Sadržaj

Istorija

Glavni članak: Istorija Francuske

Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom, koju su naseljavali Gali, keltski narod. Galiju su osvojili Rimljani u 1. veku pr. n. e., pa su Gali usvojili romanski jezik i kulturu. Hrišćanstvo se ukorijenilo u Galiji u 2. i 3. veku naše ere. Istočne granice Galije uz Rajnu osvojila su germanska plemena u 4. veku, prvenstveno Franci, od kojih dolazi staro ime zemlje, "Francie".

Iako se osnivanje francuskog kraljevstva obično smješta u 5. veku, Francuska se kao samostalna zemlja prepoznaje od 9. veka, kad se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo Verdunskim sporazumom iz 843. na tri dijela. Istočni dio je bio teritorija današnje Njemačke, zapadni Francuske, a srednji Italije.

Naslednici Karla Velikog vladali su Francuskom do 987. godine, kad je vojvoda Hugo Capet okrunjen za kralja Francuske. Na prijestolu su se u sljedećih osamsto godina izmijenile tri dinastije: Capet, Valois i Bourbon. Kraljevstvo je ukinuto 1792. godine, kad je Francuska revolucija (1789. - 1794.) uspostavila republiku.

U napoleonskim ratovima (1803-1815.) Francuska je osvojila veći dio Europe i postala carstvo, ali zatim je vraćena u stare granice. U 19. veku su se izmjenjivala razna državna uređenja, da bi se od Francusko-pruskog rata (1870.) ustalila republika.

Francuska je tokom 19. i 20. veka izgubila brojne kolonije, bogatstvo i vodeći položaj među državama svijeta. U Prvom i Drugom svjetskom ratu bila je na strani pobjednika. Od 1958. godine Francuska je stabilna predsjednička demokratija poznata kao Peta Republika.

Poslijeratno udruživanja Francuske i Njemačke bilo je ključno za ekonomsku integraciju Europe, pa je u siječnju 1999. godine uveden euro. Danas se Francuska zalaže za još veće političko, vojno i sigurnosno ujedinjenje Europe.

Francuska je jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.

 

Politika

 

Glavni članak: Politika Francuske

Ustav Pete Republike usvojen je opšim referendumom 28. rujna 1958. godine. Dao je mnogo veće ovlasti izvršnoj vlasti u odnosu na Parlament. Predsjednik se direktno bira na pet godina. Predsjednik imenuje predsjednika vlade, predsjeda kabinetom, zapovijeda oružanim snagama i sklapa državne sporazume.

Assemblée Nationale (francuski parlament) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici direktno biraju na pet godina. Postoji i Senat, gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata. Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ. Vlada ima jak uticaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.

 

Pokrajine

Glavni članak: Pokrajine Francuske

 

Francuska ima 26 pokrajina (régions, jednina région):

  • Elzas (Alsace)
  • Akvitanija (Aquitaine)
  • Auvergne
  • Donja Normandija (Basse-Normandie)
  • Burgundija (Bourgogne)
  • Bretanja (Bretagne)
  • Centre
  • Champagne-Ardenne
  • Korzika (Corse)
  • Franche-Comté
  • Gornja Normandija (Haute-Normandie)
  • Île-de-France
  • Languedoc-Roussillon
  • Limousin
  • Lorraine
  • Pireneji-Jug (Midi-Pyrénées)
  • Nord-Pas-de-Calais
  • Regija Loire (Pays-de-la-Loire)
  • Pikardija (Picardie)
  • Poitou-Charentes
  • Provansa-Alpe-Azurna obala (Provence-Alpes-Côte d'Azur)
  • Rona-Alpe (Rhône-Alpes)
  • Prekomorski departmani (Départements d'outre mer - DOM); svaki je od njih istodobno i departman i pokrajina:
    • Gvadalupa (Guadeloupe)
    • Martinik (Martinique)
    • Francuska Gvajana (Guyane Française)
    • Reunion (La Réunion)

 

Pokrajine se zatim dijele na sto departmana (départements), koji se opet dijele na 342 okruga (arrondissements). Osim toga, Francuska ima i dva teritorijalna kolektiva (Mayotte, Sveti Petar i Mikelon) i četiri prekomorske zemlje i teritorija (Francuska Polinezija, Francuski južni i antarktički teritoriji, Nova Kaledonija, Wallis i Futuna).

Francuska kontroliše i brojne otočiće u Indijskom i Tihom okeanu, uključujući Bassas da India, otok Clipperton, otok Europa, otok Glorioso, otok Juan de Nova, otok Tromelin.


 

Geografija

Glavni članak: Geografija Francuske

Francuska ima različit reljef, od obalnih nizija na sjeveru i zapadu, gdje Francusku zapljuskuje Sjeverno more i Atlantski okean, do gorskih lanaca na jugu (Pireneji) i jugoistoku (Alpe). Najviši vrh je Mont Blanc (4810 m) na Alpama, dugo godina navođen i kao najviši vrh Europe.

Između tih ekstrema nalaze se gorja Središnji masiv i planine Vosgesi, kao i široka poriječja Loire, Rone, Garonne i Seine.

 

Privreda

Glavni članak: Privreda Francuske

Francuska privreda se sastoji od razvijenog privatne trgovine i znatnog ali opadajućeg državnog vlasništva.

Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.

Vlada i dalje vrši znatan uticaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.

Od početka 1990-ih država postupno prodaje svoje dionice u France Telecom, Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.

Francuska je zajedno s 11 drugih članica Europske Unije uvela euro 1. januara 1999. godine.

Euro je početkom 2002. godine posve zamijenio francuski franak.

 

Stanovništvo

Tri četvrtine stanovništva Francuske žive u gradovima.

Velika većina stanovnika su politički Francuzi, unutar kojih razlikujemo etničke Francuze, i njima više ili manje srodne narode koji se bore za svoj etnički identitet, među ovima su, viz.: Franko-Provansalci, Okcitanci, Provasalci, Gaskonjci (narod baskijskog porijekla) pa i keltski Bretonci. Najaktivniji su Korzikanci čiji je najpoznatiji pripadnik Napoleon Bonaparte, rođen 1769. u Ajacciu. Alzašani i Lorenci, germanskog su porijekla.

Nisu se doskora znali tačni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još od Francuske revolucije država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno. Tek je nedavno, i to pod pritiskom Europske Unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.

Službeni jezik je francuski, ali postoji više lokalnih jezika: baskijski, bretonski, katalonski, korzički, flamanski, njemački (elzaški), okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje. Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.

 

Religije

Glavni članak: Religije Francuske

Glavna religija u Francuskoj je katolička. Više od 80% stanovnika se izjašnjava kao katolici, ali to je zapravo samo tradicionalna vjerska pripadnost, jer najveći dio ljudi uopće ne drži katoličkih obreda, s obzirom da je Francuska još od Francuske revolucije vrlo svjetovna zemlja. Ipak, u njoj se nalazi Lourdes, možda najslavnije katoličko mjesto hodočašća na svijetu.

Islam se u zadnjih pedeset godina jako proširio Francuskom zbog muslimanskih doseljenika iz bivših kolonija u sjevernoj Africi. Danas oko 5% stanovništva Francuske prakticira islam.

Protestantizam se znatno smanjio nakon progona u 16. i 17. veku, pa protestanti danas čine samo 2% stanovništva.

Jevreji čine samo 1% stanovništva, ali to je čak jedna trećina ukupnog broja Jevreja u Europi. Jevrejska je zajednica oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u Francuskoj, kako privredno tako i kulturno.

 

Kultura

                                                   

Glavni članak: Kultura Francuske

Francuska je svijetu dala ogroman doprinos u kulturi. U 17. i 18. veku jer njezin kulturni uticaj bio toliki da je francuski bio lingua franca Europe, kao danas engleski.

Među nebrojenim velikanima i genijima, spomenimo samo nekolicinu:

  • arhitekt: Le Corbusier
  • izumitelj: André-Gustave Citroën
  • filozofi: Calvin, Descartes, Pascal, Sartre i Rousseau, Voltaire
  • fizičar: Becquerel
  • hemičari: Lavoisier, bračni par Marie i Pierre Curie
  • kipar: Rodin
  • književnici: Prudhomme, Lamartine, La Fontaine, Dumas, Dumas, de Saint-Exupéry, Verne, Rousseau, Camus, Gide, Stendhal, Flaubert, France, Ionesco, Nostradamus, Rabelais, Hugo, Balzac, Baudelaire, Rimbaud, Zola, Prévert, Moličre i Proust
  • reditelji: Truffaut i Godard
  • kompozitori: Debussy, Berlioz, Ravel i Bizet
  • slikari: Braque, Cézanne, Corot, Courbet, Degas, Delacroix, Duchamp, Gauguin, Manet, Matisse, Monet, Renoir i Toulouse-Lautrec

 

 Državni praznici (neradni dani)

datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
1. januar Nova godina Jour de l'An  
klizni datum Uskrsni ponedjeljak Lundi de Pâques dan nakon Vaskrsa
1. maj Praznik rada Fęte du Travail  
8. maj Dan pobjede Victoire 1945 kraj 2. svjetskog rata
klizni datum Uznesenje Kristovo Ascension četvrtak 40 dana nakon Vaskrsa
klizni datum Duhovi Pentecôte sedma nedjelja nakon Vaskrsa
14. jul Dan pada Bastilje Fęte Nationale najveći francuski praznik
15. avgust Velika Gospa Assomption  
1. studenog Svi sveti Toussaint  
11. studenog Dan primirja Armistice 1918 kraj 1. svjetskog rata
25. prosinca Božić Noël