bale
Paname od 19. vijeka. Ime Kuna prvi su
upotrijebili Španci, no Indijanci sa ostrva San Blosa više vole da ih nazivaju
Tule ili Tulemala. Njihov jezik, tule kaya pripada čipčenskoj jezičnoj skupini.Populacija Kuna broji oko 40 000, od čega oko 25 000 živi na ostrvima dok su ostali na kopnu. Samo ih je nekoliko stotina ostalo u staroj domovini, središnjim Kordiljerima koji se protežu između Paname i Kolumbije.
Kuni imaju posebna tjelesna obilježja: niski su rastom, s razvijenim prsima i kukastim nosom. Još je jedna karakteristika kuna tradicionalna ženska nošnja koja se sastoji od otisnutog pamučnog parea žarkih boja, mole (kratka košulja izrađena od nekoliko slojeva izvezenog pamuka), crvenog pamučnog šala koji nose na glavi, ukrasa na nosu i oko vrata, nizova crvenih, crnih i žutih perla koje nose oko nogu i ruku, te ot oloa, zlatnog prstena koji se nosi u nosu.
Kuni na kopnu žive u nastambama izgrađenim blizu vodenih tokova, na kojima ribare koristeći se branama i biljnim otrovom.
Ostrvski Kuni takođe se bave ribarstvom, no bave se i pokretnim uzgojem riže, kukuruza, juke i šećerne trske. Imaju
i plantaže
kokosovog oraha i banana koje i izvoze.Kuni koji žive na ostrvima moraju uvoziti drvo i svježu vodu, jer je na arhipelagu nema. Sela se sastoje od koliba sa zidovima od drveta i šećerne trske, krovom od slame i podom od utabane zemlje. Spavaju u mrežama koje su pričršćene na zidove.
Društvo Kuna je matrijarhalno. Nakon što se par vjenča odlazi živjeti kod mladenkine porodice i ta tradicija znači da su proširene porodice koje zive u istom domaćinstvu povezane ženskim srodstvom.
Rituali prolaza koji obilježavaju stadije života povezani su u prvom redu sa ženskim djelom populacije. Prilikom obreda ikko inna mladim se djevojkama zlatnim prstenom probuši nos. Prsten nazivaju olo i smatra se da on pruža zaštitu od zlih duhova. U obredu inicijacije zvanom inna suit tjela mladih djevojaka premazuju se biljnim bojama, nakon čega oblače tradicionalne nošnje i kosa im se odreže u obliku kacige. Djevojke zatim dobijaju novo ime i službeno ulaze u nov život kao žena spremna za brak.
U svim slavljima prisutna je pjesma i ples; od onih u povodu rođenja djeteta, do ženske inicijacije i sahrane. Obredi izlječenja održavaju se uz pjesmu nele koji tako pokušava nagovoriti duhove zaštitnike da oslobode raznu purba (duše) bolesnika od zla. Prilikom sahrane pjesma koju pjeva vođa obreda prati pokojnikovu dušu na njenom putu, dok se tijelo pokapa u mreži za spavanje. Običaj je da se sagradi kućica iznad goba u koju se mogu staviti stvari iz svakodnevne upotrebe.
