PITER PAUL RUBENS

Najveći predstavnik flandrijske barokne umjetnosti u XVII vijeku bio je Rubens. Umjetnički se obrazovao višegodišnjim boravkom u Italiji, od 1600. do 1609.godine, i kada se vratio u Antverpen bio je već na vrhuncu zrelosti. Već sljedeće godine naslikao je za antverpensku katedralu oltarsku sliku Podizanje krsta. Naprežući se silinom svojih mišića, dželati se upinju da pobodu krst i da ga usprave. Dijagonala koja kompoziciju dijeli nadvoje koleba se, tako da je krst upola dignut. Volumeni tijela i osvjetljenje pokazuju uticaje i Karavadja i još nekih italijanskih slikara, ali je u slici, istovremeno, prisutna i flamanska tradi cija. Ona se vidi u smislu za detalj pri slikanju lišća drveta i psa u prvom planu. Iako je sa Rubenskom italijanska umjetnost snažno prožela flandrijsko slikarstvo, ona ga nije i potčinila. Rubens je jedan od sjevernjačkih slikara koji je italijansku umjetnost saobrazio nizozemskoj tradiciji i time stvorio originalnu umjetnost, koja je snažno uticala na mnoge slikare u sljedeća dva stoljeća.
Osjećanje prostora, svjetlosti i boje čini Rubensovo slikarstvo jedinstvenim. Bez obzira na to o kojim temama je riječ, a radio ih je takoreći sve, on širokim mrljama svjetlosti i boje dinamično povezuje prostorne planove i oblike, prve sa najudaljenijim, u jedinstvene cjeline bilo po dijagonalama, bilo po složenim elipsama. Na Rubensovim slikama vladaju svjetlije i toplije boje, sjenka je tu samo da istakne svjetlost; ona nije odsustvo svjetlosti kao na Karavadjovim slikama;
nešto tamnija, ona i sama zrači svjetlost. Uz Velaskeza, Rubens je u rukovanju uljanim bojama postigao savršenstvo koje je i danas nedostižno. Način na koji je pigment nanosio i izvlačio je raznolik i on je uvijek dio umjetnikove ličnosti.


U protestantskoj i slobodnoj Holandiji XVII vijeka slikari su, oslobodjeni stege crkve i plemstva, slikali pejsaž svoje zemlje i sve ljude svoje društvene sredine. Upućeni na bogate ali štedljive gradjane kao naručioce slika, holandski slikari su stvorili jednu umjetnost koja stoji po strani od baroknog stila katoličke Evrope. Na teritoriji male Holandije radilo je na stotine slikara - u Amsterdamu, Harlemu, Lajdenu, Utrehtu i Delftu. U tim središtima cvjetale su, istovremeno, nauka, filozofija i geografija.
Česta tema holandskog slikarstva bio je portret - pojedinačni i grupni. Ovaj posljednji je portret osinvača milosrdnih društava, članova strukovnih udruženja i bratstava.
 

<<<<POVRATAK>>>>