Izbijanje rata . . .

 

Lincolnov izbor za predsjednika je bio povod drzavi Juzna Carolina, kojom su dominirali ekstremni secesionisti, da proglasi otcjepljenje od SAD-a krajem 1860. Njoj se pridruzilo nekoliko drugih drzava koje su proglasile Konfederaciju na celo s bivsim federalnim ministrom rata Jeffersonom Davisom. U to vrijeme je istjecao mandat predsjedniku Buchananu, koji je kao pripadnik uglavnom pro-robovlasnicki i projuznjacke Demokratske stranke nije ucinio nista kako bi sprijecio raspad objekata od strane secesionistickih drzava. Medju malobrojnim objektima koji su ostali pod federalnom kontrolom bio je Fort Sumter, tvrdjava koja je branila pristup luci Charleston u drzavi Juzna Carolina. Nedugo nakon sto je Lincoln preuzeo mandat, ekstremni secesionisti izvrsili su napad na Fort Sumter i prisilili posadu na predaju. Ta eskalacija politicke krize u oruzani sukob bio je povod Lincolnu da secesioniste proglasi pobunjenicima i uputi mobilizacijski poziv u svrhu njenog krsenja, sto je de facto bilo proglasenje rata.

                                              

 

Sve do tog trenutka vjerovalo se da ce se sukob rijesiti mirnim putem, bilo tako da ce Sjever dozvoliti Jugu da se otcijepi i nastavi svoj nacin zivota, bilo tako sto ce ustupcima natjerati secesioniste da promijene odluku, pogotovo stoga sto je odredjen broj robovlasnickih drzava ili ostao vjeran Uniji ili odlucio pricekati s odlukom. No, objava rata je dovela do toga da se drzave svrstaju na jednu ili drugu stranu. Dio tzv. granicnih drzava je nakon Lincolnove objave stao na stranu Juga, ukljucujuci Virginiju koja je granicila s glavnim gradom Washingtonom.

 

Home