INFRASTRUKTURA
Zbog važnog zemljopisnog položaja koji Tursku stavlja na križanje putova između Europe i Azije, promet je važan izvor prihoda za državu. Uz cestovne, pomorske, zračne i željezničke prijevozne usluge, važan dio prometa čine i razni cijevovodi. U međunarodnom prijevozu roba i putnika, Turska je 1999. zaradila 1,2 milijarde eura.
Tuzemni prijevoz roba i putnika vrši se gotovo isključivo cestovnim prometom. Sa stranim zemljama robni prijevoz obavlja se obično pomorskim putem, dok se putnički prijevoz velikim dijelom vrši zračnim putem.
Godine 2000., sektor komunikacija i prometa činio je oko 14% ukuonog BDP-a države. 27,3% svih javnih investicija ide u ovaj sektor.
 

PUTNI SAOBRAĆAJ



Ukupna dužina cestovne mreže u Turskoj je 413.724 km. Od ovoga 62.000 km čine ruralne ceste, 350.000 km čine tzv. seoske ceste, a 1.800 km su autoceste. Mreža autocesta je trenutno pod izgradnjom. Najvažniji prometni pravci su autocesta od Istanbula do Ankare (O-4), te O-52 od Adane do Gaziantepa. Druge važne autoceste su oko Izmira (O-31 i O-32), te u južnom dijelu zemlje (Mersin, İskenderun, Pozantı). Trenutno su u izgradnji autoceste od İzmira do Manise, te pravci Adana-Ankara i Gaziantep-Şanlıurfa.

Kao što je spomenuto, najveći dio prijevoza roba (89,2%) i putnika (95%) odvija se cestovnim putem. Za putovanja po zemlji najpopularniji su autobusi. Sigurnost u prometu još nije dosegla razinu većine europskih zemalje, tako da godišnje postoji veliki broj poginulh na cestama.
U gradovima je javni prijevoz organiziran obično autobusima. Zbog nedovoljno razvijenog javnog prijevoza razvili su se tzv. zajednički taksiji (dolmuş). Ovi mali autobusi kreću samo ako su popunjena sva putnička mjesta, a kreću se obično već zacrtanim pravcima. Uz dolmuşe u mnogim gradovima je organizirana redovna taksi služba.
 

ŽELJEZNIČKI SAOBRAĆAJ



Željeznička mreža u Turskoj nije dovoljno razvijena, jer se više pozornosti posvećivalo cestovnoj mreži. Veći dio tračnica datira iz 19. i početka 20. stoljeća. Od ukupne dužine od 10.500 km tračnica, samo je 20% elektificirano. Željeznica čini oko 10% ukupnog prometa u zemlji (stanje 1999.). Vlakovi su česti samo na ruti između Istanbula i Ankare, dok drugdje putnički vlakovi voze jedanput ili dvaput na dan. Iako su putovanja vlakom sporija u usporedbi s razvijenom autobusnom mrežom, komfor je daleko veći u vlakovima.
Trenutno je pri završetku izgradnja visokobrzinske tračnice između Istanbula i Ankare na kojoj bi vlakovi mogli postizati brzinu do 250 km/h. U fazi izgradnje je i visokobrzinska tračnica između Ankare i Konye. Do 2010. trebala bi biti izgrađena i visokobrzinska veza željeznicom s Bugarskom. Ovim modelom pruge planira se povezati i Ankara i Izmir, te Ankara i Sivas, pa Sivas i Kars. U Istanbulu je u fazi izgradnje projekt Marmaray kojim će se željezničkim putem Azija i Europa povezati tunelom. Završetkom tog projekta teoretski će se moći putovati od Londona do Ankare vlakom.
 

ZRAČNI SAOBRAĆAJ



Državni avioprijevoznik je Turkish Airlines (Türk Hava Yolları THY) koji je osnovan 1933. i koji je do 1990-ih ima monopol u turskom zračnom prijevozu. Danas privatne zrakopolovne kompanije (kao Atlasjet, Fly Air, MNG Air, Onur Air, SunExpress) drže oko 33% tržišnog udjela u zračnom prijevozu.
Sveukupno Turska ima preko 117[24] zračnih luka, od čega 15 međunarodnih. Najvažnija zračna luka je Međunarodna zračna luka Atatürk koja se nalazi u europskom dijelu Istanbula i koja ima promet od 23 milijuna putnika (stanje 2007.). Na azijskoj strani grada nalazi se manja zračna luka Sabiha Gökçen koja također ima veliki promet. Za potrebe turizma važna je zračna luka u Antalyi s prometom od oko 17 milijuna putnika (stanje 2007.). Druge velike zračne luke nalaze se u Izmiru i Ankari.
 

POMORSKI SAOBRAĆAJ

S dužinom obale od 8.333 km i s 156 luka, Turska ima veliki potencijal u brodskom prijevozu. Ukupna tonaža turske trgovačke flote je 10.444.163 DWT. Lokalni pomorski promet posebno je razvijen u Istanbulu, gdje vožnja od europske do azijske strane grada traje između 20 i 40 minuta.
Najvažnije luke na Sredozemnom moru su İskenderun, Mersin i Antalya. Na Egejskom moru važna luka je İzmir, dok su na Mramornom moru velike luke Gemlik, Istanbul i İzmit. Crnomorske luke Turske su Hopa, Samsun, Trabzon i Zonguldak.

TELEKOMUNIKACIJE

Jedini pružatelj usluge fiksne telefonske linije u Turskoj je Türk-Telekom. Dok sektor fiksne telefonije stagnira, sektor mobilne telefonije ubrzano raste. Broj korisnika mobilnih telefona je porastao s 17,1 milijuna 2001. godine, na 43,6 milijuna 2005. godine. Međunarodne veze odvijaju se između ostalog i optičkim kabelima ispod Sredozemnog i Crnog mora.
Internetska domena za Tursku je .tr. Uz ovu veliki broj internetskih stranica koristi i domene .com ili .com.tr. Za dodjelu IP-a i naziva zaduženo je Tehničko sveučilište Bliskog istoka (ODTÜ). Infrastruktura za širokopojasni internet je trenutno u izgradnji. Prema službenim statistikama iz 2005. godine, 12,75% stanovništva ima osobno računalo, a 8,66% kućanstava ima pristup internetu.
 

NAZAD