ITALIJA za vreme BORGIA

       Rimsko carstvo se u dalekoj proslosti zestoko borilo protiv osvajackih hordi Atile Hunskog, prisilivsi ih u jednoj velikoj bici na povlacenje. Pristajalo je i na ucene placajuci mu bogato u zlatu da ga odvrati od novih nasrtaja. To je bilo davno, 447.godine nase ere. Mnogo vekova kasnije Rim su iznutra potresali uzasavajuci dogadjaji, iako grad i okolina nikada nisu bili staniste divljackog sveta.

        U toku XV veka italijanska istorija bila je uglavnom odredjena medjusobnim odnosima Firence, Republike Venecije, Vojvodstva Milano i Napuljskog Kraljevstva. Svaka od ovih sila imala je svojstven oblik vladavine. Svaka je bila u stalno zategnutim odnosima ne samo sa velikim susedima, vec i sa manjim drzavama.

         Apeninsko poluostrvo bilo je pokriveno velikim brojem poglavito malih gradova-drzava. Mada su neke od njih bile primorane da se potcine svojim mocnim susedima, vecina je ipak uspela da sacuva tragove svoje nezavisnosti. Bilo je i takvih koje nikada nisu podlegle dominaciji drugih. Narocito u papskoj drzavi teoretsku zavisnost gradova od pape prenebregavale su mocne porodice koje su vodile sopstvene poslove bez obzira na Svetu stolicu: Montefeltre u Urbinu (vojnicka porodica koja se proslavila kao pokrovitelj umetnosti), Malatesta u Riminiju, Bentivoljo u Bolonji.

         Mada su italijanski vladari ceznuli za visokim zvanjima koje je car Svetog Rimskog Carstva mogao da podari, njegova moc u Italiji bila je odavno mrtva, uglavnom zbog stalne opozicije papstva, njegovog velikog suparnika u borbi za univerzalnu vlast.

         Vlast u Italiji se osvajala mitom, gramzivoscu, potkupljivanjem i najsurovijim metodama. Bezobzirnost je pracena razvratom, orgijama i incestnim odnosima bliskih rodjaka na vlasti. Vatikan(0,44 km²) je bio centar i jako uporiste gresnika, kojima je porok svake vrste bio miliji od vere i morala. Njegov zastitni znak bio je papa Aleksandar VI - Rodrigo Borgia, poreklom Spanac, i njegov sin Cesare, dete iz vanbracne veze.