Ovo područje na visokoj nadmorskoj visini nastanjeno je
autohtonim narodima koji su sačuvali dijelove kulture svojih predaka,
uključujući i jezik: autohtoni Peruanci govore i španski i kečujski koji je bio
lingua franca u kraljevstvu Inka. Kao i himalajski i tibetski narodi,
stanovnici peruanskih planina razvili su genetske i fizičke osobine koje im
pomažu u preživljavanju na visokim nadmorskim visinama, jer
manjak kiseonika čini
fizički rad vrlo zamornim. I njihov je način preživljavanja- uglavnom
poljoprivreda i uzgajanje stoke- prilagođen planinsom području.Životinje alpaka i lama, kao i ljudi prilagodile su se ovom području. Otkako su postale domaće životinje, ove životinje iz porodice deva bile su dva važna potporja andske ekonomije. S vremenom su lokalni ratari uzgojili oko 400 vrsta krompira. Od njega se proizvodi krompirovo brašno chuno, koje se lako konzervira i prenosi sa mjesta na mjes
to.
Lame mogu nositi vrlo teške terete na velikim udaljenostima po planinskim
cestama, a od alpake se dobiva kvalitetna vuna za tkanine. Izmet ovih životinja
služi i kao gnojivo i kao ogrjev.Indijanci s visoravni žvaću lišće koke zbog njenih stimulativnih i okrjepljujućih svojstava koja im omogućuju da izdrže hladnoću , umor i glad. Prema njihovom koka takođe ima i proročku moć: prema padanju kokinih listova, vračevi mogu, naprimjer, predvidjeti budućnost, zdravlje i kvalitet žetve.
Nekada su članovi tradicionalnih andskih zajednica, zvani ayllu, činile porodice raspršene po planinama koje su dijelile zajedničkog pretka. Pomagali su jedni drugima uglavnom trgovinom poljoprivrednim proizvodima: žitaricama (ječam peruansko žito i kukuruz) i povrćem koje su uzgajali u dolinama i razmjenjivali za krompir i lišće koke, uzgajano u puna (planinama). Za vladavine Inka sva je zemlja bila isključivo u njihovom vlasništvu (tj. vlasništvu kralja), tako da nije bilo privatnog vlasništva. Dolaskom Španaca životni su se uslovi domorodaca drastično pogoršali: stvaranje hacijenda (velikih imanja) istjeralo je Indijance s njihove zemlje i srušilo ekonomski sistem ayllua, što je uništilo poljoprivredni i društveni sistem koji se stvarao 3500 godina.
Španski osvajači donijeli su katoličku vijeru, koja je danas u savršenom skladu sa tradicionalnim pretkolumbovskim vjerovanjima; prihvatilo je 90% peruanskog stanovništva. Proslave u hrišćanskom kalendaru poklapaju se sa drevnim seoskim svečanostima iz kalendara Inka, koji se zasnivao na godišnjim dobima. Tim vjerskim svetkovinama, koje su vrlo popularne među peruanskim Indijancima slobodno se nastavlja jedno bogato kulturno naslijeđe.
