|
Svaki
Banjolučanin će na pomen svog grada reći da je krajiška ljepotica grad
zelenih aleja, grad mladosti, sporta i lijepih žena. Banja Luka je
podignuta sa obje strane Vrbasa, na mjestu gdje ova divlja, planinska
rijeka iz svojih klisura, tijesnaca i klanaca gubi osobine gorske rijeke
i ulazi u niziju kroz koju pravi svoj put ka ušću u Savu. Vrbas teče
sredinom grada i na gradskom području prima pritoke: Suturliju, Crkvenu
i Vrbanju.
Banja Luka
se nalazi u sjevernozapadnom dijelu Republike Srpske. Smještena je na
44° 57’’ sjeverne geografske širine i 17° 11’’ istočne geografske
dužine, na nadmorskoj visini od 163 m. Svojom
neobično izduženom panoramom prati donji tok rijeke Vrbas, koja se 50 km
sjeverno od Banje Luke ulijeva u Savu. Banja Luka je
od Sarajeva udaljena 240 km, od Zagreba 200, a
od Beograda 320 km. Sa ovim gradovima je povezana kvalitetnim drumskim
saobraćajnicama, željeznicom, a od 1998 i vazdušnim putem. |
 |
|
Da bi se Banjaluka kao "na dlanu" sagledala, neophodno je
popeti se na brdo Sehitluci. To je jedina tacka sa
koje se može vidjeti ne samo grad, nego i njegova okolina. A u samom
gradu mogu se raspoznati i njegove ulice, sve vece i ljepše kuce i
gradevine. Podijeljena hitrim i zelenkastim
Vrbasom, Banja Luka se, najvecim dijelom prostire južnom stranom
Banjaluckog polja. Sve do austrougarske okupacije, Banjaluka je bila
slika i prilika srednjeg tipa muslimanskog balkanskog grada. Svaka kuca
je bila posjed za sebe, a zbog nemarno postavljenih visokih zgrada od
dasaka sve su kuce izgledale kao da su "donešene iz šuma i livada".
Reklo bi se da ovaj grad koji nije racunao s vremenom, nije želio da
racuna ni sa prostorom. Tako se Banjaluka razvijala nadaleko i naširoko.
U vrtovima, širokim placevima i ulicama, prilicno udaljene jedna od
druge, stajale su zgrade, obasijane suncem i obavijene mirisom vrtova.
Austrougarskom okupacijom pocinju i osjetne promjene. Mnogi stari
objekti su bili uklonjeni kako bi se stvorio prostor za izgradnju novih.
Time se osjetno prorijedila i promijenila jedinstvena orijentalna slika
grada. Potrebe za upravnim prostorijama, školskim zgradama, bogomoljama
za hrišcane, za stambenim zgradama mogle su se ispuniti samo izgradnjom
novih zgrada. Tako je stvoren kontrast izmedu niskih i ruševnih kuca i
novih krovišta. Ipak, vremenom su se nove i stare gradevine organski
povezivale, a slika grada postepeno dobijala novi sklad. |
