Pikasovo delo se svrstava u nekoliko faza i ako su pojedina razdoblja u njegovom delu predmet sporova. Moze se uzimati da su to bila; plavo razdoblje (1901. - 1904. godine), ruzicasto razdoblje (1905. - 1907. godine), doba pod uticajem africke primitivne umetnosti (1908. - 1909. godine), analiticki kubizam (1909. - 1912. godine), sinteticki kubizam (1912. - 1919. godine).
Izmedju godina 1939. i 1940. se u Njujorku odrzavala velika retrospektivna izlozba Pikasovog dela i tom prilikom se pokazao celokupan raspon njegovog dela i mnogi teoreticari umetnosti su ispravili svoja misljenja o njegovom delu.
Pikaso je ucio od svog oca pre 1980. godine slikarstvu i na njegovim prvim delima se moze zapaziti akademski realizam a narocito na slikama oko 1896. godine i slici na kojoj je njegova sestra Lola. 1897. godine je slikao pod uticajem simbolizma. Posle toga je nastalo doba koje se po nekada zove "modernisticko".
Za ruzicasto razdoblje (1905. - 1907. godine) je karakteristican veseliji prilaz i izraz sa toplim naranzastim i ruzicastim bojama a kao motiv se opet javlja arlekin. 1904. godine upoznao je Fernandu Olivije i ona kao i francuski slikari dali su pecat njegovom delu u ovo doba.
Na pocetku Pikasovog africkog doba (1907. - 1912. godine) stoji njegova poznata slika gospodjice iz Avinjona koja je inspirisana predmetima koji su doneseni iz Afrike (narocito na dve figure te slike) i ovo delo vodi ravno ka dobu i stilu kubizma.
Analiticki kubizam se odlikuje dekompozicijom- razlaganjem realnosti u pojedine poglede koji su simultano predstavljeni u jednoj povrsini. Ka svojim eksperimentima su se odlucivali za jednostavne oblike predmeta koji su omogucavali poglede sa strane, od gore i slicno.
Sinteticki kubizam (1912. - 1919. godine) je dalji stepen u razvoju kubizma. Umetnik na slike lepi komade papira, cesto i tapete, novinsku hartiju i to je pojava prvog kolaza u umetnosti.
Sinteticki kubizam se odlikovao slobodnim komponovanjem realnih oblika u ravni slike i teznjom da se razviju kolazi. To je bila reakcija na pocetne tokove nefigurativne umetnosti, koja je rusila kompozicioni red slike a takodje i na fovizam i njegovu dekorativnost.
Posle Prvog svetskog rata Pikaso stvara u neoklasicizmu i ovaj povretak "ka redu" se opaza kod mnogih umetnika dvadesetih godina 20. veka i njegova dela toga doba crpe iz dela Engra, francuskog klasiciste.
U tridesetim godinama 20. veka njegovog arlekina je zamenio minotaur, sto se smatra sponom izmedju nadrealizma, kao u slici Gernika, jedne od njegovih najpoznatijih slika, koja je obelezila bombardovanje spanske Gernike od strane Nemaca.
Pikasov muzej u Malagi
Pikaso je bio jedan od 250 skulptora koji su izlagali u Filadelfiji 1949. godine. U pedesetim godinama 20. veka se Pikasov stil opet promenio, kada je stvorio interpretacije po delima starih majstora slikarstva, Velaskeza, Goje, Pusena, Manea, Kurbea i Delakroa.
Pikasovo kasno delo je smesa razlicitih stilova slikarstva i on se menjao do kraja svoga zivota. Njegovi radovi u njegovo doba nisu bili priznavani i on je doziveo priznanje kao umetnika koji je bio daleko iznad svoga vremena tek kasnije.
Pikaso je najplodniji slikar svih vremena. Prema Ginisovoj knjizi rekorda napravio je oko 13.500 slika, 100.000 grafika, 34.000 ilustracija za knjige, i 300 skulptura. Ukupna vrednost njegovog rada je 1973. godine procenjena na 750 miliona dolara.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |