Maje

    Potomci Maja na srednjoameričkom području podjeljeni su u brojne skupine nastenjene u Chiapasu, Hondurasu i visoravnima Gvatemale. Uglavnom žive u malim seoskim zajednicama koje se sastoje od proširenih porodica. Bave se uzgojem kukuruza, graha, svinja, kokoši i koza, ribarstvom, lovom i skupljanjem povrća i voća.
    Uparvljanje zajednicama, politički i vjerski, zadatak je principalesa. Drevna religija postoji uporedno sa katoličanstvom, koje mještani smatraju jednako dobrim sredstvom za izražavanje duhovnosti. Suočena s bolešću porodica bolesnika obratiće se curanderosima (autohtonim iscjediteljima) i moliti krunicu.
    Spajanje Maja i hrišćanske religije rezurtiralo je zajedničkim božanstvima. Tako katolički sveci prestavljaju pretke, Majka Zemlja poistovjećuje se sa Djevicom Marijom, a Bog i Sunce sa Isusom. Svečani darovi hrane i pića prinose se tako i svecima i izvornim bogovima i duhovima predaka. Vijeće staraca bira ljude zadužene za mnoge mayor domos (dane svetaca) koji su dobro došao predah od svakodnevnog rada.
    Kultura Maja usko je povezana s prirodom i ta je veza izražena u nagualizmu i vjerskoj blizini sa zemljom. Dijalog s prirodom počinje rođenjem, jer se po danu na koje je djete rođeno određuje njegov nagual: vrsta duha čuvara iz prirode koji je povezan s tom osobom.
    Zemlja je glavni izvor života za ove ljude, koji sebe nazivaju "ljudima kukuruza", prema Gvatemalcu Rigobertu Menchu koji je najvažniji predstavnik oslobodilačkog pokreta Indijanaca. Kukuruz je osnova prehrane Maja i iskorištava se u hrani i piću. Kukurus se smatra i bogom.
    Ciklus poljoprivredne godine obilježava se ritualnim slavljima. Majku Zemlju moli se za dopuštenje da je obrađuju u ceremoniji u kojoj se u svakoj kući pali copale, tamjan i svijeće. Tada se bira i blagosilja sjeme, te se prinose darovi bogovima kako bi žetva bila plodna.
    Još jedan element tradicije Maja- ženski radovi. Oni se uglavnom izrađuju za turističko tržište, tako da su karakteristike lončarskih proizvoda, pamuka i tkane vune podređene ukusima kupaca. Primjeri su toga ručni radovi (prostirke, pojasi, lutke, šalovi i sandale) koje su izradile Chamulanske žene kako bi ih prodale na napučenim monumentalnim građavinama koje su izgradili njihovi preci.
    Tradicionalna nošnja žena Maja je huipil (široka jakna), suknja, pregača i šal. Djevojčice dobijaju huipil u dobi od deset godina kao obilježje njihovog ulaska među adolescente, što je događaj koji donosi odgovornost. Ova tkana odjeća odražava smisao za umjetnost majanskih žena: uzorci, boje i simboli pišu istoriju nositeljice, njezinu dob i vezu s precima.

           Galerija