Borislav Jankovic

Zelenkovac je planinsko izletište udaljeno oko 70 kilometara jugozapadno od Banjaluke. Tako se zove i bistri planinski potok na kome je prije nekoliko vijekova izgradeno petnaestak vodenica. Jednu od njih je u ljeto 1985. naselio likovni umjetnik Borislav Jankovic, sa zeljom da istu preuredi u atelje i prostor za svoj umjetnicki rad. Kako je vodenica bila dimenzija dva sa dva metra, sto nije bilo dovoljno za predvidene sadrzaje, umjetnik je odlucio da je prosiri i uredi po svom ukusu. Tako nastao objekat, kao i predivan prirodni ambijent, poceo je da privlaci paznju kako mjestana tako i slucajnih prolaznika...
Zbog odluke da se nakon dugogodišnjeg skolovanja i lutanja po svijetu skrasi u vodenici usred stogodisnje sume, umjetnik nailazi na nerazumjevanje ljudi koji su ga okruzivali, te ga stoga proglasavaju i ludim. To takode predstavlja velik problem za njegovog oca koji je ocekivao da mu mladi sin, nakon skolovanja u besparici i neimastini kakve su znale zadesiti siromasnu zemljoradnicku porodicu, zapocne karijeru kao ljekar ili inzenjer, zapravo drusveno priznato zanimanje za ovu provincijsku sredinu.
Pored toga, ovdje su nakon drugog svjetskog rata pa i danas, prisutne migracije stanovnistva ka velikim centrima i inostranstvu. Narocito je ovo bilo neplodno tle za umjetnike i ljude od duha. Tako su rijeke ljudi otišle odavde u nadi da ce svoje snove i želje ostvariti. Mnogima je to i pošlo za rukom, ali oni su svoj uspjeh postizali daleko od rodnog kraja.
Borislav Jankovic se zainatio i ostao. U adaptiranoj vodenici pored Ateljea otvara nesvakidašnju umjetnicku galeriju, sa neobicnim i pozitivno provokantnim, filozofskim nazivom: "Zasto nije otisao Boro !?". Ubrzo zatim, u ovo mjesto dolaze i drugi umjetnici, novinari, intelektualci i ljubitelji prirode. Ovdje se odrzavaju raznovrsne manifestacije, kao sto su likovne kolonije, rok koncerti, veceri poezije, skolski casovi u prirodi, pozorisne predstave, sportska takmicenja i slisno.
Zelenkovac tako postaje oaza povratka covjeka prirodi, oplemenjenoj kulturnim i drugim raznovrsnim sadrzajima. Dolazak sve veceg broja posjetilaca zahtjevao je stvaranje uslova za njihov boravak u prirodi. Tako je izgradeno nekoliko drvenih kucica, bungalova sa dvadeset lezajeva, mnoštvo klupa i drvenih mostica. Onima koji dodu u Zelenkovac i susretnu se sa ostrim i čistim planinskim zrakom, nakon probudenog apetita nudi se i zdrava domaca hrana pripremljena na ognjistu. Dolaskom u Zelenkovac ljudi zaboravljaju na probleme iz svoje sumorne svakodnevnice, opustaju se i predaju stvarima kao što su odmor, zabava, sport, ljubav i stvaranje novih djela.
U ovakvom ambijentu rodila se potreba i zelja da se ukaže na zivotnu sredinu, koja je globalno gledano sve ugrozenija. Tako je slijedio i nastanak Ekoloskog Pokreta Zelenkovac.

Povratak