova griva. Boja grive varira od svijetlo smeđe pa u nekim primjercima sve do crne. Griva počinje rasti sa 18 mjeseci starosti mužjaka i raste sve do 5 godina starosti.

Potpuno razvijeni lav može doseći veličinu od 200 do 300 centimetara, a težina mu je u prosjeku od 150 do 225 kilograma. U leglu prosječno ima 3 do 4 mladunca, a životni mu je vijek oko 20 godina.

Lav je poseban i zbog toga što živi u organiziranim zajednicama. Grupa ponekad može sadržavati i do 40 jedinki. Teritorij koji pojedini čopor ima može se protezati sve do 200 četvornih kilometara.

Lov je također dobro organiziran, s obzirom na to da lav ne može dugo trčati primjenjuje se taktika lova u čoporu, u kojem sudjeluju sve lavice, a samo ponekad i lavovi. Plijen koji se lovi su obično gazele, bivoli i zebre. Prilikom dijeljenja plijena postoji hijerarhija, pa se tako prvo namire odrasli mužjaci, zatim ženke, a tek na kraju ostali mlađi članovi čopora.

Svaki mužjak može posjedovati nekoliko ženki u čoporu, a kada ga smijene mlađi članovi on odlazi iz čopora, a njegovi nasljednici već prve noći ubiju svo njegovo potomsto ostalo iza njega.

Zanimljivo je reći da pokraj Afričkog lava postoji i Indijski kojeg sada možemo samo naći u nekoliko rezervata u Indiji ( kao npr. Gir Forest National Park Gujarat). Populacija je lava sada stabilna u Africi pa ne spada u pretjerano ugrožene vrste.

MRAMORNA MAČKA

Po veličini ova mačka je velika kao i domaća mačka, a po pojavi je vrlo slična leopardu oblak, što znači da po cijelom tijelu ima tamne točke. Rep je ove mačke ekstremno dug i čupav. Veličina je mramorne mačke od 45 do 60 centimetara, a težine od 4 do 7 kilograma. Živi u jugo istočnoj Aziji na Borneu i Sumatri u tropskim šumama, a ponekad se može naći čak i u planinama Nepala.

Najčešći su plijen ove mačke mali glodavci i ptice, no što je zanimljivo postoje i svedočanstva da ova mačka lovi i plijen veći od sebe. Prosječno ima od 1 do 4 mladunca i živi oko 12 godina, zbog teškog pristupa njenom životnom području ne zna se koliko ima primjeraka i koliko je ugrožena kao vrsta.

MARGAY

Ova je vrsta nažalost pred izumiranjem, a ugrožena je zbog krzna radi kojeg se i lovi. Nekada se rasprostirala u velikom dijelu Južne Amerike, dok je sada možemo naći samo u zabačenim dijelovima Amazonije.

Margay je savršen penjač sa sagibljivim zglobovima pa se tako ova mačka može spuštati sa drveta glavom prema naprijed što je vrlo rijetko u mačjem svijetu.

OCELOT

Ova se vrsta divlje mačke može naći i u USA u području države Texas u šumskim područjima rijeke Rio Grande. Nažalost broj im je samo oko 100 jedinki pa je ova vrsta stavljena na listu vrlo ugrožene mačke.

Na svu sreću u području Amazone ima ih još u nešto većem broju. Isto kao i margay, i ova se vrsta jako lovila radi krzna pa se procjenjuje da je samo u četiri godine od 1990. do 1994. broj ocelota spao sa 30,000 na samo 4,000 primjeraka.

Na svu sreću sada je na snazi zabrana trgovanja krznom ove mačke pa se broj polako vraća u normalu. Također je jedno vrijeme bilo jako popularno bilo imati ovu mačku kao kućnog ljubimca do kojeg su ljudi dolazili na način da su ubijali majku mladunaca i onda njih kao male odgajali.

PAMPA MAČKA

Pampa mačka ili mačka trave je jedna relativno mala mačka koja naraste od 56 do 70 centimetara, a teži prosječno 3 do 7 kilograma.
Ova je mačka na prvi pogled jako slična domaćoj mački krzno je relativno dugačko, te može biti u bojama od sive do žuto smeđe, po cijelom krznu se pružaju tamno smeđe pruge. Glava je relativno mala u odnosu na tijelo.

Pampa mačka se može naći u područjima Argentine, Čilea i Equadora. Unatoč velikoj rasprostranjenosti ova je mačka relativno slabo istražena. U nedostatku hrane zna se nekada približiti i ljudima.

PALLAS MAČKA

Ova se mačka poneka zove i MANUL. Jako je slična domaćoj mački, tijelo joj je pokriveno dugom dlakom koja je boje sive do smeđe, tako da ponekad iz daljine neki primjerci izgledaju kao da su"zaleđeni".

Tijelo je srednje veliko, a noge su izrazito kratke. Pallas mačka je veličine od 50 do 60 centimetara, a težine je od 3 do 6 kilograma. Životni joj je vijek oko 12 godina.

Područja na kojima ova mačka prebiva su od Irana, preko Jugoistočne Azije sve do Kine. Teren na kojem se nalazi je od pustinje pa sve do visokih planina, pa je stoga i krzno izrazito grubo.

Po danu pretežno spava u rupama i stijenama, a noću kreće u lov na male glodavce i ptice.

PJEGAVA MAČKA

Ova je mačka dobila ime po svojim specifičnim oznakama. Osnova je krzna uobičajeno siva i pokrivena je malim smeđim točkama koje prelaze u pruge na završetcima tijela. Doljnji dio tijela i brada su skoro potpuno bijeli.

Ovo je jedna od najmanjih divljih mačaka uopće.Naraste između 35 do 45 centimetara i teži samo od 1 do 2 kilograma.

Životno joj je područje centralna i južna Indija kao i Šri Lanka. Obično prebiva u šumama no na Šri Lanki može se naći i u niskom raslinju i travi.

Vrlo se malo zna o ovoj mački no zapaženo je da je noćni lovac sa uobičajenim ulovom za mačke. Glavni bi problem ovoj mački u budućnosti moglo predstavljati smanjenje životnog prostora.

SERVAL

Postojbina je servala Afrika. Žive u području niske trave, a visoke im noge pomažu da se lakše kreću kroz nju. Visoke i velike uši im također pomažu kod lova tako da se serval može potpuno prikrasti plijenu bez bojazni da će biti otkriven.

Posebna mu je specijalnost lov ptica jer zbog dugih nogu može skočiti visoko u zrak. U većem je dijelu Afrike istrebljen tako da ga se može naći još u Maroku, Alžiru i Tunisu.
 

PJEŠČANA MAČKA

Kao što i samo ime kaže ova mačka živi u pustinjskim područjima Sjeverne Afrike, Arabije kao i Centralne Azije i Pakistana, svaka od njih svrstana je i u podvrstu zavisno od mjesta življenja.

Pješčana je mačka veličine od 45 do 57 centimetara, a teži prosječno od 1 - 3 kilograma. Tijelo joj je jako dobro prilagođeno ekstremnim uvjetima života u pustinji. Krzno je poludugo, tako da sprečava pretjeranu insolaciju, a sa druge strane štiti od jake zime po noći. Noge i stopala su pokrivena dugom dlakom tako da sprečavaju opekotine koje bi se mogle javiti uslijed vrućeg pijeska.

Velike i pravilne trouglaste uši dominiraju malenom glavom. Zvuk ne putuje dobro kroz pustinju pa ako želi čuti plijen pješčanoj su mački takve uši neophodne. Zanimljivo je da su uši ove mačke tako osjetljive zbog svoje građe da čak čuje pokrete svojeg plijena i ispod površine pijeska.

I ova je mačka kao i većina drugih noćni lovac. Tokom dana i velikih vrućina pješčana mačka spava ispod rijetke vegetacije, a ako je nema čak zna i iskopati rupu u pijesku da bi se sakrila od vručine.

Plijen koji lovi je uobičajeni za male mačke, a kao kuriozitet bi izdvojili da je ovo jedina mačka koja lovi i zmije. Ako je ulov veći od trenutnih potreba pješčane mačke ostatak će biti zakopan u pijesak i ostavljen za poslije.

Zbog nemogućnosti da u pustinji nađe vodu pješčana je mačka razvila izvanrednu sposobnost, a to je ona uopće ne pije vodu, već svu potrebnu vodu i tekućinu dobiva iz plijena koji ulovi.

Primjerci koji žive na slobodi jako brzo postaju samostalni, a prosječno leglo ima od 2 do 3 mladunca. Mladunci dnevno dobivaju oko 12 grama, a spolno zreli postaju sa 14 mjeseci.

Zbog vrlo teškog praćenja broja jedinki pješčane mačke u prirodi ne zna se ni približan broj jedinki, no smatra se da ova vrsta nije pretjerano ugrožena.

SNJEŽNI LEOPARD

Iako dijeli isto ime vjeruje se da snježni leopard nema pretjerane veze sa svojim Afričkim imenjakom. Zbog nešto drugačijeg razvoja glasnica nije u stanju ovaj leopard ispustiti glasno režanje, a također ima drugačiju vrstu glave.

Krzno je ove mačke gusto i pomaže u zaštiti od jakih zima u područjima u kojima on živi. Boja je pretežno siva sa nešto tamnijim točkama po cijelom tijelu. Veličine je od 90 do 135 centimetara, a težine oko 50 kilograma. Jedna je još karakteristika ove mačke, a ta je što ima vrlo jake noge sa širokim šapama tako da ne propada kroz snijeg.

Životno mu je područje centralna Azija od Rusije do Mongolije, pa čak ponekad i do Kine. Živi na nadmorskim visinama od 2,000 do 4,000 metara, no u lovu na plijen može se popeti i sve do 5,000 metara nadmorske visine.

Obitava u špiljama i kreće se po stjenovitom terenu, za vrijeme ljeta zna se spustiti i u nizinske šume u potrazi za plijenom. Lov se sastoji od planinskih ovaca, jelena i ostalih većih sisavaca koji žive na tom području. Budući da živi skoro uvijek u paru tako i lovi. Ponekad dva leoparda mogu ubiti čak i jaka koji je negoliko puta teži od njih.

Zbog jakih zima mladunci se uvijek rađaju u proljeće i ima ih od 1 do 4. Ostaju sa svojim roditeljima približno 18 mjeseci. Unatoč tome što se ljudska naselja ne šire u njegovo područje ovaj je leopard skoro pred izumiranjem jer se jako lovi zbog krzna i kostiju za koje se vjeruje da imaju afrodizijsku moć.

TIGAR

Najveća od svih mačaka nažalost gotovo je pred istrebljenjem. Postoji nekoliko podvrsta od kojih su najpoznatije Sibirski i Indijski tj.Sumatranski. Nažalost već su tri podvrste 1950. godine izumrle, a smatra se da u cijelom svijetu ne postoji više od 2,500 jedinki. Više je faktora izumiranja tigrova no najznačajniji su krivolov i smanjenje prirodnog staništa tigrova zbog krčenja šuma.

Bijeli tigrovi nisu posebna vrsta već su samo varijacija boja, kao što su to naprimjer crni leopardi i jaguari. U zatočeništvu se tigrovi na sreću dobro pare tako da je to jedan od načina njihova očuvanja. U leglu može biti i do 6 mladih.

Računa se da trenutno u zoološkim vrtovima diljem svijeta postoji oko 500 - 600 jedinki Sibirskih tigrova, oko 300 jedinki Bengalskih i sumatra tigrova, dok za Kinesku podvrstu ne postoje podaci da se nalazi bilo gdje osim u zoološkim vrtovima Kine.
 

DIVLJA MAČKA

Afrička divlja mačka slovi u znanstvenim krugovima za "pramajku" svih sadašnjih domaćih mačaka, tj mačaka koje držimu za kućne ljubimce. Ovu mačku možemo naći u Sjevernoj Africi i dijelu Arabije u blizini ljudskih kuća, ali još uvijek kao divlju.