Istorija i vrste bubnjeva

 

                                  

                                                                                                                                               

                                                                                                                                                           

Bubanj je najstariji glazbeni instrument koji datira od najmanje 6,000 godina prije Krista, a koristio se u ratne i poštanske svrhe, kao i za zabavu. U početku to je bilo šuplje deblo po kojem se udaralo drvenim štapom ili komadom kostiju. Bubanj se kroz cijelu svoju povijest na mnogim mjestima u svijetu koristio za davanje signala ratnicima i vojnicima, a njegova buka tjerala je strah u kosti neprijatelju. U vrijeme mira njegova je namjena sasvim drugačija, pa su uz njegovu pratnju plesači mogli izvoditi svoje pjesme i plesove. Neki tipovi bubnjeva koristili su se i za šamanske obrede, kao što je to slučaj u Sibiru gdje je postao neophodnim dijelom šamanove opreme. Bubanj se koristio i u signalne svrhe za slanje poruka na velike daljine, afrički tam-tam bubanj, a istu ulogu imao je i balkanski dobošar, koji je lupanjem po dobošu privlačio pozornost stanovnika i čitao novosti.Bubnjevi se sviraju sa sve cetiri ekstremiteta.

Prvi bubnjarski kompleti pojavljuju se u teatru, gdje su bubnjari zbog okolnost bili ohrabreni prostorom u postavljanju što većeg broja udaraljki. Do tada, bubnjevi i činele svirale su se odvojeno u vojnim i orkestralnim glazbenim postavama. U ranoj povijesti glazbala, bubnjari su bas bubanj i ostale elemente svirali rukama, a tek od 1890-ih uvodi se nožna pedala za bas bubanj. William F. Ludwig 1909. godine, napravio je pedalu za bas bubanj utirući put za moderan bubnjarski komplet.

Do prvog svjetskog rata, bubnjarski kompleti bili su prepznatljivi po velikom hodajućem bas bubnju po kojemu su bile razne udaraljke i dodatne činele, a bio je središnji dio jazz glazbe. Čarlston činela pojavila se 1926. godine, dok su metalne konzole za tom-tomove i stalke za njih i činele, izradile Kinezi. 1930-ih Gene Krupa i ostali popularizirali su krivu cijev, koja je bila montirana na bas bubanj a na njoj su bili pričvršćeni tomovi.

Sve većim utjecajem rock and rolla, bubnjarski kompleti postaju sve više popularni. Najveći razvoj bubnjarskog kompleta dogodio se pojavom bubnjara Ringo Starra iz sastava Beatlesi, kada je na američkoj televizijskoj postaji svirao Ludwigov komplet i time pokrenio popularizaciju bubnjeva.

U sadašnjosti nije uobičajeno da bubnjar osim kompleta koristi dodatne udarljke kao pomoćne instrumente. U novijem vremenu vrlo su popularni elektronički bubnjarski kompleti, zvučni moduli i razne ritam mašine, koji se koriste za snimanje i osobni pojačani zvuk opreme.

 

 

 

 

 

 

 

Bubnjevi su rasprostranjeni po cijelom svijetu.Zavisno od kontinenta,razlicit je i materijal i oblik i zvuk bubnja.

Bubnjevi Afrike :Abrukava,Ashiko,Bongo bubnjevi,Cajon,Koktel bubnjevi,Conga.

Bubnjevi Azije: Dham,Dhak,Damphu Davul.Gong.

 

 

     BAS BUBANJ-Najveci bubanj u setu.Svira se pomocu nozne pedale.

 

 

 

TOM-TOMOVI-Ili indijaneri se nalaze na bas bubnju i drzi ih posebna konstrukcija.

 

 

DOBOS-Bubanj sa dvije opne kod kojeg se na donjo opni nalazi splet zica.

 

 

PODNI TOM-Uvijek se nalazi na tronoznom postolju,Ima dublji zvuk od indijanera.

 

                                                              Ove cetiri komponente zajedno cine Set Bubnjeva