Zevs,najveći od svih besmrtnih bogova sa Olimpa,rodio se u jednoj pećini na planini Dikta,na Kritu,a rastao je,u nekoj drugoj špilji na planini Ida,gdje ga je sakrila majka Rea,hraneći se mlijekom kozije ninfe Amalteje, dok su ga Nimfe njegovale.Zagospodarivši i učvrstivši vlast nad svojom braćom i ostalim bogovima,zadobio je,od svih,zasluženo poštovanje i divljenje,te je,nakon Titanmahije i Gigantomahije,sa pravom,prihvaćen kao gospodar i otac bogova i ljudi.Njegovo oružje je bio grom,dok se njegova vlast prostirala i na nebu i na zemlji.Za Zevsa,njegova zakonita i jedina supruga bila je Hera,koja mu je uvijek bila stalna i vijeran pratilja,kako u životu,tako i u svim njegovim djelima.Sa njom je dobio Aresa,Hebu,Ejletiju i Hefesa.Bezbrojne su,međutim bile,njegove ljubavne avanture,sa boginjama i običnim smrtnicama,koje su povremeno izazivale Herinu ljubomoru.Iz ovih avantura,Zevs ,je dobio mnogo druge dece,bogove,polubogove i heroje.Da bi pomenuli neke od mnogobrojnih avantura,može se izdvojiti njegova veza sa Majom iz koje se rodio Hermes,sa Semelom je dobio Dionisa,od Lete,Apolona i Artemidu,iz veze sa Temidom,Suđaje i Hore,a od Mnemosine devet Muza.Iz nebrojenih veza sa smrtnicama koje se pominju,na svijet su došli mnogi bogovi i heroji.Svu svoju decu,volio je i štitio,te su više puta i ona bila povod Herinom bijesu. Pored stotine žena,koje se pominju u mitovima o tajnim vezama sa ocem bogova i ljudi,postoji i priča da je Zevsa jako zaintrigirala upečatljuva ljepota mladog Ganimeda,koji je bio kraljevskog porekla,iz Troje.Bio je toliko lijep da je izazvao erotska osećanja samog Zevsa,koji ga je odveo na Olimp,da mu bude vinotoča,odnosno da mu u pehar sipa nektar.    Ali, bez obzira ne njegove strasti,po kojima su bogovi nalikovali ljudima, kao što je već pomenuto,ipak je Zevs bio bog koji je održavao ravnotežu i pravdu.Nije bio samo tužilac i sudija,već je saosjećao sa svačijim bolom, i uvijek je pokušavao da nesrećnicima olakša patnju,a iznad svega da pravedno presudi.Grčke riječi "diogenitos" i "diotreftos" koje su vezane za Zevsovo ime,označavale su vladare te epohe koji su posjedovali harizmu,i koji su se,vladajući,rukovodili mudrošću i osjećajem za pravdu.

Posejdon,grčki bog mora,sin Kronosa i Ree,smatra se jednim od najpoštovanijh bogova Olimpa,jer je pored Zevsa i Here,,jedan od najstarijih bogova.Zlatnim kočijama,krstari po svom kraljevstvu ,odnosno okeanima i morima,između talasa koji ga ni nepokvase,uvijek okružen veselim delfinima.Iako se u Ilijadi opisuje kao zaštitnik Grka,u Odiseji stalno proganja Odiseja,svim sredstvima,pogotovu od trenutka kad mu je on oslijpio sin,Kiklopa Polifema.Pored toga,i ostale heroje je namučio prilikom njihovog povratka iz Troje,bez obzira što ih je tokom samog rata podržavao,jer ga je veoma pogodilo uništavanje grada,kojeg je on sam svojim rukama sagradio.Posejdon je uživao u ljubavi sa raznim boginjama,kao i sa poznatim smrtnicama,i iz tih veza je imao mnogo dece.Neka od njegove dece su Triton od Amfitrite,Polifem od Toose,Antej od Gee,Orion od Euriale,Pelija i Nelej od Tire,Pegas i Hrisor od Meduse,Atlent od Klito,i mnogi drugi.     

         
Hefest, bog vatre, metalurgije i umjetnosti, bio je sin Zevsa i Here. Njegova radionica nalazila se na Lemnu, ali i gdje god su postojali vulkani i vatra. Njegova ramena i ruke rile su veoma snažne, dok su mu noge bile slabe. Hefest je bio i hrom i o tome kako se povrijedio postoje dve verzije: po prvoj, prilikom jedne svađe između Zevsa i Here, pošto je Hefest, učestvujući u raspravi držao stranu svoje majke, Zevs se naljutio, zgrabio ga za nogu i bacio ga sa Olimpa. Hefest je pao na ostrvo Lemno gdje su ga stanovnici odnjegovali, ali je ostao hrom. Po drugoj verziji, Hefest se rodio hrom, Hera je odlučila, stideći ga se, da prikrije njegovo rođenje, pa ga bacila sa Olimpa. Hefest je pao u okean odakle su ga izvadile Tetida i Eurinoma. Kasnije je poslao majci, da bi joj se osvetio, zlatni presto koji je sam napravio. Međutim, samo što je Hera sjela na presto, našla se vezana i samo ju je Hefest mogao osloboditi. Hefest je vraćen na Olimp, a Zevs mu je u želji da se iskupi dao Afroditu za ženu.

Hermes je bio sin Zevsa i Maje, jedne od Plejada, koju je krasila izuzetna ljepota. Još od malih nogu, vidjelo se da će biti lukav i dovitljiv bog, jer iako je još bio u pelenama, uspio je da svom bratu Apolonu ukrade stado bikova, koje je uspio tako vješto da sakrije da je Apolon morao da iskoristi sve svoje proročanske sposobnosti, i svoja poznanstva, da bi ih našao. Hermes se smatra bogom trgovine, lopovluka i glasnikom bogova. Na sandalama i šlemu, koje je nosio, imao je krila, i uvijek je držao skiptar. Pored toga što je prvenstveno bio Zevsov glasnik, odnoseći i donoseći poruke po Zevsovom nalogu, bio je i pratilac duša koje je odvodio u Had. Hermes je imao mnogo djece, a neka od njih su: Mirtil od Klimene, Polib od Htonofile i Autolik (Odisejev djed), od Filonide. Kao njegovi sinovi spominju se i Pan, Arpalik, Abder i dr. 

Ares bog koji je volio borbu, uvjek se prikazuje sa šljemom, u ratnoj opremi, spreman za borbu. Gdje god je rat, krvoproliće, ili neki oružani sukob, Ares je prisutan. To je bio razlog što ga ljudi nisu slavili i obožavali kao ostale bogove, pa se i gradovi koji bi ga smatrali svojim zaštitnikom, nigdje ne spominju. Sin Zevsa i Here, često bi dolazio u sukob sa ostalim bogovima pa čak i sa sopstvenim ocem. U Tebi je bio slavljen, kao predak kraljevske loze jer je njegova kćerka, koju je imao sa Afroditom, Harmonija, bila žena Tebanskog kralja Kadma. I zaista, ovaj strašni bog imao je vezu sa nježnom i požudnom Afroditom, sa kojom, je pored Harmonije imao i još Erosa, Foba i Dejma. Osim njih Ares je imao i drugu djecu. Neka od njih su Kiknio, Diomed i Liakon.

Apolon pripada drugoj generaciji bogova sa Olimpa, jer je Zevsov sin od Lete, kao i njegova sestra Artemida. Apolon je učinio mnoga hrabra djela, kao što je bilo oslobađanje Delfa od strašnog zmaja Pitona koga je ubio svojim strijelama. Bio je prelijep bog, visok, skladno građen i bujne kose, i zbog toga je imao mnogo ljubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako i sa običnim smrtnicama. Jednom je i zavolio i kćerku boga Peneja, Dafnu. Međutim ona mu nikako nije ljubav uzvraćala, već je, pošto je bog stalno proganjo, zamolila oca da je u nešto pretvori kako bi se spasila. Nimfa je pretvorena u biljku lovor koja je onda posvećena Apolonu. Iz svojih ljubavnih avantura, bog je dobio mnogo djece, Orfeja od Kaliope, Asklepija od Koronide, Lina od Psamate, Aristaja od Kirene, Trojila od Kasandre i dr. Pored svojih avantura sa ženama, bog je volio i lijepe muškarce, od kojih su najpoznatiji Hijakint i Kiparis. Nakon njihove smrti, prvi se pretvorio u cvijet a drugi u drvo. Apolon je bio i bog ratnik, veoma vješt strijelac, koji je mogao svoje strijele da dobaci jako daleko. Ljudi su ga prekomjerno obožavali, po raznim hramovima i proročištima, takmičenjima, žrtvovanjima. Postao je religijski simbol, kako u umjetnosti, tako i u radu. Šta više, neki ga smatraju Pitagorinim ocem.