Kubizam

Slikarski pravac, nastao u Francuskoj 1907.god. Proizašao iz teze Paula Cezannea da se sve, što u prirodi postoji, može likovno prikazati osnovnim likovima (kocka, kugla, valjak, stožac). Osnivaci kubizma su Georges Braque i Pablo Picasso. Kubizam je zaokupljen problemom «objekta» kojeg treba rekonstruirati, nasuprot rasplinutosti i nepostojanosti impresionisticke površine. Potrebno je eliminirati sve što se oslanja na subjektivnost ili na odredjeno i cvrsto gledište, da bi se došlo do cjelokupne, pojmovne, potpune varijante forme ("Ako cula deformiraju, samo duh formira"). Picassova izjava "slikam predmete kako ih zamišljam, a ne kako ih vidim" podupire ovu tezu. U kubizmu je prisutan utjecaj crnacke umjetnosti, a osnova je kocka. Kubisti na slici prikazuju simultano (istovremeno) ono što u zbilji možemo vidjeti samo sukcesivno (u slijedu vremena, uzastopno). Ime kubizmu dao je Henri Matisse, koji je za Braqueove pejzaže rekao: «gle nagomilane kocke» (cubes). Znacajniji predstavnik kubizma je i Španjolac Juan Gris, a kubizam je bio vrlo raširen i u Ceškoj.

Postoje dvije vrste kubizma:

 a) analiticki kubizam

«skucena» tematika: mrtva priroda, kucni predmeti ili muzicki instrumenti, poneka figura (Brague: Žena s mandolinom) ili portret (Picassov portret Ambroisea Vollarda)

svaka je forma analiticki razlomljena u geometrijske dijelove

predmet slikanja nije odvojen od pozadine

slika «želi biti totalna» i u sebi sabrati sva moguca gledišta – nasuprot, s profila, odozdo, odozgo (npr. tijelo vrca je naslikano u profilu, a otvor odozgo)

 b) sinteticki kubizam

nastao 1914

«blaža» varijanta kubizma – javljaju se cjelovite forme, uobicajene u mrtvim prirodama (voce, gitare...) – od dijelova se nastoji stvoriti cjelina

u sliku se unose strani materijali (isjecci iz novina , dijelovi tkanine), umecu se tipografska slova (i ona imaju svoje likovno znacenje) – kubisti su uveli u slikarstvo tehniku kolaža!

približavanje dekoraciji