Đotov opus obrađuje religiozne teme te se smatra osnivačem itaijanskog slikarstva, posebno

 toskanskog slikarstva. Oduševljavao je i po tehnici i po bojama. Najbitnijim dijelom njegovog

 opusa smatra se visoka prirodnost njegovih figura, kao i širenje perspektive.

Upotrebom nove ikonografije i novog likovnog govora ostvaruje velik ciklus od 28 fresaka iz života sv.Franje u gornjoj crkvi u Asisiju,poslije 1297.g. Tim slikama se ustoličio kao najvažniji slikar gotike. On je prvi uskladio prizor slike sa stajalištem gledaoca, te je prostor slike povezao s prostorom gledaoca (tako što je sliku spustio na nivo očiju posmatrača). Likovi na tim slikama čvrsto stoje na zemlji, uobličeni su i vladaju prostorom trodimenzionalni, a ne plošni. On je prvi u evropskom slikarstvu krenuo u izražavanje osjećanja u stvarnom životu putem svojih likova.

Nadilazio je ikonografske norme vizantijskog slikarstva koje su uticale na generacije slikara. Uveo je realizam u slikarstvo; dok je konvencionalno slikarstvo do tada imalo dvodimenzionalne figure, on je uveo plastično modelisane figure u jednoj prostoriji sa perspektivom, koje imaju odnos jedna sa drugom. Dajući im širinu, podario im je prirodni volumen i težinu. To se već naslućuje u bazilici Santa Maria Novela u Firenci, jednom od njegovih ranijih radova. Po Vasariju je njegovo modeliranje Sv.Franje Asiškog nekim kritičarima bilo čak prestvarno te stoga presvjetovno. Đoto je bio prvi veliki individualni gotički majstor, ujedno uzor nadolazećim slikarima renesanse.

Đotovo glavno djelo je veliki ciklus freska u kapeli Capella degli Scrovegni u Padovi, koji sadrži preko 100 scena iz života Marije i Isusa, te koji je nastao od 1304. do 1306. Jedna slavna scena iz ciklusa je ona u kojoj Sveta tri kralja posmatraju zvijezdu koja liči na kometu. Poznata je i „Ognissanti“ Sveta Marija. Zanimljivo, plavu boju je u tom ciklusu slabo koristio, vjerojatno stoga je teško bilo proizvesti plave pigmente.

Svojim djelima Đoto je dao dojam dodirljivosti i dubinskog prostora. Bio je prvi umjetnik koji je pokušao ostvariti perspektivski krajolik i građevine. Neka djela koja se pripisuju njemu možda su zapravo djela njegovih učenika. Po jednoj legendi je predstavniku pape, koji je htio probu njegova umijeća, jednostavno ručno nacrtao savršen krug („Giottov O“).

Djelomično su očuvane i freske u kapelama firentinske crkve Sta Croce, dok su u Rimu i Napulju potpuno propale. Osim fresaka slikao je u temperi i u ulju na dasci, te oslikavao raspela u kojima je bliži tradicionalnim rješenjima(Madona u slavi).

Nasljeđuje Arnolfa di Kambija na izgradnji. Ispred katedrale podigao je zvonik od raznobojnog mramora,ukrasio ga reljefima(nešto izmijenjen i dovršen nakon njegove smrti).

             Nazad