Približno jednu trećinu Zemljinog kopna čine pustinje.
Pustinja je područje koje zbog velikog
nedostatka vlage nema razvijenu vegetaciju. Iako su pustinje najpoznatije po
održavanju vrlo malo života, one u stvari pružaju utočište mnogim živim bićima
koja obično ostaju sakrivena (posebno tokom dnevnog svjetla) kako bi sačuvala
vlagu.
Pustinjski krajolici imaju stalno zajednička obilježja. Pustinjsko je tlo često sastavljeno većinom od pijeska, pa mogu biti prisutne i pješčane dine. Izgledi stjenovitog terena su tipični i održavaju minimalan razvoj tla te razasutost vegetacije. Najniži dijelovi zemlje mogu biti ravnice pokrivene sa soli. Eolski (djelovanjem vjetra) procesi su glavni faktori u oblikovanju pustinjskih krajolika.
Pustinje ponekad sadrže vrijedna ležišta minerala koja su se oblikovala u aridnoj okolini ili su bila izložena eroziji. Budući da su pustinje suha područja, one su idealna mjesta za očuvanje fosila i ljudskih rukotvorina.
Pijesak pokriva samo oko 20 posto Zemljinih pustinja. Većina pijeska se nalazi u pješčanim pokrivačima i pješčanim morima—ogromna područja valovitih dina koje nalikuju na morske valove "smrznute" u trenutku vremena.
Skoro
100 posto pustinjskih površina su ravnice gdje je eolska deflacija—odnošenje
vjetrom fino zrnatog materijala—izložila slobodan šljunak koji se sastoji od
malih oblutaka s povremenim krupnijim šljunkom.
Preostale površine aridnih zemalja su sastavljene od izloženih izbijanja kamene podloge, pustinjskih tala i fluvijalnih taloženja koje uključuju aluvijalne fenove, slanjače, pustinjska jezera i oaze. Izbijanja kamene podloge se obično javljaju kao malene planine okružene ekstenzivnim erozijskim ravnima.
Oaze su životom bogati prostori u kojima se voda doprema izvorima, bunarima ili navodnjavanjem. Mnoge oaze su umjetne. One su često jedina mjesta u pustinjama koja podržavaju usjeve i stalno nastanjivanj
Većina ljudi misli da su pustinje
nepregledna pješčana prostranstva pod žarkim Suncem. Medjutim, kamene i
stjenovite pustinje mnogo su raširenije.
Zapravo, pijesak prekriva samo jednu četvrtinu pustinjskih područja. Zbog velikih temperaturnih razlika izmedju dnevne vrućine i noćne hladnoće stijene se stežu i rastežu, pa se stoga i raspadaju. Tako s vremenom nastaje pustinjski pijesak. Vjetar prenosi pijesak na velike udaljenosti. Što je vjetar jači i čestice manje to je prijenos dalji. Slabljenjem vjetra slabi i njegova prijenosna moć te započinje odlaganje i nakupljanje pijeska.
Pustinja u geografiji je predio ili region u kojem postoji malo atmosferskih padavina. Zbog toga, smatra se da u pustinji postoji veoma malo života. U poređenju sa vlažnim regionima ovo može biti istinito, mada kada se bolje pogleda u pustinji ima mnogo živih bića koja obično ostaju skrivena (posebno po danu) da bi obezbijedila opstanak. Otprilike jedna trećina zemljinog kopna je pustinja.
 |
 |
 |
 |
 |
 |