
Ništa osim uzdaha i vapaja vetra ne narušava sablasnu tišinu u
pustinji Pinakls (Pinnacles). Pisci naučno fantastičnih romana u potrazi za
predelorn koji izaziva jezu bili bi zadovoljni ovim čudnim mestom nedaleko od
obale jugozapadne Australije. Svi potrebni elementi su ovde: nepomična suma
stena u prostoru u kojem gotovo da i nema nikakve vegetacije, ni najmanji
trag
bilo kakve ljudske aktivnosti, sarno jarko žuti pesak nočen vetrom. Pustinja
Pinakls (pustinja šiljaka) ili Igličasta pustinja jedno je od najmanje posečenih
australijskih prirodnih znamenitosti. Nalazi se na dva sata vožnje od najbližeg
grada Servantesa (Cervantes). Ovamo dolaze sarno terenska vozila, budući da
krečnjačke stene koje vire iz tla mogu da probiju gume običnih automobila. Iako
ovamo nije lako doći, naporno putovanje se isplati već prilikom prvog pogleda na
šiljke. Ovo je zasečeni predeo, sličan površini Meseca, u kojem oštre senke
naglašavaju neobične, nazubljene oblike. Stene sive boje, visine do 15 m, uzdižu
se vertikalno iz ravne, peščane površine i
čuvaju tajne zakopane pre više
desetina hiljada godina. Kad se zađe nešto dublje u pustinju, boje se menjaju, a
sivu smenjuje zlatna. Neke od ovih stena veličine su automobila, neke veličine
kuće, a neke su pak male i tanke kao olovke. Hiljade takvih stena razasuto je po
delu pustinje povrsine 4 km2. Svaki
šiljak je drugačiji. Površina im je glatka
ili rupičasta kao saće, a razlikuju se i po obliku. Jedna grupica podseća na
velike boce za mleko koje čekaju da ih pokupi fantomski mlekonoša. Druga grupa
nazvana je "konture utvara", a srednji stub u njoj zaista izgleda
kao prikaza
smrti koja deli savete duhovima okupljenima oko sebe. I ostala su motivisana
izgledom stena, ali nisu toliko sumorna: "kamila", "kengur", "kutnjaci", "ulazna
vrata", "baštenska ograda", "indijanski poglavica" i "noga slona". Iako su
kameni šiljci stari na hiljade godina, verovatno su iz peska izbili tek nedavno,
mozda u posljednjih stotinu godina. Izgleda da niko za njih nije znao sve dok ih
nije otkrio istoričar iz Perta (Perth) Hari Tarner (Harry Turner) 1956. godine.
Pre njega prvi holandski doseljenici, u nejasnim pričama koje su usmeno
prenosili, spominjali su ostatke drevnog grada koji su videli u ovom području. U
XIX veku stene niko nije spominjao. Da su bile vidljive,
sigurno bi za njih znali
stočari koji su vodili stoku do Pena peščanoj stazi uz obalu. U blizini
Flaurbeg
Fleta (Flourbag Flat) nalazilo odmaralište i pojilište za goniče
stoke.
Istrazivač Džorž Grej (George
Grey), koji je kasnije postao guverner
Juzne Australije i bio proglašen za viteza,
verovatno je prošao blizu ovog podrucja
tomkom
svojih putovanja 1837. i 1838. Vodio je
vrlo detaljan dnevnik, ali stene nije spo
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |