Home Page

Budistički praznici
u različitim tradicijama

Svaka budistička zajednica obeležava tokom godine niz praznika. Mnogi od tih dana vezani su za važne dane iz života Bude ili različitih bodisatvi. No uvek je to prilika za Budine sledbenike da posete hram, odnesu poklone monasima, potvrde svoju privrženost učenju ceremonijalnim uzimanjem pet pravila morala i da saslušaju govor o Dhammi nekog od iskusnijih monaha. Uveče, priključiće se procesiji koja tri puta kruži oko stupe, kao znak poštovanja prema Budi, Dhammi i Sanghi, a potom i večernjem pevanju i meditaciji. 

Različite budističke tradicije slave praznike u različite dane, ali se svi sem Japanaca ravnaju prema lunarnom kalendaru. 

Sledbenici theravade (Tajland, Burma, Šri Lanka, Kambodža i Laos) slave rođenje, prosvetljenje i smrt Budinu na dan punog meseca u maju, izuzev kada je prestupna godina i onda se praznik slavi u junu. Ovaj praznik se naziva Vesak (takođe Wesak ili Vaisakh), što je naziv meseca u indijskom kalendaru. (Ove, 2004. godine Vesak pada 2. juna, pošto je prestupna godina.) 

Šri Lanka

Poya, dani punog meseca, imaju posebnu važnost, a naročito njih pet. Nazvani su po lunarnim mesecima u koji padaju.: Duruthu (dec./jan.), Navam (obično februar), Vesak (maj), Poson (jun - proslava dana kada je Mahinda preneo Dhammu iz Indije na Šri Lanku) i Esala (juli/avgust). Karakteristična za Šri Lanku je i živopisna procesija perahera. Na kraju Esala perahere (avgust) ulicama Kandija ide procesija koja nosi relikviju Budinog zuba na leđima slona. Praznik traje tokom devet noći i povorku čini više od sto slonova. Nova godina se slavi tri dana počev od prvog dana punog Meseca u aprilu. 

Tajland

Asalha puđa (juni/juli) slavi Budinu prvu propoved. Neposredno posle nje počinje tromesečni period monsuna, odnosno tromesečnog meditacijskog povlačenja, kada monasi ostaju na jednom mestu i intenziviraju svoje vežbanje. Ako moraju da napuste manastir tokom ovog perioda, to ne sme biti duže od tri dana. Ovaj se period naziva vassa i odgovara periodu monsuna u Aziji i obično se završava u oktobru.

Kathina ceremonija se održava prikladnog dana tokom meseca koji sledi vassa period (oktobar ili novembar). To je vreme u godini kada laici mogu monasima ponuditi nove ogrtače (minimum tri metra platna je potrebno za jedan ogrtač) i druge neophodne rekvizite i time steći posebne zasluge za održavanje Sanghe. 

Magha puđa (jan./feb.) slavi različite manje značajne događaje iz Budinog života, uključujući i njegovo predskazanje dana kada će umreti, tj. preći u parinirvanu. Maha đat praznik slavi njegove prošle živote. Proslava Nove godine, Songkran (sredina aprila), uključuje i Vodeni praznik. Na kraju, svakog meseca dan punog Meseca je uposath, dan posebne predanosti učenju. 

Tibet

Budino rođenje se slavi devetog dana četvrtog meseca tibetanskog kalendara (maj), njegovo prosvetljenje i utrnuće 15. dana istog meseca. Novogodišlje ceremonije su naročito spektakularne i padaju prvog dana punog Meseca u martu. Međutim, budistička nova godina zavisi i od zemlje ili etničkog porekla grupe, pa tako Kinezi, Korejanci i Vjetnamci slave krajem januara ili početkom februara. Gutor je prednovogodišnji praznik kada se treba osloboditi svih negativnosti nagomilanih u prethodnoj godini. Losar je sama proslava nove godine, traje 4 dana i sledi je duga religiozna ceremonija Monlam Ćemo ("Veliki praznik molitve"), koji traje 3 nedelje. Dyam Ling Ći Sang (15. dan 5. meseca lunarnog kalendara) jeste dan kada se prinose ponude lokalnim božanstvima. Tibetski dan nacionalnog ustanka, u znak sećanja na ustanak u Lasi 1959. je 10. marta prema zapadnom kalendaru, a Dalaj Lamin rođendan 6. jula. Čokhor Dućen (4. dan 6. lunarnog meseca) jeste dan sećanja na Budinu prvu propoved, a Lha Bab Dućen (22. dan 9. lunarnog meseca) na njegovo uspinjanje na Tušita nebo kako bi podučio i svoju majku. Ngaćo Ćenmo (5. dan 10. lunarnog meseca) jeste praznik svetla kojim se obeležava smrt Tsong-kha-pe. Postoje još mnogi drugi praznici i značajni datumi svakoga meseca.

Japan

Hana Matsuri (8. april) je praznik Budinog rođenja, Nehan (15. februar) njegovog prosvetljenja i Rohatsu (8. decembar) njegove smrti. Kogen Mizuno u svojoj knjizi Počeci budizma kaže: "Nema čvrstih dokaza za tačno utvrđivanje dana kada je Šakjamuni (Buda) rođen. Japanski budisti, oslanjajući se na tekstove o Šakjamunijevom životu prevedene na kineski sa sanskrita -- na primer Buddhaćarita -- slave 8. april kao njegov rođendan i tokom ceremonije slatkim čajem posipaju statuu koja ga predstavlja kao novorođenče. (Ova tradicija nastala je na osnovu legende da je Šakjamuni bio opran naizmenično toplom i hladnom vodom kada se rodio.) Od kraja devetnaestog veka, u Japanu se ova ceremonija zove Praznik cveća u znak sećanja na cveće kojim je bio ispunjen vrt Lumbini (na granici Indije i Nepala) gde se po predaji Šakjamuni rodio."

Dve ravnodnevnice se obeležavaju kao Higan (oko 21. marta 20 septembra), dok se Obon proteže 4 dana, počev od 13. jula i obeležava izbavljenje iz jednog od paklova majke jednog od Budinih najboljih učenika. To je i praznik u čast ponovnog spajanja porodičnih predaka sa živima. Isti praznik poznat je i po svom sanskritskom imenu Ulambana i slavi se širom mahajanske tradicije od prvog do petnaestog dana osmog lunarnog meseca. Tada se veruje da se vrata pakla otvaraju i duhovi mogu da tokom tih petnaest dana posete ovaj svet. Na oltare se prinosi hrana kako bi se olakšale muke ovih duhova i oni umilostivili. Petnaestog dana Ulambane, ili praznika mrtvih, ljudi posećuju groblja kako bi odneli ponude umrlim precima. Mnogi theravadini iz Kambodže, Laosa i Tajlanda takođe obeležavaju ovaj praznik.

Asocijacija World Fellowship of Buddhists nastoji da budiste svih tradicija ujedini u slavljenju Vesaka na dan punog Meseca u maju.

BACK