IMPRESIONIZAM
„Ako sam postao slikar, za to treba da zahvalim Budenu.“
Impresionizam,pravac u umjetnosti koji je doveo do potpunog preokreta u stvaranju slike.
Onaj trenutak, u kome su
se umetnici zainteresvali za fenomen likovnog, moze se nazvati prekretnicom u
razvitku umetnosti. On se, u principijelnom smislu, podudara s pojavom
impresionizma a vremenski s dogadjajima posle propasti Pariske komune, tj. s
prerastanjem kapitalizma u imperijalizam i afirmacijom naucnog socijalizma.
Impresionizam se, kao pokret, nadovezuje na realizam, i u samoj sustini nije
nista drugo vec produbljivanje i prosirivanje realistickog odnosa prema
stvarima.Slikarstvo je , naravno, i ranije znalo za boju. Impresionisti uzimaju
boju ne kao element vec kao fenomen, tj. kao pojavu koja ima svoj uzrok.
15.maja 1874., jedna grupa mladih slikara, uclanjenih u Anonimno udruzenje slikara, vajara i gravera, otvorila je svoju izlozbu u ateljeu fotografa Adara, na Kaputsinskom bulevaru u Parizu. Grupu su sazinjavali pored ostalih: Klod Mone, Ogist Renoar, Edgar Dega, Pol Sezan, Alfred Sisle, Kamij Pisaro, Arman Gijomen i jedna zena, Berta Morizo.
15.maja
1874. godine odrzana je izlozba slikara uclanjenih u Anonimno udruzenje slikara,
vajara i gravera koja je bila docekana od strane publike i kritike sa razlicitim
raspolozenjem: cudjenjem, podsmehom, iznenadjenjem,zgrazanjem,...Jedan novinar,
sardnik saljivog lista "Sarivari", po imenu Luj Leroa, nazivao ih je,
po jednoj
slici Kloda Monea "Impresija-Izlazak sunca" - impresionistima. Stampa je
prihvatila ovo ime, isprva podrugljivo, da bi zatim postalo opsteusvojeno i
slavno.
Cime su
to ovi mladi slikari zasluzili takav prijem kod publike?
Pre svega svojim neobicnim slikama, prepunim sunca i boja, na kojima ni jedna
kontura nije bila jasna, ni jedna boja nije bila odredjena, ni jedan plan
dosledno sproveden, ni jedan volumen izmodeliran, ni jedna materija tacno
odredjena, a sto se tice tehnike slikanja, to su bila platna s iseckanom
nemirnom fakturom, s kratkim, groznicavim potezima cetke, s tonovima koji se
nisu pretapal ili spajali pasazima, vec stajali jedan kraj drugoga, u manjim ili
vecim oazama boje, u obliku mrlje, tackice ili kratkih pravougaonika.