Sveštenik i borac za prava crnaca Martin Luther King Junior rođen je 15. januara 1929. u Atlanti (Georgia) u braku Martina Luthera Kinga Seniora i Alberte Williams King. Izvorno i otac i sin zvali su se Michael, ali nakon sto su 1934. posjetili Njemacku otac i sebi i sinu mijenja ime u Martin u cast njemackog protestantskog vođe Martina Luthera. Baka koja je obožavala malog Martina te brat i sestra zvali su ga kratko M.L. Taj nadimak pratio ga je kroz cijelo djetinjstvo. Ime je dobio po ocu. Otac mu je bio sveštenik (kasnije i upravitelj banke) i samim tim zauzimao je važno mjesto u crnačkoj zajednici. Mladi M.L. bio je bistar dječak, s pet godina učio je napamet odlomke iz Biblije. Na koledž se upisao s 15 godina, tri godine ranije nego što je slučaj s njegovim vršnjacima. Pohađao je Morehouse koledž u Atlanti, jednu od najboljih visokih škola za crnce u Sjedinjenim Državama. Kada mu je bilo 19 godina (1948. ) stekao je diplomu iz sociologije i krenuo je studirati bogoslovlje u Crozer (Pennsylvania). Diplomirao je kao najbolji u svome razredu, pa je nastavio studirati na Univerzitetu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni kurs iz filozofije religije studirajući hinduizam, sintoizam i islam, jednako kao i hrišćanstvo.

U Bostonu upoznaje i svoju buduću suprugu Corettu Scott. Baš kao i Martin i ona je došla s američkog juga. Odrasla je u crnačkoj zemljoradničkoj porodici u Alabami. U Bostonu je pohađala  školu muzike na New England konzervatorijumu. Vjenčao ih je Martinov otac 18. juna 1953. u Corettinoj kući u Marionu. Martinovo prvo mjesto služenja bilo je u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u mjestu Montgomery (Alabama). U septembru 1954. kada se uselio u župni dvor crkve na avenij Dexter bilo mu je tek 25 godina. U proljeće naredne godine (1955.) stekao je doktorat teologije, a istog proljeća postaje otac. Rodila se Yolanda, prvo od četvoro djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III) Martina i Corette. Uveče, 5. decembra 1955. nakon govora održanog u crkvi na aveniji Dexter, a kao uvod u poznati bojkot autobusa zbog slučaja Rose Parks Martin Luther King Junior postaće medijski poznat.

Inspirisan Gandhijevim uspjehom s nenasilnim pokretom otpora posjetio je porodicu Gandhi u Indiji 1959. Nakon te posjete izjavljuje: "Otkako sam bio u Indiji još sam uvjereniji nego ikad prije da je metoda nenasilnog otpora najmoćnije oružje koje potlačeni mogu koristiti u svojoj borbi za pravdu i ljudsko dostojanstvo." Njegov govor ujediniće crnce i započeti pokret za građanska prava američkih crnaca. Od tada pa nadalje rasisti će ga obasipati uvredljivim i prijetećim pismima, redaće se anonimni telefonski pozivi. Baciće mu bombu u kuću, ali samo zahvaljujući sreći njegova ce porodica preživjeti. U svom bijesu rasisti će čak spaliti crkvu na aveniji Dexter. Istovremeno policija će više puta bez razloga pritvarati Martina. U januaru 1957. osnovana je Konferencija južnjačkog hrišćanskog vodstva (SCLC), a Martin je proglašen predsjednikom. Godinu dana kasnije (1958.) u New Yorku na promociji svoje knjige Korak prema slobodi jedna duševno oboljela srednjovječna crnkinja zarila mu je nož za otvaranje pisama u grudi. Iste godine podnosi ostavku u Baptističkoj crkvi avenije Dexter i s porodicom seli u Atlantu gdje je postao supastor, zajedno s ocem, u Eben-Haezerovoj baptističkoj crkvi.

Predvodio je 1963. Marš na Washington kada je u američkoj prijestolnici održao svoj čuveni govor "Imam san" ("I Have a Dream"). Taj je govor pobudio zanimanje javnosti za njegov rad, a sebe je predstavio kao jednog od najvećih govornika u američkoj istoriji. Marš je zamišljen kao skretanje pažnje vlasti i javnosti na očajne uslove u kojima su živjeli crnci na američkom jugu. Tokom samog marša postavljeni su i neki konkretni zahtjevi (npr. ukidanje rasne segregacije u javnim školama, ukidanje rasne segregacije pri zapošljavanju, povećanje minimalne dnevnice na 2 dolara za sve radnike). Na završnom skupu okupilo se oko 250 hiljada ljudi. U oktobru 1964. prima Nobelovu nagradu za mir.  Ubijen je 4.aprila  1968. metkom iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu (Tennessee).   Kada je ubijen imao je 39 godina. Njegovoj sahrani prisustvovalo je preko 100 hiljada ljudi koji su mu došli odati poslednju počast. Na nadgrobnoj ploči njegovog groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme Napokon slobodan: "Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last" ("Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti moćni Bože, napokon sam slobodan").

U decembru 1999. okončana je građanska parnica u kojoj je porodica King tužila Lloyda Jowersa koji je 1968. bio vlasnik restorana u zgradi odakle je pucano na Kinga. Sud je zaključio da Martin Luther King Junior nije bio žrtva samotnog ubice Jamesa Earla Raya, kako se do tada tvrdilo nego žrtva šire zavjere. Porota je odredila odštetu, ali samo simboličnih 100 američkih dolara koliko je tražila porodica King od Jowersa. Naime, prije šest godina Jowers je izjavio kako je on nabavio oružje i za atentat unajmio Raya, a sve to po nalogu jednog mafijaškog šefa iz New Orleansa. Advokat Kingovih izjavio je da nije samo mafija stajala iza atentata, nego su mafiju unajmili neki moćni ljudi iz vrha vlasti.

Lutheru je posthumno dodijeljena Predsjednička medalja slobode (1977.) i Kongresna zlatna medalja (2004.). O njegovoj važnosti za američko društvo govori i podatak da je 1986. utemeljen praznik Dan Martina Luthera koji se slavi na njegov rođendan 15. januara.