Semiramidini viseći vrtovi
Herodot: “Tim Babilonom
vladalo je mnogo kraljeva koji su zidove i hramove sagradili, a među njima i
dvije žene. Ona koja je davno vladala i kojoj je ime bilo Semiramida, podigla je
nasipe na ravnici vrijedne da im se čovjek divi. To su bili Semiramidini
vrtovi.”
Babilon se nekad nalazio na istočnoj obali Eufrata, oko 50km južno od današnjeg
Bagdada u Iraku.
Babilonsko carstvo je cvjetalo za slavnog cara Hamurabija (1792.-1750. p.n.e).
Civilizacija Mezopotamije je dosegla vrhunac moći za vladavine kaldejca
Nabopolasara (625.-605. p.n.e) koji je htio prema Hamurabijevom uzoru osnovati
novu Babilonsku državu. Diplomatska spretnost te vojni uspjesi dopustili su da
se brzo ostvari ideja obnove velike Babilonske države iz II. tis. p.n.e To
“ludilo veličine” očitovalo se za Nabopolasarova sina Nabukodonosora II.
(605.-562. p.n.e) u samom Babilonu, glavnom gradu nove države.
Grad je izgrađen u bogatu i prekrasno oblikovanu metropolu. Prvobitno ime grada
je Ka-dingir (sumerski=božji dvori) što je u akadskom prijevodu značilo Bab-ilu
(=božja vrata). U novobabilonsko doba to je ime promijenjeno u naziv istoga
značenja, Bab-ilani. Bio je izgrađen na sedam brežuljaka. Grad je opkoljavao
dvostruki zid ili, bolje rečeno, sustav dvostrukih zidova. Na sjevernoj je
strani Nabukodonozor dao izgraditi još jedan zid od 18km. U grad se ulazilo kroz
8 vrata. Ona su bila posvećena bogovima koji u gradu imaju svoja svetišta. U
sjevernom se dijelu grada nalaze sjeverni i glavni dvorac, a duž obje palače
proteže se Ulica procesije. Obje te palače štitile su Južni dvorac koji se
nalazio neposredno unutar gradskih bedema. To je ogromna palača babilonskih
kraljeva, a u tlocrtu ima 322×190m. Na sjevernoj strani dvorca blizu vrata
boginje Ištar vjerojatno su bili izgrađeni Viseći vrtovi.
Za njihovu izgradnju su vezane mnoge priče i legende koje se vežu za ime
kraljice Semiramide.
Jedna od njih kaže da je Semiramida bila kćerka smrtnika i nimfe Derkete. Pošto
ju je majka napustila, prihvatili su je golubovi i othranili je mlijekom i
sirom. Kad su je našli pastiri, odnijeli su je nadzorniku koji ju je oženio.
Tako ju je primijetio kralj Ninos i on ju je uzeo za ženu. Poslije njegove smrti
vladala je sama i osvojila je: Perziju, Egipat, Libiju. Kad je saznala da će ju
ubiti sin s kojim je živjela u incestu izašla je na terasu i pretvorivši se u
golubicu odletjela je u besmrtnost.
Druga legenda kaže da je bila obična dvorska dama na dvorcu nekog asirskog
kralja. Pošto je stekla njegovu naklonost, postala mu je ženom. Jednom ga je
prilikom nagovorila da joj na pet dana da vlast u ruke. On je to i uradio, a
Semiramida ga je bacila u tamnicu i nastavila vladati sama. Proslavila se kao
vojskovođa, no i kao graditeljica Visećih vrtova.
No, dao ih je izgraditi Nabukodonozor da, kako se pričalo, udovolji svojoj ženi
ili priležnici Semiramidi dovedenoj iz Midije.
Vrtovi su ležali na četverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4
pletara duga. Unutar svakoga kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se
oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izrađene od
masivnih kamenih ploča različitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem
trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje
dovoljan da u njemu rastu čak i male šume. Katovi vrtova bili su spojeni
stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stupovi su dosezali
visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih
vrtova radilo je stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću
sustava poluga i pumpi.
Dok mnogi opisi Vrtova dolaze od Grčkih povjesničara kao što su Beros i Diodor
sa Sicilije, Babilonski opisi o njima ne govore ništa. Pločice za pisanje iz
vremena Nabukodonozora ne daju ni aluziju o Visećim vrtovima; opisi kraljeve
palače, grada Babilona i zidina su nađeni. Čak ni antički povjesničari koji su
dali detaljne opise Visećih vrtova nisu ih vidjeli.
|
|
|
|
|
|