Prema Hesiodu i Homeru, u početku je bio Haos(bezdan,nered,beskrajan prostor) iz koga se uzdzgla majka Zemlja(Gea), koja je zatim kao djevica (partenogenetski) u snu porodila zvjezdano Nebo(Uranos). Pri tome se kao medijator u Hesiodovij Teoriji javlja Ljuav(Erot). Pošto je Nebo obljubilo Zemlju, nastaju Okeanos i Titani- od kojih je najpoznatiji Brijeme (Kronos). Vrijeme se zatim ženi Tokom(Rea) i tako nastaje druga dinastija olompijskih bogova. A na čelo treće i najpoznatije dinastije Olimpljana su Zevs i Hera, sa kompletnim Panteonom. Prometej(na grč. onaj koji razmošlja prije čina) je sačinio prve ljude od gline, a da bi im udahnuo dušu on je posluživši se lukavstvom , ukrao vatru od bogova sa Olimpa. Zbog toga ga je Zevs okovao u lance na strmu liticu   Kavkaza , poslavši orla da mu danju kljuca jetru, koja bi se preko noći obnavljala. Spasio ga je Herakle.Njegov sin jedinac Deukalion oženio se Epimetejevom i Pandorinom kćerkom Pirom.Na upozorenj boginje Atine izgradio je kovčeg i spasio se od velike poplave. Kraj poplave ovnačila je bijele golubica .Kada je kiša prestala i voda se povukla , Deukalion se iskrcao na planinu Parnas i prinio Žrtvu Zevsu, koji šalje Hermesa sa porukom da će mu ispuniti jednu želju. Deukalion poželi da se Zemlja ponovo naseli ljudima. Zevs tada Deukalionu i Piri reče da bacaju kamenje iza sebe. Tako su, prema mitu, od kamenj koje je bacao Deukalion nastali muškarci a, od kamenj koje je bacala Pira žene. A Deuklionov i Pirin sin zvao se Helen koji je po predanju predak svih Helena -Grka.

Kako su nastala godišnja doba

Had (Pluton), bog koga niko nije volio i nije bilo neko čudo,jer je Pluton bio gospodar mračnog podzemnog svijeta,carstva mrtvih.No,kako ni bogovi nisu od kamena,Plutonu se,eto,desilo da se zaljubi.Izabranica njegovog srca bila je prelijepa Persefona,kćerka boginje Demetre,zaštitnice bilja i zemljoradnje. Pluton,naravno,nije bio vičan udvaranju pa je Persefonu naprosto oteo i odveo je sa sobom u podzemni svijet.
Demetra,izbezumljena od bola i brige,dugo je lutala tražeći svoju kćerku,a kada je saznala da je oteta,toliko se naljutila da je Zemlju kaznila strašnom kaznom:sve biljke su prestale da rastu i rađaju plodove,tako da je zaprijetila sveopšta glad i smrt.Onda je moćni Zevs naredio Plutonu da Persefonu vrati majci.Pluton je međutim,toliko volio svoju ženu da nipošto nije htio da se rastane od nje,ali o Zevsovo naređenje ni on nije smio da se ogluši.I onda je smislio rješenje kojim su,donekle,bili zadovoljni svi: i on, i Persefona, i Demetra.Pošto sa Zevsom nije bilo šale,Pluton je morao da ga posluša i Persefonu vrati majci.Ipak,pošto ni sam nije htio da ostane bez nje,poslužio se malim trikom:dao joj je da pojede jedno zrno nara,za koji se vjerovalo da strahovito pojačava ljubav žene prema mužu i poslao je natrag,u gornji svijet.I Persefona i njena majka Demetra bile su presrećne,a na Zemlji je sve ponovo oživjelo:biljke su listale,cvjetale,rasle i davale plodove,a život je nastavio da teče kao i ranije.Ipak,poslije nekog vremena,Persefona je počela da tuguje za mužem koga je,eto,ostavila samog i tužnog u mračnom i hladnom carstvu mrtvih.Konačno,rekla je majci da joj Pluton strašno nedostaje i da će otići kod njega na neko vrijeme,pa će se opet vratiti njoj.Tako je i bilo.Otada je Persefona stalno išla tamo-amo,a stari Grci su vjerovali da se upravo zbog toga smijenjuju godišnja doba:proljeće,ljeto i rana jesen kada sve raste,buja,cvjeta i daje plodove,i kasna jesen i zima,kada sve na zemlji zamire,ali su Pluton i Persefona u podzemnom svijetu sigurno srećni.
 

Kako je Zevs kaznio ljudski rod
Zevs,vrhovni gospodar cijelog svijeta,nije bio taj koji je stvorio ljude.Tvorac ljudskog roda bio je Prometej,moćni Titan koji je Zevsu u nevolji pomogao da zagospodari svijetom.Zato se Zevs,i pored svoje moći,pomalo plašio i Prometeja i ljudi.Zevs je tek toliko da se zna ko je gazda kaznio ljudski rod jednim smislivši jedno strašno lukavstvo.
Najprije je svom sinu Hefestu,majstoru svih zanata,naredio da sačini djevojku ljepšu od svih.Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da djevojku obdare svim darovima.Tako joj je Hera udahnula želju za srećnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit,Atini,koja je imala udjela u Prometejevom stvaranju čovjeka,cijela ta Zevsova ujdurma nije bila baš sasvim po volji pa je djevojci,umjesto mudrosti,usadila lukavost i mržnju;Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom,darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju;najzad, Afrodita,boginja ljubavi,obdarila je djevojku zavodljivošću i neodoljivom privlačnošću.
Pošto su je bogovi tako bogato darovali,Zevs joj dade ime Pandora(,,obdarena svim darovima") i ,kao svoj poklon,dade joj čvrsto zatvorenu kutiju od srebra i zlata pa reče:"Pazi dobro,ne otvaraj je dok ne dođeš među ljude!"Pod čvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije nalazilo se sve najstrašnije što se može zamisliti:bolesti,poplave,suše,požari,zemljotresi,glad i neimaština, mržnja i zavist među ljudima,bol,tuga i jad.Pandora to,doduše,nije znala,ali je ipak sprovela u djelo strašnu Zevsovu namjeru,a evo i kako.Kad joj je dao kutiju ,Zevs ju je poslao među ljude i to pravo u zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju.I,kako reče pjesnik,za minutu ili nešto više,njih se dvoje ludo zaljubiše...pa već koliko sutradan napraviše veliku svadbu.Poslije vjenčanja,među poklonima ugleda Pandora svoju već skoro zaboravljenu kutiju.Reče mužu da je kutiju dobila od Zevsa i predloži mu da zajedno pogledaju šta je unutra,ali je Epimetej želio da ipak sačekaju njegovog brata.Pošto Prometej nikako nije dolazio,radoznalost nadvlada Pandoru,te ona sama otvori tajanstvenu kutiju.Vidjevši kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom se brzinom šire među ljudima , Pandora se silno uplaši i zalupi kutiju!Time je,nažalost,učinila i više nego što je Zevs zamislio.On je, naime,na samo dno kutije stavio NADU,da ljude utješi kad im bude najteže!Pogođeni silnim nevoljama, a bez tračka nade(koja je ostala čvrsto zatvorena pod poklopcem Pandirine kutije),ljudi su bili potpuno bespomoćni i ponovo prepušteni na milost i nemilost Zevsu i drugim olimpskim bogovima."A to je upravo ono što sam i htio!"mislio je zadovoljno Zevs,gledajući kako se prema Olimpu uzdiže dim sa mnogobrojnih žrtvenika koje su ljudi palili da umilostive moćne gospodare-Bogove.
 

Najteži posao na svijetu
 
Kao što je već poznato Zevs nije volio da mu se bilo ko suprotstavlja-ni bogovi a još manje ljudi.Onaj koji je to najviše osjetio na svojoj koži bio je Sizif,lukavi gospodar grada Korinta.Ono što Zevs nikako nije mogao da mu oprosti bilo je to što se,jednom za njega naročito nezgodnom prilikom,Sizif pokazao kao prava tužibaba:kada je Zevs oteo Eginu,kćerku riječnog boga Azopa,Sizif je smjesta otrčao i tužio ga njenom ocu.Zevs mu je odmah poslao Tanatosa,boga smrti,da ga vodi u podzemni svijet.Sizif je naredio svojoj ženi da ne prinosi posmrtnu žrtvu za njega.Kad su se bogovi zbog toga naljutili,Sizif ih je ubijedio da ga pošalju da opomene ženu na red.Ali kad je stigao kući više nije htio da se vrati pa su bogovi po njega opet poslali boga Tantosa.Zevs ga je kaznio strašnom kaznom: morao je da gura veliki kamen uz brdo i taman kad bi se približio vrhu kamen bi se skotrljao u podnožje.Sizif ga je morao opet gurati uz brdo i tako stalno iznova za vječna vremena.Otuda se za posao koji je mukotrpan i težak,a ne daje nikakve rezultate kaže SIZIFOV POSAO.
 

        Strašna kazna za strašni zločin
 

Tantal je bio vladar zemlje Lidije.Bogovi su ga često pozivali na Olimp,gostili ga i častili,pa se Tantal jako uobrazio.Jednom je,da bi iskušao sveznanje bogova,učinio stračan zločin:ubio je svog jedinog sina Pelopsa,isjekao ga na komade i ispekao a onda njegovim mesom ponudio bogove.Bogovi su naravno,odmah shvatili šta je uradio pa su dječaka vratili u život a njegovog beskrajno oholog i bezobzirnig oca Tantala bacili u podzemni svijet i osudili ga na vječne muke:stajao je u vodi ,mučen užasnom žeđu,ali kad bi pokušao da pije,voda bi se pred njim povukla;bio je strahovito gladan ali bi se sočni plodovi koji su se nadvijali nad njim,izmakli svaki put kad bi pokušao da ih dohvati;nad glavom mu je visila ogromna stijena prijeteći da se svakog časa surva na njega.I danas se kada je nekome na dohvat ruke nešto do čega mu je veoma stalo,ali mu to ipak stalno izmiče kaže da trpi TANTALOVE MUKE.


 

Najtužnija ljubavna priča
 
Orfej je bio najveći pjevač na cijelom svijetu.Svirao je na liri, instrumentu koji mu je darovao bog Apolon.Kad bi on pjevao i svirao svi bi dolazili da ga slušaju: i ptice, i ribe , i zvijeri iz šume.Orfej je živio srećno, u velikoj ljubavi sa svojom ženom Euridikom.Ali,jednoga dana Euridiku ujede zmija i ona umre.U velikom bolu Orfej je pjevao tako tužno da je cijela priroda tugovala s njim.Tada se Orfej upustio u strašan poduhvat:sišao je u podzemni svijet i tamo,pred bogom Platonom i njegovom ženom Persefonom,zasvirao i zapjevao o svojoj ljubavi prema Euridiki i bolu zbog njene smrti.Njegova pjesma je bila tako tužna da su i sjeni mrtvih zaplakali,a bogovi su se smilovali i dozvolili mu da povede Euridiku u gornji svijet.Postojao je samo jedan uslov:uspjeće da izvede Euridiku samo ako se nijednom ne osvrne a ako to učini Euridika će zauvijek ostati u podzemnom svijetu.
Orfej je srećan krenuo ka izlazu iz carstva mrtvih.Oko njega je bila tama i grobna tišina.U silnoj želji da vidi ide li Euridika za njim Orfej je zaboravio na upozorenje bogova i osvrnuo se.Euridika je u tom trenutku nestala zauvijek u beskrajnoj tami podzemnog svijeta.Orfej je još nekoliko godina živio usamljen i u velikoj tuzi.

U Antici su Grci rado prepričavali mit o Edipu, sinu beotijskog kralja Laja. Edip je odrastao u tuđini i nije znao za svoje roditelje. Jednom na putu za Tebu sretne nekog starca, koji nije htio da mu se skloni sa puta. Edip se sa njim posvađa i ubije i njega i njegove sluge. Samo se jedan sluga spase bjekstvom. Ubijeni starac bio je Edipov otac, ali Edip to nije znao. Kad je Edip dospio u Tebu, u gradu je na jednoj stijeni živjelo strašno čudovište - Sfinga - pola lav, pola žena. Ona je od svakog prolaznika zahtijevala da riješi zagonetku, i ko to ne bi uspio, ubila bi ga. Edip je odlučio da Tebance oslobodi tog čudovišta. Znalo se da će Sfinga izgubiti život ako neko odgonetne njenu zagonetku. Kad joj je Edip prišao, ona ga zapita: "Ko to ujutru ide na četiri, danju na dvije, a uveče na tri noge?" Edip riješi zagonetku odgovorom da je to čovjek: u ranom djetinjstvu on puzi, kad odraste ide na dvije noge, a u starosti se služi štapom. Kad je Sfinga čula odgovor, strmoglavila se sa stijene i crkla. U znak priznanja i zahvalnosti, Tebanci proglasiše Edipa za kralja umjesto Laja, koga su, kako su oni smatrali, ubili razbojnici. Tada su Edipu dali za ženu Lajovu udovicu Jokastu, tj. Edipovu majku. Zatim je u Tebi pod Edipovom vlašću otpočela da se širi jedna opaka zarazna bolest, od koje je mnogo ljudi pomrlo. Tad bogovi poručiše Tebancima da će sve njihove nevolje i nesreće prestati kad otjeraju onoga čije su ruke umrljane Lajovom krvlju. Rob, koji se spasio prilikom napada na Laja, prepoznao je u Edipu Lajovog ubicu. Kad je Edip to saznao, sam je sebe oslijepio i otišao u dobrovoljno progonstvo, a nesrećna Jokasta se ubila.