
Zevs,najveći
od svih besmrtnih bogova sa Olimpa,rodio se u jednoj pećini na planini Dikta,na
Kritu,a rastao je,u nekoj drugoj špilji na planini Ida,gdje ga je sakrila majka
Rea,hraneći se mlijekom kozije ninfe Amalteje, dok su ga Nimfe
njegovale.Zagospodarivši i učvrstivši vlast nad svojom braćom i ostalim
bogovima,zadobio je,od svih,zasluženo poštovanje i divljenje,te je,nakon
Titanmahije i Gigantomahije,sa pravom,prihvaćen kao gospodar i otac bogova i
ljudi.Njegovo oružje je bio grom,dok se njegova vlast prostirala i na nebu i na
zemlji.Za Zevsa,njegova zakonita i jedina supruga bila je Hera,koja mu je uvijek
bila stalna i vijeran pratilja,kako u životu,tako i u svim njegovim djelima.Sa njom
je dobio Aresa,Hebu,Ejletiju i Hefesa.Bezbrojne su,međutim bile,njegove ljubavne
avanture,sa boginjama i običnim smrtnicama,koje su povremeno izazivale Herinu
ljubomoru.Iz ovih avantura,Zevs ,je dobio mnogo druge dece,bogove,polubogove i
heroje.Da bi pomenuli neke od mnogobrojnih avantura,može se izdvojiti njegova
veza sa Majom iz koje se rodio Hermes,sa Semelom je dobio Dionisa,od
Lete,Apolona i Artemidu,iz veze sa Temidom,Suđaje i Hore,a od Mnemosine devet
Muza.Iz nebrojenih veza sa smrtnicama koje se pominju,na svijet su došli mnogi
bogovi i heroji.Svu svoju decu,volio je i štitio,te su više puta i ona bila
povod Herinom bijesu. Pored stotine žena,koje se pominju u mitovima o tajnim
vezama sa ocem bogova i ljudi,postoji i priča da je Zevsa jako zaintrigirala
upečatljuva ljepota mladog Ganimeda,koji je bio kraljevskog porekla,iz Troje.Bio
je toliko lijep da je izazvao erotska osećanja samog Zevsa,koji ga je odveo na
Olimp,da mu bude vinotoča,odnosno da mu u pehar sipa nektar. Ali, bez obzira
ne njegove strasti,po kojima su bogovi nalikovali ljudima, kao što je već
pomenuto,ipak je Zevs bio bog koji je održavao ravnotežu i pravdu.Nije bio samo
tužilac i sudija,već je saosjećao sa svačijim bolom, i uvijek je pokušavao da
nesrećnicima olakša patnju,a iznad svega da pravedno presudi.Grčke riječi
"diogenitos" i "diotreftos" koje su vezane za Zevsovo ime,označavale su vladare
te epohe koji su posjedovali harizmu,i koji su se,vladajući,rukovodili mudrošću i
osjećajem za pravdu.

Posejdon,grčki
bog mora,sin Kronosa i Ree,smatra se jednim od najpoštovanijh bogova Olimpa,jer
je pored Zevsa i Here,,jedan od najstarijih bogova.Zlatnim kočijama,krstari po
svom kraljevstvu ,odnosno okeanima i morima,između talasa koji ga ni
nepokvase,uvijek okružen veselim delfinima.Iako se u Ilijadi opisuje kao zaštitnik
Grka,u Odiseji stalno proganja Odiseja,svim sredstvima,pogotovu od trenutka kad
mu je on oslijpio sin,Kiklopa Polifema.Pored toga,i ostale heroje je namučio
prilikom njihovog povratka iz Troje,bez obzira što ih je tokom samog rata
podržavao,jer ga je veoma pogodilo uništavanje grada,kojeg je on sam svojim
rukama sagradio.Posejdon je uživao u ljubavi sa raznim boginjama,kao i sa
poznatim smrtnicama,i iz tih veza je imao mnogo dece.Neka od njegove dece su
Triton od Amfitrite,Polifem od Toose,Antej od Gee,Orion od Euriale,Pelija i
Nelej od Tire,Pegas i Hrisor od Meduse,Atlent od Klito,i mnogi drugi.

Hefest,
bog vatre, metalurgije i umjetnosti, bio je sin Zevsa i Here. Njegova radionica
nalazila se na Lemnu, ali i gdje god su postojali vulkani i vatra. Njegova ramena
i ruke rile su veoma snažne, dok su mu noge bile slabe. Hefest je bio i hrom i o
tome kako se povrijedio postoje dve verzije: po prvoj, prilikom jedne svađe između
Zevsa i Here, pošto je Hefest, učestvujući u raspravi držao stranu svoje majke,
Zevs se naljutio, zgrabio ga za nogu i bacio ga sa Olimpa. Hefest je pao na
ostrvo Lemno gdje su ga stanovnici odnjegovali, ali je ostao hrom. Po drugoj
verziji, Hefest se rodio hrom, Hera je odlučila, stideći ga se, da prikrije
njegovo rođenje, pa ga bacila sa Olimpa. Hefest je pao u okean odakle su ga
izvadile Tetida i Eurinoma. Kasnije je poslao majci, da bi joj se osvetio, zlatni
presto koji je sam napravio. Međutim, samo što je Hera sjela na presto, našla se
vezana i samo ju je Hefest mogao osloboditi. Hefest je vraćen na Olimp, a Zevs
mu je u želji da se iskupi dao Afroditu za ženu.

Hermes
je bio sin Zevsa i Maje, jedne od Plejada, koju je krasila izuzetna ljepota. Još
od malih nogu, vidjelo se da će biti lukav i dovitljiv bog, jer iako je još bio u
pelenama, uspio je da svom bratu Apolonu ukrade stado bikova, koje je uspio tako
vješto da sakrije da je Apolon morao da iskoristi sve svoje proročanske
sposobnosti, i svoja poznanstva, da bi ih našao. Hermes se smatra bogom trgovine,
lopovluka i glasnikom bogova. Na sandalama i šlemu, koje je nosio, imao je
krila, i uvijek je držao skiptar. Pored toga što je prvenstveno bio Zevsov
glasnik, odnoseći i donoseći poruke po Zevsovom nalogu, bio je i pratilac duša
koje je odvodio u Had. Hermes je imao mnogo djece, a neka od njih su: Mirtil od
Klimene, Polib od Htonofile i Autolik (Odisejev djed), od Filonide. Kao njegovi
sinovi spominju se i Pan, Arpalik, Abder i dr.


Ares
bog koji je volio borbu, uvjek se prikazuje sa šljemom, u ratnoj opremi, spreman
za borbu. Gdje god je rat, krvoproliće, ili neki oružani sukob, Ares je prisutan.
To je bio razlog što ga ljudi nisu slavili i obožavali kao ostale bogove, pa se
i gradovi koji bi ga smatrali svojim zaštitnikom, nigdje ne spominju. Sin Zevsa i
Here, često bi dolazio u sukob sa ostalim bogovima pa čak i sa sopstvenim ocem.
U Tebi je bio slavljen, kao predak kraljevske loze jer je njegova kćerka, koju
je imao sa Afroditom, Harmonija, bila žena Tebanskog kralja Kadma. I zaista,
ovaj strašni bog imao je vezu sa nježnom i požudnom Afroditom, sa kojom, je pored
Harmonije imao i još Erosa, Foba i Dejma. Osim njih Ares je imao i drugu djecu.
Neka od njih su Kiknio, Diomed i Liakon.
Apolon
pripada drugoj generaciji bogova sa Olimpa, jer je Zevsov sin od Lete, kao i
njegova sestra Artemida. Apolon je učinio mnoga hrabra djela, kao što je bilo
oslobađanje Delfa od strašnog zmaja Pitona koga je ubio svojim strijelama. Bio je
prelijep bog, visok, skladno građen i bujne kose, i zbog toga je imao mnogo
ljubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako i sa običnim smrtnicama. Jednom je i
zavolio i kćerku boga Peneja, Dafnu. Međutim ona mu nikako nije ljubav
uzvraćala, već je, pošto je bog stalno proganjo, zamolila oca da je u nešto
pretvori kako bi se spasila. Nimfa je pretvorena u biljku lovor koja je onda
posvećena Apolonu. Iz svojih ljubavnih avantura, bog je dobio mnogo djece, Orfeja
od Kaliope, Asklepija od Koronide, Lina od Psamate, Aristaja od Kirene, Trojila
od Kasandre i dr. Pored svojih avantura sa ženama, bog je volio i lijepe muškarce,
od kojih su najpoznatiji Hijakint i Kiparis. Nakon njihove smrti, prvi se
pretvorio u cvijet a drugi u drvo. Apolon je bio i bog ratnik, veoma vješt strijelac,
koji je mogao svoje strijele da dobaci jako daleko. Ljudi su ga prekomjerno
obožavali, po raznim hramovima i proročištima, takmičenjima, žrtvovanjima.
Postao je religijski simbol, kako u umjetnosti, tako i u radu. Šta više, neki ga
smatraju Pitagorinim ocem.

![]() |
|
![]() |
|
![]() |
|
![]() |
|
![]() |
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |