Ishrana

Osnovu vucje hrane cine veliki biljojedi, pri tome lovi onu vrstu koja je najcešca u podrucju na kojem živi. Na severnim delovima podrucja na kojem su rasprostranjeni pretežno love u coporu sobove, irvase, srne ili neku drugu jelensku divljac. U njihovu lovinu u istocnoj Evropi spadaju i divlje svinje. Redovno love i male glodare kao što su zecevi, kunici, krtice i miševi. U slucaju nestašice divljaci, vukovi ce jesti i strvinu kao i otpatke.

Vitamine i neophodne elemente u tragovima vukovi ne dobijaju iskljucivo hraneci se biljojedima, nego i sami jedu biljnu hranu. U vrlo kvalitetnu hranu za vukove ubraja se razno bobicasto voce koje raste na njihovom podrucju, kao i listovi nekog bilja i trave.

Poslovicna proždrljivost vukova spada u podrucje bajki i legendi. Prema aktuelnim istraživanjima, godišnja potreba jednog vuka za hranom krece se izmedu 500 i 800 kg po pojedincu. U proseku, vuk jede oko 2 kg dnevno, ali se pri tome mora uzeti u obzir i duža razdoblja u kojima vukovi ne uspeju uloviti ništa. Izuzetno, vuk može pojesti odjednom i do 10 kg mesa, ali on iza toga, na drugom mestu, deo tog mesa povrati i zakopa ga kao zalihu. Mladi vukovi cesto jedu insekte.