Govor na dodjeli Nobelove nagrade

Vaše Veličanstvo, Vaša kraljevska visosti, gospodine Predsjedniče, Ekscelencije, moje dame i gospodo: Ja primam Nobelovu nagradu u vrijeme kada 22 miliona američkih crnaca stoji u kreativnoj borbi da bi prekinulo dugu noć rasističke nepravde. Ovo priznanje prihvatam u ime Građanskog pokreta za ravnopravnost, koji je odlučan da postigne bogatstvo slobode i vladavinu pravednosti. Činim to sa zadrškom radosti, s obzirom da je tek juče u Birmingemu, Alabama, našoj djeci koja su pozivala na bratstvo odgovoreno vođenim bombama i napucanim psima, te da je neke tamo zatekla čak i smrt. Juče su u Filadelfiji, mladi ljudi koji su htjeli sebi osigurati svoje biračko pravo mučeni i ubijeni. Ipak je dakle, moja radost potisnuta osjećajem tuge da se mom narodu priprema slabost i siromaštvo i da se nalazi na najdonjoj ljestvici ekonomskog lanca. 
Zbog toga se moram upitati zašto se ova nagrada dodjeljuje pokretu koji je opkoljen, kojem je propisana mukotrpna borba i pokretu koji još nije dostigao mir i bratstvo, koji sigurno čine svrhu Nobelove nagrade. Nakon zrelog razmišljanja dolazim do zaključka da je ovo priznanje koje ja primam u ime pokreta veliko priznanje činjenice da nenasilje predstavlja odgovor na centralna politička i moralna pitanja našeg vremena: potrebu čovječanstva da prevaziđe nasilje i silu, a da u isto vrijeme ne posegne za jednakim metodama.

  
Civilizacija i nasilje su suprotni koncepti. Crnci Sedinjenih država pokazali su prateći primjer Indijaca u njihovoj nenasilnosti da ona nije samo sterilna pasivnost, nego i moćna moralna snaga koja može usloviti socijalne promjene. Prije ili kasnije svi ljudi svijeta moraće pronaći isti put, da žive zajedno u miru i da pri tome ovu kosmičku elegiju pretvore u kreativni psalm bratstva. Kada se to postigne, čovječanstvo mora za sve ljudske konflikte razviti istu metodu, koja negira osvetu, agresiju i nepoštovanje. Osnova jedne ovakve metode je ljubav. 
Trnovit put koji je vodio od Montgomerija u Alabami do Osla, potvrđuje ovu istinu, a to je put kojim idu milioni crnaca da nađu novo razumijevanje za dostojanstvo. Isti ovaj put otvorio je svim Amerikancima jednu novu eru napretka i nade. Ovaj put vodio je do novog zakona o građanskim pravima, i on će biti proširen i povećan u veliku magistralu pravednosti, u to sam ubijeđen, kada još veći broj crnaca i bijelaca budu gradili saveze, da bi riješili njihove zajedničke probleme. 
Ja danas uzimam ovu nagradu sa stalnom mislju na Ameriku i sa hladnom glavom i razboritim razmišljanjem o budućnosti. Odbijam da vjerujem da je očajanje jedini i konačni odgovor na promjenljive slučajeve u istoriji.

                                                                                                

Odbijam da vjerujem da "suština" današnje ljudske prirode nju samu čini nesposobnom da je "trebati" stalna težnja koja joj predstoji.
Odbijam da vjerujem da je čovjek samo predmet u rijeci života, nesposoban da utiče na događaje koji ga okružuju. 
Odbijam da priznam da se čovječanstvo toliko zaplelo u ponoći rasizma i rata, da svanuće mira i bratstva nikada ne može postati stvarnost. 
Odbijam da priznam ciničnu opasku, da nacija drugu naciju mora prestizati na stepeništu nuklearnog naoružanja na putu u pakao. 
Vjerujem da će u stvarnosti nenaoružana istina i ljubav imati poslednju riječ. To je jedini razlog zašto će pravda, čak iako privremeno nije zadovoljena, pobijediti trenutno trijumfirajuće zlo. 
Vjerujem da čak i danas u toku razmjenljivanja granatne paljbe i patrona na bojnom polju postoji nada za bolje sutra. 
Vjerujem u to da ranjena pravednost, koja leži na krvlju pokrivenim ulicama naše nacije, može sve nas izdići iz prašine sramote i biti pravi gospodar među ljudima.
Ja posjedujem razboritost da vjerujem da će svi ljudi moći imati tri obroka dnevno, obrazovanje i kulturu za svoj duh, jednakost i slobodu za svoje duše. 
Ja vjerujem da sve ono što su sagradili ljudi koji su fiksirani samo na sebe, mogu razgraditi ljudi kojima nije stalo samo do njih samih. 
I još uvijek vjerujem da će se čovječanstvo jednoga dana pognuti pred oltarom Božijim da bude krunisano za svoju pobjedu protiv rata i prolivanja krvi i da će nenasilno sprovođenje volje biti proglašeno pravom zemlje. I da će lav i janje ležati jedno pored drugog, i da će svaki čovjek sjediti mirno u svojoj bašti ne plašeći se drugog čovjeka. 

 


Ja još uvijek vjerujem, da današnju situaciju možemo prevazići. Ova vjera može nam dati hrabrosti da prevaziđemo nesigurnosti budućnosti i da im pogledamo u oči. Ona će našim iscrpljenim stopalima dati novu snagu da nastavimo naš put dalje u grad slobode. Kad naši dani postanu tugobni sa tamnim oblacima, a noći tamnije i od najtamnije ponoći, onda ćemo znati da živimo u kreativnim nemirima naše sopstvene civilizacije, koja se bori da bude rođena. 
Danas sam u Oslo došao inspirisan i sa novim naslijedstvom čovječanstva. Ja ovu nagradu primam u ime svih ljudi koji vole mir i bratstvo. Ovde sam kao posrednik, jer duboko u mom srcu, ja znam da je ova nagrada nešto mnogo više nego samo počasti meni lično. Svaki put kada letim avionom, to činim zahvaljujući mnogim ljudima koji omogućavaju to uspješno putovanje, zahvaljujući poznatom pilotu i mnoštvu nepoznatog osoblja koje stoji iza njega. Vi ovom nagradom nagrađujete pilote koji su poznati među nama, ljude koji su sjedili za kormilom kada se oslobodilački pokret vinuo u orbitu. Nagradu ste dodijelili šefu Lutuli iz Južne Afrike, čiji se borci za i sa njegovim narodom još uvijek susreću sa najbrutalnijim formama ljudske neljudskosti. Vi nagradu dodjeljujete i personalu, koji stoji iza tih šefova, bez čije se muke i žrtava krila slobode nikada ne bi odvojila od tla. Većina ovih ljudi nikada neće dospjeti u novinske članke i njihova imena se nikada neće pojaviti u magazinu Who's Who. Ipak, vremenom, kada prekrasno svjetlo istine obasja i naš period, doba u kojem živimo, muškarci i žene će znati, a djecu ćemo tome naučiti da imamo bolju zemlju, bolje ljude, plemenitiju civilizaciju, jer su se ta djeca Božija odvažila da pate za pravu stvar. 
Mislim da će Alfred Nobel znati šta znači, ako kažem da ovu nagradu primam u ime duha jednog administratora dragocjenog nasljedstva, koje on čuva za prave posrednike: za sve one čija istina znači ljepotu, i u čijim očima ljepota ima vrijednost pravog bratstva i mira i to vrijednost veću, nego što je imaju dijamanti, srebro ili zlato. Najljepša hvala. [Aplauz]

 

Home Page