Postoje dvije porodice zmija otrovnica: Elapidae (guje) i Viperidae (ljutice i jamicarke). U porodicu guja spadaju kobre, mambe, koraljne zmije, australske otrovnice, morske zmije, te jos neke zmije Azije i Afrike. U porodicu ljutica i jamicarki spadaju europske, azijske i africke ljutice, cegrtuse, te juznoamericke i azijske jamicarke.

Gradja otrovnih zubi i otrovnog aparata razlicita je u guja i ljutica. U guja su otrovni zubi smjesteni na prednjem dijelu gornje celjusti. Nepokretni su i, kada su usta zatvorena, smjesteni su u koznom naboru u donjem dijelu usne supljine. Osim toga, zubi mnogih guja nemaju suplji kanal unutar otrovnih zubi vec su njihovi zubi duboko uzlijebljeni. Otrovni su zubi povezani sa otrovnim zlijezdama koje proizvode otrov. Kada ovakva zmija ugrize, iz zlijezde potece otrov kroz zub (ili zlijeb) u ranu. Specijalnu prilagodbu posjeduju neke africke i azijske kobre. One zbog posebne gradje otrovnih zubi mogu strcati otrov na udaljenost i do 3 metara i tako se braniti od napadaca. Otrov ima jako nadrazujuce djelovanje na oci i, ako ga se odmah ne ispere, moze dovesti do trajne slijepoce. Posebno su po toj osobini poznate cetiri vrste africkih kobri. To su crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambicka kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i ringhal (Hemachatus haemachatus). I neke vrste azijskih kobri takodjer mogu strcati

Ljutice i jamicarke imaju najrazvijeniji otrovni aparat i zube. U njih su zubi takodjer smjesteni u prednjem dijelu gornje celjusti i izgledaju kao injekcijske igle, ali su pokretni. Kada nisu u uporabi, zubi su u ustima savijeni unatrag i prekriveni su zastitnim koznim naborom. Prilikom ugriza, zubi se uspravljaju i otrov iz otrovne zlijezde potece kroz zubni kanal u ranu.

Jamicarke posjeduju i specijalne organe smjestene u jamice izmedju nosnih otvora i ociju. Ti organi su termoreceptori i zmija ih koristi da u mraku pronadje toplokrvni plijen. Ovi organi spadaju medju najosjetljivije receptore u zivotinjskom svijetu i mogu registrirati temperaturnu razliku od 0,001C. Jos se uvijek ne zna kako mozak zmije rekonstruira termosliku koju stvaraju ovi organi.

Osim gore navedenih porodica, otrovne su i neke zmije iz porodice Colubridae. Ova porodica obuhvaca 60% svih zmija i u nju su razvrstane mnoge neotrovne zmije (sve nase neotrovnice spadaju u ovu porodicu). U toj porodici , medjutim, ima nekoliko vrsta zmija koje imaju uzlijebljene otrovne zube koji su smjesteni odostraga u gornjoj celjusti i ne mogu se savijati kao u ljutica ili jamicarki. Prilikom ugriza, zmija mora cvrsto zagristi plijen i pri tome celjustima praviti pokrete kao da zvace kako bi straznjim otrovnim zubima prinijela plijen i unijela otrov u tijelo zrtve. Vecina otrovnih zmija ove porodice nije opasna za covjeka, ali postoji nekoliko vrsta koje svojim ugrizom mogu nauditi. Ugrizi boomslanga (Dyspholidus typus) i tzv. pticjih zmija (rod Thelotornis) pokazali su se smrtonosnim za covjeka. Od ugriza boomslanga umro je poznati americki herpetolog Karl P. Schmidt, a od ugriza zmije Thelotornis kirtlandii njemacki herpetolog Robert Mertens.

Cesto ljudi postavljaju pitanje: "Koja je zmija najotrovnija?" Ovo bi pitanje mozda trebalo preinaciti tako da glasi: "Koja zmija godisnje ugrize najveci broj ljudi?" Naime, postoje vrlo otrovne zmije koje zive u predjelima gdje zivi malo ljudi, tako da gotovo i ne dolaze u doticaj sa njima. Dobar primjer za to je zmija pustinjski taipan (Oxyuranus microlepidota) koja zivi u pustinjskim podrucjima Australije. Ova zmija ima najtoksicniji otrov od svih poznatih zmija. Medjutim, ona zivi u udaljenim pustinjskim predjelima i nije agresivna, tako da gotovo i nema ljudskih zrtava izazvanih ugrizom ove zmije. Mnogo vise ljudi ugrizu zmije u podrucima koja su gusto naseljena ili tamo gdje zmije prilaze kucama ili stajama privucene velikim brojem glodavaca koji su vecini zmija glavna hrana. Osim toga, smrt od posljedica zmijskog ugriza ovisi i o pravilnoj medicinskoj pomoci i njezi nakon sto se je ugriz dogodio. Mnoga podrucja Afrike i Azije gdje ljudi i zmije otrovnice zive jedni blizu drugih udaljena su od vecih medicinskih centara, pa nema kvalitetne medicinske pomoci. Vrlo je tesko tocno odrediti koliko godisnje ljudi umre od posljedica ugriza, jer su mnoga mjesta gdje se oni najcesce dogadjaju udaljena i podaci o ugrizu nikad ne dospiju u javnost. Opcenito govoreci, smrtnost od ugriza je vrlo mala u podrucjima sa dobro razvijenom medicinskom pomoci (primjerice, u SAD, Australiji i u Europi), a velika u nerazvijenim podrucjima Afrike, Azije i Juzne Amerike. Iako je tesko reci od kojih zmija ljudi najcesce stradavaju, moguce je naznaciti koje su zmije najopasnije u pojedinim poducjima svijeta.

                                                          NAZAD