"Politika"

 O državi
Aristotel na pocetku govori kako svaki grad, odnosno, država predstavlja neko zajedništvo i da ta zajedništva teže nekom dobru.

Najmanja zajednica je porodica, nekoliko porodica formira selo (naselje), a veci broj takvih sela predstavlja grad, odnosno, državu. Po Aristotelu država nastaje po prirodi i da je ona važnija od pojedinca. Pojedinac koji ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno (koji je sam sebi dovoljan), nije dio države, te je zvijer ili bog.

Aristotel tvrdi da je umno bice vladajuce i ono je po svojoj naravi gospodar i vladar, a bica koja su predvidena fizickim radovima su robovi. On smatra barbare robovima i da oni po svojoj naravi nisu bica koja treba da vladaju i da Heleni imaju pravo vladati njima, te po njima barbar i rob su jedno te isto. Priroda je stvorila sve radi ljudi: biljke radi životinja, životinje radi ljudi, a covjek ima pravo da ih lovi. On ima pravo da lovi one ljude koji su od prirode stvoreni da mu se pokoravaju (barbari). Takav rat je opravdan.

Aristotel pod gospodarskom vlašcu podrazumjeva onu vlast koja se odnosi na stvari neophodne za život i onaj ko njima upravlja ne mora da zna da ih pravi, vec da se njima služi jer to je posao roba. Svaki grad je sastavljen od domacinstava a da svako savršeno domacinstvo treba da se sastoji od robova i slobodnih ljudi. Dijelovi savršenog domacinstva su:

Gospodar i rob
Suprug i supruga
Roditelji i djeca
 

Gospodar je vlasnik imovine a rob je njegovo živo orude za rad. Imovina je dio gospodarstva bez koje se ne može preživjeti niti dobro živiti. Vlast nad domacinstvom je jednovladno jer svakim domom vlada jedan covjek dok je vlast nad slobodnima i jednakima državnicka vlast.

Najbitnije što Aristotel razmatra jeste koga treba nazivati gradaninom i ko je gradanin. Onaj ko je gradanin u vladavini naroda (demokratija), cesto nije gradanin u vladavini malobrojnih (oligarhija). Gradanin se odreduje sudioništvom u sudstvu i vlasti. Gradanin je onaj koji ima moc sudjelovati u savjetodavnoj i sudbenoj vlasti. Gradanin je, takoder, osoba koja je s obje strane potjece od gradana, a ne samo s jedne strane, kao po ocu i majci. Dobro zajednice je posao i dužnost svih gradana. Vrlina gradanina se sastoji u tome da može da vlada i da se pokorava. Medutim, onaj koji vlada mora da zna još više, ali i on mora da prode pokornost, dok niko od slobodnih ljudi ne treba da stice vrline robova. Državno uredenje treba da bude tako da od njega imaju koristi svi,a ne samo vladari.

Po Aristotelu basileja je kraljevstvo i aristokratija jer vlada manji broj ljudi, ali ili zato što je najbolji, ili zato što je u interesu svih, kada vecina upravlja državom u opcem interesu, onda je to politeja. U politeji najvecu vlast imaju ratnici, jer je to vrlina koja se najlakše stekne i koja se upravo stice u masi.

Državu ne cini jedinstvena teritorija i država nije nastala radi toga da se sprijece medusobne nepravde ili trgovacki odnosi. Država je zajednica koja ima za cilj sretan život, život potpun i ekonomski nezavisan. Država postoji radi dijeljenja po moralnim zakonima, ali ne samo zajednickog života. Ako masa upravlja ona može ciniti mnoge greške i nepravde, ali ako mase ne ucestvuju u odlucivanju onda postaju neprijateljski raspoložene i ruše državni poredak. Prava vrhovna vlast treba da pripada dobrim zakonima. Na vlasti treba da bude osoba sposobna za taj posao, dok državom nebi trebalo da vlada masa. Dobro za kojim država teži jeste pravda i to je opca korist.

Demokratija i oligarhija su dva oblika koji su postepeno znacajni Aristotelu u objašnjavanju. Za razliku od Platona, on ne smatra demokratiju najlošijom, vec umjereno lošom. Aristokratija je vladavina vrlih ljudi, koji uz to mogu biti bogati, ali uživaju poštovanje naroda. Priroda države zahtjeva da država bude sastavljena od jednakih i što je moguce slicnijih ljudi, a takvi su najcešce ljudi srednjeg sloja. Srednja klasa mora da bude mnogobrojna da bi država bila dobra. Država je dobra kada su gradani koji ucestvuju u vlasti dobri i puni vrlina. Za vrlinu ljudi potrebne su tri stvari – priroda, navika i razum.


O pobunama
Aristotel u jednom dijelu govori o pobunama i da se one pojavljuju zbog nejednakosti u vlasti i pobunama se postiže promjena državnog poretka. Ipak, vladavina naroda je postojanija i ima manje buna nego vladavina manjine. Manjinskim vladavinama nastaju dvije vrste buna: što ona jednih protiv drugih, što pak buna protiv naroda, dok u narodnim vladavinama nastaje samo buna protiv vladavine nekolicine. Uz to državni poredak sastavljen od srednjeg staleža bliži je narodu nego manjinskoj vladavini.

Postoje tri vrste uzroka izbijanja buna a to su: u kakvom se raspoloženju ljudi bune i zbog kojih stvari, te koji su povodi nemirima u državi, te bunama jednih protiv drugih. U prvom uzroku se jedni bune poneseni jednakošcu, drugi su opet gonjeni nejednakošcu i nadmocnošcu. Naime, oni koji su podcinjeni bune se kako bi bili jednaki, dok oni koji su jednaki bune se kako bi bili viši.

Uzrok bunama može biti i zbog sitnica. One države koje primaju doseljenike i strance najcešce imaju bune, jer kasnije doseljenici mogu prerasti u vecinu i protjerati stanovništvo koje je tu ranije živjelo. U manjinskim vladavinama se buni vecina kojima se nanosi nepravda jer ne sudjeluju u jednakim stvarima. Sukobi nastaju izmedu ljudi na vlasti i zbog žena, i tu Aristotel naglašava da se treba cuvati takvih sukoba i odmah prekinuti svade medu vodama i mocnicima. Sukobi ovakve naravi medu znacajnim ljudima uvlace u sukob i cijelu državu. Ovim pobunama se mijenja i državni poredak, a on se mjenja pomocu nasilja i obmane. Vladavine naroda se pretežno mjenjaju zbog drskosti pukovoda, dok se vladavine manjine pretežno mjenjaju kada ta vladavina nanese nepravdu mnoštvu.

Pocetak bune može doci i od samih imucnika, ali ne onih koji su na vlasti, vec od onih noki nisu na vlasti. Da bi se državni poredak održao država mora paziti da se ne cini ništa protuzakonito, jer ostaje samo ona vlast koja dobro postupa s onima koji su izvan državne uprave i s onima koji su na državnim položajima. Aristotel kaže, :"Osobe koje ce obavljati državne poslove moraju da posjeduju tri stvari":

ljubav prema postojecem državnom poretku
sposobnost za poslove postojeceg državnog poretka
pravednost primjerenu državnom poretku.
 

Po njemu, postoje cetiri vrste korisne za rat:

konjanici – gdje je zemljište prikladno za konjarstvo, tu se po naravi može osnovati snažna manjinska vladavina
teška pješadija – tamo gdje je zemljište prikladno za tešku pješadiju, osniva se druga vrsta manjinske vladavine, jer ova pješadija priklonija je za imucnike
laka pješadija i ratna mornarica potpuno su narodne
 

Kada izbije pobuna manjinska vladavina cesto loše prolazi. Stoga u pobunama narod savladava imucnike, buduci da su lahko oružani,uspješno se bore protiv konjanika i teške pješadije. Dakle, podizati izmedu naroda takvu oružanu moc, znaci podizati je protiv sebe. Imucni ljudi trebaju svoje sinove dok su mladi poducavaju pokretima i umjecima lahke pješadije.

Zakonodavac treba pokloniti najvecu pažnju odgoju mladeži, jer u državama gdje to izostane škodi državnom poretku. Ne smije se smatrati kako ijedan od gradana pripada sebi samom, nego svi pripadaju državi, jer je svaki gradanin dio države. Prema tome svi moraju voditi brigu ,pored svog pojedinog dijela, brigu i o cjelini. Ovdje Aristotel hvali Spartance koji posvecuju veliku brigu o djeci.

Vrijednost Aristotelove teorije o državi je u tome što nam empirijskim putem, na osnovu brojnih istraživanja, daje sliku potrebe za državom, nastanka države, tipova državnog uređenja, pa i idealne države u teorijskim i realnim uslovima, ali, prije svega, prirode čovjeka kao društvenog bića čija je egzistencija moguća samo u sklopu jedne organizovane zajednice kakva je država, sa svojim osnovnim zadatkom- omogućavanjem fizičkog i moralnog napretka svakog od svojih građana.

Nazad