Tipična staza Formule 1 sastoji se od ravnog dela tzv. startno ciljne ravnine, bokseva gde se vozači zaustavljaju tokom trke na nadolevanje goriva i gde ekipe podešavaju bolide pre trke, a koji se nalaze pokraj startno ciljne ravnine i niza zavoja. Na većini staza vozi se u smeru kazaljki na satu. Vožnja u smeru suprotnom od kazaljke na satu uveliko opterećuje vozače posebno zbog G sila koje deluju u zavojima na način da ih opterećuje na način koji nije prirodan. Neki zavoji takođe su izazov za vozače kao brzi Ej Rodž na stazi Spa-Frankošamps i šikana pre njega, zavoj Tamburelo na stazi Imola i Kurva Grande na stazi u Monci.
Većina staza je sagrađena specijalno za trke Formule 1, iako postoji jedna ulična trka koja se vozi na stazi Monako za vreme Velike nagrade Monaka (pre su to bile i Velika nagrada Las Vegasa i Detroita). Velika nagrada Monaka održava se u kalendaru svetskog prvenstva zahvaljujući svojoj istoriji i glamuru koji je prati, iako ne zadovoljava sigurnosne uslove koji se zahtjevaju pri trci i izgradnji staze.
Projektovanje novih staza traži visoku sofisticiranost (npr. staza u Bahreinu), a većinu novih staza projektovao je Herman Tilke.
U počecima svetskog prvenstva vozači koji bi izletali sa staze bili su zaustavljani balama sena, travnatim zamkama ili gumama postavljenim uz stazu koje bi apsorbirale njihov udar. Nakon pogibije Sene i Razenbergera u Imoli godine 1994., FIA je napravila radikalne promene na stazama i bolidima. Bolidi su usporeni, a na staze su dodane široke zone izletanja da bi se sprečio udar bolida sa vozačem u barijere, a ako i dođe do udara, da barijere prime što manju energiju udara. Ova nova pravila o brzini bolida nije dobro primio deo fanova jer se izgubio deo atrakcije na trci.