Uglavnom žive od poljoprivrede. Postoji pet huicholskih zajednica, a svaka od
njh funkcioniše kao političko, društveno i ceremonijalno jezgro vođeno
hijerarhijom svojih dužnosnika. Razna zaduženja dodjeljuju se nakon "seanse
sanjanja", u kojoj bogovi odabiru kandidate. Vijeće staraca bira političke i
vjerske dužnosnike kojima je povjereno čuvanje idola proizašlih iz
katoličanstva. Huicholske vjerske ceremonije su usklađene sa obožavanjem
katoličkih svetaca u vrijeme Velike sedmice i predkolumbovskih bogova, šamanskih
vizija i seoskih ceremonija.Vjerska mitologija Wirrarika vrlo je složena. Imaju mnogo mitova o postanku koji se odnose na svijet, sunce, vatru, bozanske pretke i bogove kukuruza i halucinogenog kaktusa. Prizivanje tih mitova izvodi se pjesmom "mudraca" u svečanim prilikama. Šaman koji i pjeva prilikom ob
reda
vrlo je važna osoba u kulturi Huichola. On obavlja funkciju sveštenika,
iscjeditelja i vračara. Jedna od najvažnijih svečanosti je godišnje hodočašće i
Wirikutu u pustinji Zacatecasu, gdje raste sveti kaktus pejotl. Ta se
halucinogena biljka poistovjećuje s Bogom Jelenom i, kada se uzima u malim
količinama, nestaje osjećaj gladi i žeđi, te se ublažava umor. U
većim količinama
izaziva halucinacije kroz koje Huicholi komuniciraju sa nadnaravnim bićima.
Hodočašće traje tri sedmice hoda do Virikute, no danas hodočasnici hodaju samo
nekoliko dana, a ostatak se puta voze i zastaju na svetim mjestima da prinesu
žrtve. Kako bi žrtva bila dobra, bogovima se mora izraziti štovanje i svako se
mora očistiti strogim seksualnim i prehramenim ograničenjima, te ispovjediti sve
grijehe sjedeći pred vatrom veče prije odlaska. Iako na hodočašća odlaze samo
muškarci žene su zadužene za čuvanje "svete vatre" koja mora goriti dok se
hodočasnici ne vrate. Povratak se proslavlja svetkovinom Xicury Neyrria
("plešimo pejotl"), kada svi jedu kaktus. Obredno jedenje kaktusa izvodi se i
prilikom svečanosti žetve kukuruza, koji je za Wirrarike sveto biće i služi kao
žrtva i kao svečana hrana. Na kraju žetve glava svake porodice stavi na stranu
pet vrsta kukuruza za sljedeću sjetvu, osiguravši na taj način plodnost ove
autohtone biljke.Svim srednjoameričkim kulturama zajedničko je štovanje Majke Zemlje, božanskoga izvora plodnosti i obnove. Čovjek, koji je njezino dijete ne može posjedovati vlastitu majku, pa je, prema tome, zemlja vlasništvo cijele zajednice.
