Usluzni sektor danas zaposljava vise od 60% aktivnog stanovnistva,ali tradicionalan znacajan suficit trgovackog bilansa pre svega proizilazi iz industrijskog izvoza,kome pogoduje kompetitivnost proizvodnje. Plasman robe predstavlja 10% obima proizvodnje,sto predstavlja prosecan udeo,ako se uzmu u obzir dimenzije unutrasnjeg trzista. Orijentisan je prevashodno ka drugim razvijenim zemljama ( zapadna Evropa i narocito Sjedinjene Americke Drzave ),koje,zbog prikrivenog protekcionizma,uz velike teskoce prodiru na japansko trziste. Inace,po vrednosti uvoza i izvoza Japan je na trecem mestu u svetu,posle upravo SAD-a,i Nemacke. Po kolicini godisnjeg uvoza robe Japan je na prvom mestu u svetu; u novije vreme godisnje se uvozi oko 6 t robe po jednom stanovniku. Veliki snabdevaci Japana su,posle Sjedinjenih Americkih Drzava,zemlje proizvodjaci nafte. Platni bilans je delimicno ponovo uravnotezen izlaskom kapitala ( investicije u inostranstvu ),sa konacnim ciljem,da se stimulise izvoz. Sjedinjenim Americkim Drzavama pripada 30% od ukupnog japanskog uvoza ,a manje Australiji,Kanadi,Nemackoj i Filipinima.
          Japan svojim ekonomskim strukturama koristi globalizaciju ekonomije i razvoj razmene,koji su mu omogucili,uprkos naftnim potresima,da odrzi nizak nivo nezaposlenosti. Ali,problemi nastali kao posledice izuzetnog rasta,ostaju:
-povecani protekcionizam ostalih zemalja
-kasnjenje u oblasti socijalne zastite
-regionalne neujednacenosti
-problemi vezani za stanovanje i zagadjenje.
          Pored toga,u Aziji,Japan i sam pocinje da oseca konkurenciju narocito dinamicnih susednih zemalja ( "zmajeva" istocne Azije ) poput Juzne Koreje,Tajvana i Malezije,sa nizim proizvodnim troskovima.