[Op.pr. ovaj pregled
meditacijske prakse nije zamišljen kao izravna uputa za praktičnu meditaciju,
već samo kao pregled osnovnih sastojaka i načina izvođenja jednog od modela
budističke meditacije. No, ukoliko niste u mogućnosti učiti meditaciju od
autentičnog učitelja, ili primjeniti detaljne upute iz brojnih tekstova, možete
isprobati ovaj model. Idealno vrijeme za dnevnu praksu je odmah nakon buđenja,
to jest rano ujutro prije zore.]
. . .
Prvo, provjerite položaj: postavite noge u najudobniji položaj; ispravite
kralježnicu kao strijelu. Postavite dlanove u položaj meditacijske mirnoće,
četiri prsta ispod pupka, s lijevom rukom ispod desne, te spojenim palčevima,
sve u obliku trokuta. Ovaj položaj ruku ima vezu s mjestom unutar tijela gdje
nastaje unutarnja toplina. Lagano povijte vrat nadole, tako da usta i zubi budu
u prirodnom položaju, a vrh jezika dodiruje nepce odmah iza gornjih zubiju.
Pustite da oči opušteno gledaju nadole - nije nužno da budu usmjerene na vrh
nosa; mogu biti usmjerene prema podu ispred vas ako vam je to prirodnije. Ne
otvarajte oči širom i nemojte ih snažno zatvarati; ostavite ih malo otvorene.
Nekad će se same otvoriti; to je u redu. Čak i ako su vam oči otvorene, kad se
vaša mentalna svijest ustali na objektu, razna opažanja vidne svijesti neće vas
ometati.
Za one koji nose naočale, da li ste primjetili da kad skinete naočale, onda
uslijed nejasnog vida ima manje opasnosti od uznemirenosti a više od tromosti
uma? Da li primjećujete razliku kad ste okrenuti od zida ili prema zidu? Kad se
okrenete prema zidu, možda otkrijete da ima manje uznemirenosti ili raštrkanosti.
Ovakve stvari možete odrediti kroz vlastito iskustvo...
Nastojte svoj um ostaviti bistro u prirodnom stanju, bez razmišljanja o
događajima u prošlosti ili planovima za budućnost, bez ikakvih konceptualnih
misli. Što vam se čini, gdje je svijesti? Da li je u očima ili negdje drugdje?
Vjerojatno imate osjećaj da je povezana s očima pošto većina naše svjesnosti o
vanjskom svijetu nastaje kroz vid. Ovo je posljedica prevelikog oslanjanja na
osjetilnu svijest. Međutim, možemo ustanoviti postojanje odvojene mentalne
svijesti; naprimjer, kad pažnju privuče zvuk, ono što bilježi vidna svijesti
prolazi neopaženo. To nam ukazuje da odvojena mentalna svijest više pažnje
poklanja zvuku koji bilježi slušna svijest negoli opažajima vidne svijesti.
Kroz ustrajnu praksu, svijest se može razaznati ili razlučiti kao entitet puke
svjetlosti i saznanja, kojem se bilo što može pojaviti i koji se, uz prikladne
uvjete, može pojaviti u naličju bilo kojeg objekta. Sve dok um ne susretne
vanjske konceptualne okolnosti, boravit će prazan bez ikakvih pojava, poput
čiste bistre vode. To je upravo entitet pukog iskustva. Dopustite da um ide
svojim tokom bez konceptualnih nadgradnji. Pustite da um boravi u svom prirodnom
stanju, i motrite ga. Ispočetka, kad niste navikli na ovakvu praksu, to je
prilično teško, ali s vremenom s um javlja poput čiste vode. Onda ostanite s
ovim nepatvorenim umom ne dopuštajući nastajanje koncepcija. Ostvarujuć ovu
prirodu uma, po prvi smo puta locirali objekt zrenja ove introspektivne
meditacije.
Najbolje vrijeme za praksu ovog oblika meditacije je ujutro, na mirnom mjestu,
kad um je veoma jasan i budan. Dobro je ne jesti previše navečer i ne spavati
previše; tako um postaje ujutro lakši i oštriji. Postepeno će vaš um postati sve
stabilniji; pomnost i pamćenje postati će jasniji.
