Španjolci su izrazito otvoreni i dobronamjerni prema takvima.
Imaju ogromnu ljubav prema domovini i kao takvi imaju neobično razvijenu svijest prema zagađenju svake vrste. Tako je u stanovništvu svakog dana sve više prisutna svijest o klimatskim promjenama koje se dešavaju na teritoriju na kojem obitavaju i u bližoj okolici.
Povijest [uredi]
Glavni članak: Povijest Španjolske
Španjolska je bila naseljena već u paleolitiku, o čemu svjedoči bogata likovna umjetnost (spilje Altamira, Castillo, Pindal) te drugi arheološki ostaci. U kasnijem razdoblju Pirinejski poluotok naseljavaju Iberi. Oko 1200. godine prije Krista sa sjevera dolaze Kelti, preplavljujući gotovo cijeli Poluotok i mješajući se s domaćim iberskim stanovništvom. Oko 1100. godine prije Krista Feničani i Grci osnivaju svoje kolonije.


Između prvog i drugog Punskog rata (između Rimljana i Kartažana), Kartažani osnivaju svoje kolonije, među kojima su najvažnije bile na Ibizi i u Cartageni. Porazivši Kartagu u Drugom punskom ratu (201. pr. Kr.), Rimljani započinju postupnu okupaciju poluotoka, zauzevši u idućih 200-tinjak godina čitav teritorij Pirinejskog poluotoka. U prvim fazama rimske okupacije domaće je stanovništvo dizalo više ustanaka protiv osvajača. Nakon smrti jednog od vođi ustanka, Viriata (139. godine pr. Kr.), pobjede su bile sve rjeđe te je slabio otpor protiv Rimljana, a do konačnog sloma dolazi u vrijeme cara Augusta. Rimska okupacija Poluotoka kulminirala je uspostavom potpune rimske vlasti i osnivanjem provincije Hispanije. Pod rimskom vlašću Španjolska je ostala sve do V. stoljeća. Stanovnici Hispanije prihvatili su rimsku kulturu, jezik i zakone, ali je i njihova važnost Carstvu bila velika.
Početkom 5. stoljeća provalili su na prostor današnje Španjolske germanska plemena Alani, Svevi i Vandali. Ta su plemena došla iz današnje sjeverne Njemačke, prošli kroz današnju Francusku i prodrli na Pirenejski poluotok. Alani su osvojili pokrajinu Luzitaniju, Svevi pokrajinu Galiciju, a Vandali pokrajinu Andaluziju. Vandali su bili pritisnuti kasnije od zapadnih Gota te prijeđoše u Afriku, gdje su osnovali u Africi vandalsku državu koja se održala do sredine šestog stoljeća (srušio ju je g. 534. bizantski vojskovođa Belizar).
Kad su Vandali otišli u Afriku, uništili su zapadni Goti u Španjolskoj i svevsku državu g. 585. te su zagospodarili cijelim poluotokom. Država zapadnih Gota održala se u Španjolskoj do g. 711. Te su godine Arapi zauzeli Pirinejski poluotok i srušili državu zapadnih Gota. Zapadni su Goti oko g. 600. prigrlili katoličku vjeru pa su se sa svojim podanicima starosjediocima stopili u jedan narod — španjolski.
Arapska država na Pirinejskom poluotoku trajala je od godine 711. do 1492. No već u 11. stoljeću počela je opadati, jer su na nju stali sve više navaljivati kršćani iz Franačke. Glavni je grad arapske države u Španjolskoj bila Córdoba. Kršćani, koji su se održali u sjevernom dijelu poluotoka i činili nekoliko državica, među kojima je bila Navarra i Katalonija, stali su od 11. stoljeća potiskivati Arape sve više na jug. Od malih država nastale su tri veće: Aragon na istoku, Portugal na zapadu, a u sredini Kastilja. Od 13. stoljeća ostao je pod arapskom vlašću samo još južni dio poluotoka s prijestolnicom u Granadi.
Godine 1469. oženio se aragonski kralj Ferdinand nasljednicom kastiljske kraljevske krune Izabelom, te su se tako ujedinile države Aragon i Kastilija u ujedinjenu kraljevinu Španjolsku. Ferdinand i Izabela poveli su borbu protiv Arapa (Maura) i poslije desetgodišnjeg rata zauzeli su sve njihove zemlje. Godine 1492. osvojili su i arapski glavni grad Granadu. Arapi su zatim posve napustiti Španjolsku, koja je napredovala te postala jedna od najmoćnijih europskih država.
Upravo na kraju srednjega vijeka stvorena je spajanjem Kastilje i Aragonije španjolska narodna država. Otkrićem novih zemalja u Americi Španjolska je za kralja Ferdinanda Katoličkog i kraljice Izabele udarila temelje svojoj moći, veličini i kolonijalnom gospodstvu.
Povezani članci
· Popis španjolskih vladara
· Povijest Španjolske
 

Politika
Ustav
Španjolska ima dugu i nestabilnu povijest svoje ustavnosti, ponajprije zahvaljujući političkim previranjima u XIX. i XX. stoljeću:
· Ustav iz Bayone (1808.) – zapravo i nije ustav. Nakon Ustanka u Aranjuezu, Napoleon je sazvao u Bayoni skupštinu španjolski plemenitaša pred koje je stavio tekst ustava, koji su zatim oni izglasali 8. srpnja 1808. Španjolska je bila organizirana kao nasljedna monarhija, s kraljem kao centrom moć· i, ali koji je morao poštivati prava građana zajamč· ena ustavom. Potom dolazi na prijestolje Napoleonov brat Josip I.
· Ustav iz 1812. (naziva se na španjolskom La Pepa (Joža), zato što je donesen na dan Sv. Josipa) – prvi pravi španjolski ustav. Donesen je nakon pada Josipa I. Bonapartea. Imao je kompromisni karakter između liberalnih struja i apsolutista. Na snazi je zapravo bio samo šest godina, zbog toga što ga Ferdinand VII. nije poštovao (1812.-1814., kada ga je Ferdinand ukinuo, uspostavivši stari apsolutistič· ki režim; 1820.-1823.; 1836.-1837.)
· Ustav iz 1837. – regentica Marija Kristina, majka Izabele II. bila je primorana vratiti se na stanje ustanovljeno Ustavom iz 1812.
· Ustav iz 1845. – donesen nakon što je general Espartero preuzeo regenciju od Marije Kristine. Izabela II. proglašena je punoljetnom. Ustavom su se poveć· ale kraljeve ovlasti
· Ustav iz 1856. – ovaj ustav nikad nije zaživio
· Ustav iz 1869. – ustav donesen nakon bijeg Izabele II. i preuzimanja vlasti od strene generala Serana. Ovaj demokratski ustav, koji je bio na snazi do 1871., poznavao je diobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
· Ustav iz 1876. – nakon pada Prve Republike, nije postojala niti jedna politič· ka grupacija koja je nudila formulu stabilne vlasti. Alfons XII. iz Engleske ponudio je Španjolcima ustav koji se bazirao na liberalnoj monarhiji.
· Ustav iz 1931. – ustav Druge Republike
· Ustav iz 1978. – ustav koji je danas na snazi
Ustav iz 1978
Ustav Španjolske iz 1978. godine je najviša i temeljna norma španjolskog pravnog poretka. Posljedica je, i vrhunac povijesnog procesa nazvanog Španjolska tranzicija (španjolski Transición Española), koji označava prijelaz iz autoritativne države u parlamentarnu monarhiju modernog, zapadnoeuropskog tipa 1975. godine.
Ovaj Ustav određuje Španjolsku kao ustavnu monarhiju, s kraljem kao šefom države. Ustav također počiva na diobi vlasti.
Na općim i slobodnim izborima biraju se narodni predstavnici u parlamentu (Las Cortes Generaes). Kortesi vrše zakonodavnu vlast, a sastoje se od dva doma: Kongres zastupnika i Senat, koji biraju predsjednika vlade i nadziru djelovanje izvršne vlasti. Predsjednik vlade na čelu je izvršne vlasti, koju vrši zajedno sa Vijećem ministara Sudbena vlast počiva na neovisnom sudstvu. Ustavni sud pazi da zakoni te djelovanje javne vlasti bude u skladu s Ustavom. Ustav prekida centralističku tradiciju koja potječe još iz vremena Filipa V. (1700.). Kao rješenje za regionalni problem, kojeg su izazvale grupe nacionalista iz Baskije i Katalonije, te Galicije, Valencije i Andauzije, ustanovljen je novi model decentralizirane države, u kojoj se svaka regija pretvara u autonomu zajednicu s vlastitom vladom, parlamentom, regionalnim sudovima te statutima autonomije kojima se ustanovljuju njihove nadležnosti. Ustav također priznaje mnoga individualan temeljna prava građana, također socijalna te ekonomska prava
Državni organi
· Kruna / Poglavar države (španj. La Corona /Jefatura del Estado)
· Parlament (zakonodavna vlast) (španj. Las Cortes Generales) koji se sastoji od dva doma:
o Senat (španj. Senado)
o Kongres zasupnika (španj. Congreso de los Diputados )
· Vlada (izvršna vlast) (španj. El Gobierno), sastavljena od predsjednika vlade i ministara
· Vrhovnu Sudbenu vlasti č· ine:
o Vrhovni sud (španj. El Tribunal Supremo)
o Generalno vijećo e sudske vlasti (španj. El Consejo General del Poder Judicial)
· Ustavni sud (španj. El Tribunal Constitucional).
Teritorijalna podjela
Španjolska je podjeljena na:
· autonomne zajednice (španj. comunidades autonomas) - ukupno 17
· autonomni gradovi (španj. ciudades autonomas) - ukupno 2.
Autonomne zajednice ustrojene su od provincija (španj. provincias), a one se dalje dijele na općine (španj. municipios).
 

Jezici
Španjolski jezik ili kastiljanski je službeni jezik španjolske države i službeni je jeziku u svim autonomnim zajednicama. Ostali jezici (i dijalekti) koji se govore u Španjolskoj su:
· Katalonski jezik - službeni jezik u Kataloniji, Zajednici Valencije (valencijski dijalekt) i na Balearskim otocima
· Baskijski jezik - službeni jezik u Baskiji
· Galicijski jezik - službeni jezik u Galiciji
· Asturleonski jezik (ili asturijski) - nema status službenog jezika, ali uživa zaštitu u Asturiji
· Aranski jezik - ima status službenog jezika u dolini Aran u Kataloniji
Gospodarstvo
S bruto društvenim proizvodom od 838.672 milijuna eura (2005.), njegovim rastom od 3,4% (2005.) te dohotkom po glavi stanovnika od 20.268 eura (2005.), španjolsko je gospodarstvo jedno od vodeći u Europi..
Španjolska je industrijski razvijena i tehnološki napredna zemlja. U posljednjih nekoliko godina u industrijskim zonama niču tehnološki parkoviOsnovne kulture su riža, voće, povrće, masline i grožđe. Španjolska je kao i Portugal poznata po proizvodnji plutaTurizam je jedna od glavnih grana djelatnosti.
Nezaposlenost je u studenom 2006. godine bila 8.1%
 

<<nazad