Pretpostavlja se da dosta ljudi strada od siktavice (Bitis arietans). To je prilicno troma i nespretna zmija, ali joj je napad strahovito brz. Najcesce prilazi ljudskim naseljima zbog blizine glodavaca. Cesto odaje svoju prisutnost glasnim siktanjem po cemu je i dobila ime. Veoma je rasprostranjena u Africi juzno od Sahare i cesta je blizu ljudskih naselja. Otrov je vrlo toksican i u velikog broja nelijecenih slucajeva izaziva smrt. Medjutim, najopasnija otrovnica i vjerojatno najveci ubojica medju svim zmijama je jedna mala zmija koja se zove pjescana efa (Echis carinatus). Rasprostranjena je po citavoj Africi, na Bliskom i Srednjem Istoku, te u Aziji gdje dosize sve do Indije. Cesto zivi u blizini ljudskih naselja i to u kolonijama, tako da gdje se nadje jedna vjerojatno ima i mnogo drugih. Tony Phelps u svojoj knjizi "Poisonous Snakes" navodi da ova zmija vjerojatno ubije najvise ljudi od svih zmija. To je posljedica njenog velikog podrucja rasprostranjenosti, cestog zivota u blizini ljudi, te cinjenice da, iako mala (najveci primjeri dosizu jedva 60 cm), ima vrlo toksican otrov. Zabiljezeni su smrtni slucajevi od ugriza efe duge oko 20 cm. Efa nije plasljiva i ne bjezi nego zauzima karakteristican obrambeni stav. Ona pocinje brzo uvijati svoje tijelo tako da joj ljuske struzu jedna o drugu. Posto se na svakoj ljuski nalazi mali greben, struganje stvara poseban zvuk, karakteristican za ovu zmiju. Otrov je izuzetno toksican za covjeka. Izaziva krvarenja iz svih sluznica i sprijecava grusanje krvi tako da je moguce iskrvariti i iz, primjerice, ranica koje nastaju pri brijanju. Osim ovoga, otrov izaziva i jaka ostecenja tkiva. Usprkos pravilnom lijecenju vrlo su ceste i naknadne komplikacije djelovanja otrova, tako da smrt moze nastupiti i 15 dana nakon ugriza.

Iako gore navedene vrste ubiju najvise ljudi, stanovnici africkih sela najvise se boje crne mambe (Dendroaspis polylepis). Crnu mambu smatraju najopasnijom

zmijom na svijetu. Ona naraste do 3 m duljine (neki izuzetno veliki primjerci i do 4 m!), a vrlo je brza i agresivna. Iako postoje price da mamba moze prestici auto u brzoj voznji, precizna mjerenja pokazuju da se mamba ne moze kretati brze od 20 - tak km/sat, iako je i to vrlo velika brzina za zmiju. Iako se pojedini primjerci razlikuju po svojoj agresivnosti, najagresivniji su muzjaci u proljece kada brane teritorij od drugih muzjaka. Tada i samo priblizavanje mambi na 10 - tak metara moze kobno zavrsiti. Naime, mamba se razlikuje od ostalih zmija po tome sto cesto znade prva napasti bez ikakvog povoda. Pri napadu, mamba cesto izdigne prednji dio tijela visoko iznad zemlje tako da u covjeka nisu rijetki ugrizi u glavu i vrat. Pri tome se pribilzava objektu napada velikom brzinom, poluotvorenih ustiju i duboko sisteci. Iskusni lovci na zmije kazu da se tada treba odmah baciti u stranu, jer mamba prilikom napada ne skrece i (najcesce) ne ponavlja neuspjeli napad. Zbog toga je najbolje ne priblizavati se crnoj mambi na prostoru koji nije otvoren (primjerice, u sumi). Zavrsetak napada znade biti toliko brz da objekt napada bude ugrizen 5 - 6 puta u roku od 3 - 4 sekunde, a da i ne primjeti na koja je mjesta ugrizen. Posto je mamba vrlo velika, ona ubrizga veliku kolicinu vrlo toksicnog otrova koji djeluje na zivcani sustav - zaustavlja disanje i sprijecava gutanje. Otrov ima brzo djelovanje tako da lijecenje zmijskim antiserumom treba zapoceti u roku od nekoliko minuta nakon ugriza. Nelijeceni slucajevi imaju smrtnost od 100% .

U Africi zive i tri vrste zelenih mambi. One zive najcesce u sumskim predjelima koji nisu gusto nastanjeni ljudima tako da vjerojatno ugrizu manji broj ljudi. Osim toga, za razliku od crne mambe, one nisu toliko agresivne. Ipak, bolje je ne priblizavati im se.                                                           

N