S one strane dobra i zla

• Gdje u igri nisu ljubav ili mrznja, zena igra osrednje."

• "Gotovo sve što zovemo višom kulturom počiva na produhovljenju i produbljenju okolnosti. Ona divlja životinja uopće nije umrtvljena. Ona živi, cvate, samo se - obogotvorila. Ono što čini bolnu nasladu tragedije je okrutnost. Postoji obilan, preobilan užitak i u vlastitoj patnji, u vlastitom činjenju sebe patećim."

• "Ko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe."

• "... mislim na takozvane cinike, dakle na takve koji na sebi jednostavno priznaju životinju, prostaštvo, 'pravilo', a pritom imaju onaj stupanj duhovnosti i golicanja da o sebi i o sebi jednakima moraju govoriti pred svjedocima. Cinizam je jedini oblik u kojem proste duše okrznjuju ono što je čestitost."

• "Mnogo govoriti o sebi može biti i sredstvo da se sebe sakrije."

• "Moralno prosuđivanje i osuđivanje je omiljena osveta duhovno ograničenih onima koji su to manje, a također neka vrsta odštete za to da ih je priroda loše opskrbila, konačno i prigoda da se dobije duh i postane finim: - zloba produhovljuje."

• "Muškarac koji ima dubinu u svom duhu kao i u svojim požudama, a i onu dubinu dobrohotnosti koja je sposobna za strogost i čvrstoću i koja se lahko s njima zamjenjuje, može o ženama misliti samo orijentalno. On ženu mora shvatiti kao posjed, kao vlasništvo koje se može zaključati, kao nešto što je predodređeno za podložnost i u njoj postaje savršeno."

• "Ne mrzi se tako dugo dok se još potcjenjuje, nego tek onda kad se cijeni jednako ili više."

• "Otmjen čovjek odvaja od sebe bića u kojih do izraza dolazi suprotnost takvih uzvišenih, ponosnih stanja: on ih prezire. Neka se odmah primijeti da u toj prvoj vrsti morala suprotnost dobrog i lošeg znači koliko i otmjenog i podlog: - suprotnost dobra i zla drugog je podrijetla. Prezire se kukavicu, plašljivca, sitničavca, onoga ko misli na usku korisnost; isto tako onog nepovjerljivog s njegovim neslobodnim pogledom, onoga ko sebe ponižava, pseću vrstu ljudi koja se dopušta zlostavljati, laskavca koji prosi, a prije svega lažljivca: - osnovna je vjera svih aristokrata da je prosti puk lažljiv."

• "Pogled roba je nesklon vrlinama moćnih. Izvlače se i svjetlom obasipaju ona svojstva koja služe za to da onome ko trpi olakšaju postojanje. Tu se časte sažaljenje, uslužna ruka spremna na pomoć, toplo srce, strpljenje, marljivost, poniznost, ljubaznost - jer to su tu najkorisnija svojstva i gotovo jedina sredstva da se izdrži pritisak postojanja. Moral robova je bitno moral korisnosti. Kao zlo osjećaju se moć i opasnost, određena strahovitost, finoća i snaga koja ne dopušta da se pojavi prezir. Prema moralu robova dakle onaj ko je zao pobuđuje strah; a prema moralu gospodara dobar je upravo onaj koji budi i hoće pobuditi strah, dok se spram lošeg čovjeka osjeća prezir."

• "Posvuda gdje prevladava moral robova jezik pokazuje sklonost da riječi dobar i glup približi jednu drugoj. Posljednja temeljna razlika: zahtjev za slobodom, instinkt za sreću i finoću osjećaja slobode pripadaju moralu i moralnosti robova jednako tako nužno kao što su umijeće i zansenjaštvo u poštovanju, u predavanju redoviti simptomi aristokratskog načina mišljenja i vrednovanja."

• "Potreslo me ne to da si me lagao, nego da ti više ne vjerujem."

• "'To sam ja učinio' kaže moje sjećanje. 'To nisam mogao ja učiniti' - kaže moj ponos i ostaje neumoljiv. Na koncu - sjećanje popušta."

• "U okolnostima mira ratnički čovjek navaljuje na samog sebe."

• "Užasni doživljaji navode na nagađanje nije li onaj ko ih doživljava i sam nešto užasno."

                                                                       povratak na stranu djela