Fidel Kastro rođen je 13.avgusta 1926.(prema nekim izvorima - 1927) u mjestu Majari na porodičnoj plantaži šećerne trske u blizini mjesta Biran u provinciji Orijente. Kastrov otac bio je vlasnik plantaže od 23.000 ari na kojoj je kao mladić radio i Fidel. U mladosti je Fidel pohađao dvije jezuitske škole - Lasale i Dolores, obje u Santiagu. Godine 1942. upisao se u jeziutisku školu Belen u Havani i uspešno je završio 1945. godine.
Fidel Kastro je1950 godine doktorirao pravo na Univerzitetu u Havani Nakon završenog fakulteta Kastro je planirao da se kandiduje za mesto zastupnika u kubanskom parlamentu na izborima zakazanim za 1952. godinu, ali je general Fulgensio Batista u državnom udaru zbacio vladu i predsjednika Karlosa Prio Sokarasa i otkazao izbore. Kastro je stoga protiv Batiste uložio tužbu sudu zbog kršenja ustava, ali je sud tužbu odbacio. Kastro je zato sa grupom istomišljenika 26.jula 1953.. godine napao kasarnu u mestu Monakada. Međutim taj napad je bio neuspešan i Kastro je zatvoren. U zatvoru je ostao sve do 1955. godine. U to doba njegove političke ideje bile su: nacionalizam, antiimperijalizam i reformacija i nije bio član Komunističke stranke. Nakon puštanja iz zatvora Kastro je otputovao prvo u Sjedinjene Drzave, a potom u Meksiko gde je organizovao revolucionarni pokret nazvan 26. jul zajedno sa svojim istomišljenicima među kojima je bio i Če Gevara.
Fidel Kastro je dolaskom na vlast bio veoma neprijateljski raspoložen prema Sjedinjenim Državama, a koje su se prijateljski odnosile spram Batiste i često se mešale u unutrašnje poslove Kube dok je on bio na vlasti. Nakon što je Kastrova vlada nacionalizovala rafinerije nafte, šećerane i pogone za proizvodnju električne energije 1960. godine Sjedinjenje Države su prestale da kupuju kubanski šećer i uvele su ekonomski embargo prema Kubi. Sjedinjene Države neuspješno su pokušale uz pomoć kubanskih izbjeglica da zbace Kastra s vlasti 1961. godine u tzv. invaziji na Zaliv svinja.
Možda i kao posljedica te invazije slijedila je Kastrova izjava u decembru 1961. godine: „Ja sam marksista-lenjinsta i ostaću to do svoje smrti“. Ranih 1960-ih Kastro je otvoreno prigrlio komunizam i uspostavio bliske veze sa SSSR-om primajući sve veću sovjetsku vojnu i ekonomsku pomoć. U doba 1960-ih i 1970-ih Kastrova vlada je učinila značajna poboljšanja u kubanskom obrazovnom sistemu i organizaciji zdravstvene zaštite time prikazujući kubansku revoluciju kao primjer drugim narodima. Međutim, američko-kubanski odnosi su nastavili da se pogoršavaju kada su Amerikanci 1962. otkrili da je Sovjetski Savez na Kubi postavio svoje balističke projektile dalekog dometa i time praktično imao cijele Sjedinjene Države „na dlanu“. Predsjednik Džon Kenedi je tada uveo pomorsku blokadu Kube kako bi prisilio sovjetskog lidera Nikitu Hruščova na povlačenje sovjetskih projektila s Kube. Kastro je takođe aktivno pomagao revolucionarne pokrete u Latinskoj Americi, a u 1970-ih i 1980-ih i u Africi (Angola, Etiopija). Godine 1979. izabran je za vođu Pokreta nesvrstanih, poziciju koja mu je dala međunarodni ugled. Nakon što je kasnih 1980-ih SSSR počeo da sprovodi niz socijalnih i ekonomskih reformi Kastro je oštro kritikovao takve eksperimente s kapitalizmom i tvrdio kako na Kubi nema potrebe za sličnim reformama.
Raspad Sovjetskog Saveza 1991.. godine prekinuo je dotok pomoć Kubi izazivajući time još veće propadanje posrnule kubanske ekonomije. Kastro je na takav razvoj događaja odgovorio 1993. godine kada je dopustio ograničeni niz ekonomskih reformi i djelimičnu legalizaciju privatnog preduzetništva. Kastro je u decembru 1995. posjetio Kinu i izrazio svoje divljenje domaćinima u njihovom uspješnom kombinovanju ograničenih ekonomskih reformi i socijalističke privrede. Po povratku na Kubu Kastro je ipak kritikovao eksperimente s privatnim preduzetništvom koji su se ukazivali na Kubi. Tvrdio je kako je jedini način da se postigne ekonomski rast očuvanje jednopartijske države, ograničavanje privatnog preduzetništva i brzo utišavanje političkih protivnika. U februaru 1996. kubanski ratni avioni su oborili dva civilna aviona za koja su kubanske vlasti tvrdile da su narušile kubanski vazdušni prostor. Ovi avioni su pripadali organizaciji kubanskih izbjeglica Brothers of the Rescue koji su se posvetili pomaganju kubanskih izbjeglica. Američka vlada odgovorila je na ovaj incident daljnjim jačanjem ekonomskog embarga što je uključivalo i kažnjavanje stranih firmi koje investiraju na Kubi.
Jednom prilikom upitan kada će obrijati bradu i skinuti vojnu odoru (po tome i s cigaretom u ustima postao je prepoznatljiv lik u cijelom svijetu) odgovorio je: „Kada se okonča revolucija!“
Godine 1948. oženio se Mirtom Diaz-Balar, ali je brak završen razvodom 1954. godine.
Kastrov sin Fidel Kastro Diaz-Balar, koji je potekao iz tog braka, rođen je 1949. godine. Dolaskom oca na vlast najmlađi Kastro vršiće dužnost šefa kubanske komisije za atomsku energiju. Međutim, Kastro se još ženio. Trenutno je oženjen Daliom Soto Del Valeom i s njom ima pet sinova čija imena redom počinju na slovo A.
Zanimljivost
Puške Ernesta Hemingveja, velikog ljubitelja lova, bile su oružje na kojem se Fidel Kastro obučavao za napad na kasarnu Monkada, kojim je 1953. počeo njegov uspon na vlast, otkrio je "oružar" čuvenog američkog pisca.
"Postoji nešto što niko ne zna. Godine 1953, na strelištu El Čero nekoliko mladih je vježbalo, ne znajući da to rade na puškama "Pape" ispričao je dnevniku "Juventud rebelde", Fernando Njues koji je čuvao piščevo oružje i pratio ga u lovu.
"Među njima bio je Fidel" i nekoliko budućih učesnika juriša na kasarnu Monkada u Santjagu, po snazi drugo utvrđenje u zemlji, koje su 26. jula 1953. napali mladi kubanski advokat i njegovi istomišljenici u vrijeme diktature Fulgensija Batiste, kazao je Njues.
"Fidel nije vodio računa o tome iz koje puške puca, ali sam mu ja dao Hemigvejevu omiljenu, onu koju je zvao 'la jegva' (kobila). Ali, Fidel je znao više o oružju od mene", ispričao je Njues, koji je kasnije postao međunarodni sudija za sportsko streljaštvo,
|
|
|
|
|
|