O Banjaluci |
Zemljotres
Kada je, nakon II svjetskog rata,
Banjaluka napokon uspjela ponovo da stane na noge, kada je i od nove države
dobila najljepše građevine; opet se nešto ispriječilo na putu ka njenom
razvitku.
Bila je nedelja, 26. oktobar 1969. godine; 16 sati, 37 minuta i 26 sekundi.
Zemljotres jačine 7.5 stepeni Merkalijeve skale, prvi u nizu. Nakon toga,
zemlja se ponovo potresla, jačinom 5 stepeni po Merkalijevoj skali. Prvi
zemljotres odnio je jednu žrtvu, sedmogodišnju djevojčicu koju je usmrtio
komad zida odvaljen sa obližnje zgrade. Stanovnicima je ukazano na opasnost
od novog potresa i naređeno da svi izađu na otvorene prostore. Pred samu
zoru, u 4 sata i 56 minuta, Banjaluka je bila pogođena još jednim manjim
zemljotresom. Nakon toga, stigla je obavijest da radnici mogu da odu na
radna mjesta, ali da će škole toga dana biti zatvorene.
Taj dan,ponedeljak 27.oktobar 1969. zasigutno niko od tada prisutnih
Banjalučana neće zaboravizi.U tačno 9 sati, 11 minuta i 33 sekunde;
Banjaluka se ponovo tresla. Ovoga puta najjače. Zemljotres je bio 8,5
stepeni Merkalijeve skale. Zidovi su pucali, zgrade se rušile, stanovnici
bili u panici.
Dugi potres
je odnio 15 života, a povrijeđenih je bilo nešto manje od 1300. Tada su
nestale neke od najljepših građevina koje je Banjaluka ikada imala. Najviše
se, kažu, žalilo za Realkom. Stari Banjalučani se i danas rado sjećaju
"Titanika", zgrade Medicinske škole, Džinića palate, Studentskog doma, Crne
kuće i drugih objekata koji su tada nestali.
Vijest o zemljotresu ubrzo se proširila, kako republikom, tako i svijetom.
Pomoć je stizala sa svih strana. Već drugog dana, 28. oktobra, Banjaluku je
posjetio predsjednik, drug Tito, koji je tom prilikom rekao:
"Gledajući danas građane Banjaluke moram da kažem da se čudim koliko su
ljudi mirni, koliko sa samopouzdanjem gledaju naprijed..."
Nakon ove tužne i
potresne priče, slijedi jedna lijepa priča, priča o solidarnosti. Za
narednih nekoliko mjeseci, Banjalučani tvrde da su, iako veoma teški, svima
njima bili lijepi. Prva pomoć je pristizala iz jugoslovenskih gradova, ali
su šleperi sa paketima pomoći ubzo počeli pristizali i iz ostalih krajeva
svijeta. Nakon čuvenog veleizdajničkog procesa u I svjetskom ratu, kada su
se mnogi svjetski političari zalagali za Banjalučane; ovaj grad je još
jednom postao meta svjetske pomoći.
Zahvaljujući tome, Banjaluka je, po ko zna koji put ponovo uspjela da se
digne. Na mjestima porušenih, izgrađeni su novi objekti, oni oštećeni su
renovirani...
|