B u d i s t i č k i c e n t a r
je prva i jedina takva ustanova u Hrvatskoj.. Njegovim utemeljenjem se
ponajprije težilo stvoriti povoljne uvjete za praksu i studij članova budističke
zajednice. No njegov program osmišljen je tako da približi budizam, raznolikost
i bogatstvo njegovih tradicija i svima ostalima koji se žele upoznati s ovim
drevnim naukom. Obzirom na pionirsku ulogu koju Centar ima u Hrvatskoj, njegova
zadaća je - onoliko koliko je to uopće moguće - nastojati predstaviti budizam
ponajprije u njegovoj temeljnosti, a potom zainteresirane uvesti u osebujnost
prakse Ch'ana. Tako i program aktivnosti u Centru odražava ovu dvojnu ulogu -
izučavanje temelja Buddhinog nauka i razrade istoga u kasnijim budističkim
školama s jedne strane te uvođenje u svijet Ch'an meditacijske prakse s druge.
Podjednako se naglašavaju i izučavanje i upražnjavanje, čime se ističe važnost
usvajanja ispravnih gledišta i nastojanja da ih se primjeni u svakodnevnom
životu. Buddhino učenje govori o tome da je vlastitim naporom moguće promijeniti
svoj život na bolje, a Centar svojim programom uči kako tu promjenu potaknuti i
oživotvoriti.
Glavnina aktivnosti Centra održava se u njegovim prostorijama u središtu Zagreba.
Ondje se nalazi prostor za meditaciju (zendo) i studijska knjižnica. Tu se
održavaju i meditacijska povlačenja, osim kada broj ljudi ili neki drugi razlozi
ne zahtijevaju drugačiji prostor. U tijeku je potraga za prikladnim mjestom
izvan grada gdje bi bilo moguce uspostaviti pravi meditacijski centar za
dugotrajnija povlačenja i seminare.
C h a n
Chan je jedna od škola kineskog mahayanskog budizma koja je na Zapadu postala
poznatija pod svojim japanskim imenom zen. Sam naziv chan kineski je prijevod
sanskrtske riječi dhyana, što znači meditacija ili meditativno zadubljenje.
Škola je to ime dobila zbog osobitog naglaska kojeg stavlja na praksu njegovanja
uma. Riječ chan, pored toga što označava ime škole, označava i svrhu njenih
praksi, pa se tako često rabi u značenju probuđenja samog, konačne istine ili
prave prirode. Tako se chan- budizam ili zen-budizam ne smatra samo školom
meditacije, već školom koja utjelovljuje i prenosi živu mudrost koju je Buddha,
probuđeni, dosegnuo sjedeći u meditaciji pod drvetom prosvjetljenja.
Pojava chana u Kini se vezuje uz redovnika Bodhidharmu. Za njega se kaže da je
chan-učenje donio iz Indije negdje oko 520. godine n.e. O razvoju chana u Indiji
se zna vrlo malo, tek ponegdje neka priča i legenda. Najpoznatija od njih je ona
o prijenosu učenja Mahakašyapi, jednom od istaknutih Buddhinih učenika. Priča
kaže kako je Buddha držeći govor pred okupljenim učenicima podigao ruku držeći u
njoj cvijet. Samo je Mahakašyapa shvatio gestu i nasmiješio se. Buddha je potom
rekao: "U mene je istinsko oko učenja, čudesan um utrnuća. Sada ga predajem
Mahakašyapi." Time je Mahakašyapa postao prvi patrijarh chana u Indiji. Poznata
su i imena ostalih indijskih patrijarha od vremena Mahakašyape sve do
Bodhidharme koji se smatra 28. patrijarhom u indijskoj i prvim u kineskoj
tradiciji chana. Bodhidharmino učenje je u Kini prenošeno s učitelja na učenika
tijekom pet naraštaja do vremena čuvenog šestog patrijarha, Hui-nenga
(638.-713.), čiji su mnogobrojni učenici utemeljili razne ogranke koji su
vremenom skupljeni u pet škola chana. Danas su jedine dvije škole chana kod
kojih je tradicija prijenosa učenja neprekinuta škole caodong (jap. soto) i
linji (jap. rinzai). Kineski chan se služi čitavim nizom metoda meditacije, a
ove dvije škole su posebno poznate po onim metodama koje su same razvile i
njegovale. Kod škole caodong to je mo chao ili tiho osvjetljavanje, a kod škole
linji kungan ili huatou.
Ali koje je učenje Bodhidharma donio sa sobom u Kinu? On je podučavao da sve
izniče iz uma, da je priroda uma priroda Buddhe, da je ona svojstvena svim
osjetilnim bićima, i da je osnovni način uviđanja ove izvorne prirode motrenje
uma. S jedne strane to je budizam duboko ukorijenjen u učenjima mahayane,
osobito učenju o buddhinskoj prirodi, a s druge strane je to povratak samoj srži
učenja, iskustvu probuđenja i izravnim načinima njegovog postizanja
upražnjavanjem meditacije.
Četiri osnovna načela chana, u kojima je sažet pristup škole, su:
1. Poseban prijenos mimo svetih tekstova.
2. Neovisnost o riječima i slovima.
3. Izravno ukazivanje na um.
4. Uviđanje vlastite prirode i postizanje budastva.
Prvo načelo se odnosi na prijenos iskustva probuđenja na kojem počiva čitava
chan tradicija. Neovisnost o riječima i slovima kao i poseban prijenos mimo
svetih tekstova kazuju da je chan, u onom svom značenju prvotne istine, izvorne
ili buddhinske prirode, onkraj riječi, govora, ideja i koncepata. U chan
tradiciji se iskustvo izvorne prirode često uspoređuje s mjesecom, a riječi,
govor, ideje i koncepti koji ga opisuju se uspoređuju s prstom koji pokazuje na
mjesec. Riječima i konceptima to iskustvo nikada se ne može do kraja iskazati
niti opisati, jer to je nešto što svatko može i mora iskusiti za sebe. Ovo
načelo upozorava da se ne zamjenjuje mjesec za prst, mudrost za znanje, ili
prirodu stvarnosti za njen puki opis. Međutim, pogrešno bi bilo na temelju ova
dva načela zaključiti da chan odbacuje uobičajeni način prijenosa i nastavljanja
budističke tradicije raznim oblicima zaređenja, preuzimanjem moralnih načela, pa
i studijem tekstova i poznavanjem učenja. Potreba za njima je nesumnjiva, no
chan s pravom upozorava da ne smiju postati svrha sebi samima čime se gubi duh
učenja u korist njegovoga slova. Dva preostala načela kazuju da je naš um
izvorno um Buddhe i da Buddhu ne trebamo tražiti nigdje drugdje do li u
vlastitom umu. Smirivanje i motrenje uma u procesu meditacije kroz sve njegove
stupnjeve - od raspršenog i usredotočenog pa do ujedinjenog - naposljetku vodi
ka uviđanju njegove izvorne prirode.
Osobit pristup praksi sažet u ova četiri načela, ali i neusiljeni način
podučavanja i uporno ustrajavanje na probuđenju u ovom životu je ono što je
Bodhidharmino učenje učinilo drugačijim i novim u odnosu na tada u Kini već
potpuno institucionalizirani budizam. Oživljavanjem učenja i osobnim primjerima
velikih učitelja chana i kineski i istočnoazijski budizam u cjelini su dobili
snažan poticaj. Od osmog stoljeća nadalje učenje chana se proširilo po čitavoj
Kini odakle je preneseno u Vijetnam, u Koreju i naposljetku u Japan.
P r o g r a m a k t i v n o s t i
Aktivnosti Centra u sebi nastoje obuhvatiti dvostruku stazu slijeđenja Puta -
stazu studija i stazu upražnjavanja. Razvijanje i usvajanje ispravnih gledišta
služi boljem snalaženju u praksi smirivanja uma; a iskustva smirenog uma samo
pomoću ispravnog razumijevanja postaju valjani uvidi u prirodu stvarnosti.
Neodvojivost studija od prakse i prakse od studija potvrđuje se na svakoj točci
kročenja Putem, a prevaga jednog nad drugim iskazuje se kao odsustvo vlastitog
iskustva i stalno “brojanje tuđeg blaga” u slučaju kada je prenaglašen studij,
ili u krivom tumačenju meditativnih iskustava kada se prakticira bez
razumijevanja.
Stoga prvi krug aktivnosti u Centru uključuje tečaj meditacijske prakse, tjednu
grupnu meditaciju, meditacijska povlačenja u rasponu od jednodnevnih do
petodnevnih s jedne strane te tečajeve i programe studija budističkog učenja od
osnovnih do naprednih s druge.
Sljedeći krug aktivnosti bavi se obilježavanjem značajnih događaja budističkog
kalendara, kao što su proslava Buddhinog probuđenja, Vesakh, ili obilježavanje
Bodhidharminog dana. Vesakh je najvažniji budistički praznik jer se njime slavi
događaj koji je pokrenuo kotač Dharme i otvorio vrata izlaska iz kruga
nezadovoljstva i jada, vrata ka sreći i miru. Bodhidharma je pak izuzetno
značajna osoba u povijesti Ch’an škole jer on se smatra utemeljiteljem te škole
u Kini i osobom koja je ponajviše odredila njen sadržaj, način podučavanja i
prenošenja svojim naročitim shvaćanjem Buddhinog učenja.
Nadalje, Centar nastoji svojim članovima omogućiti doticaj s priznatim
učiteljima izvornih budističkih tradicija bilo dovodeći takve učitelje u
Hrvatsku, bilo organizirajući putovanja svojih članova na meditacijska
povlačenja izvan zemlje.
U posebni program Centra uključeni su i drugi sadržaji koji odražavaju
osvješteni način života i razmišljanja, a naročit vid posebnog programa provodi
se na seminarima koji se tradicionalno održavaju dvaput godišnje - jedan
vikend-seminar u proljeće i jedan dvotjedni krajem ljeta - na kojima se uz
budističku meditaciju vježbaju i komplementarne discipline kineske yoge i kempa.
I stoga, od jednostavnog uvoda u budističku misao, do uključenja u redovit i
stupnjevit put studija i prakse, svatko koga to zanima može pronaći aktivnosti
koje odgovaraju njegovim pojedinačnim interesima i potrebama.
BACK