Kubizam

Kubizam je umetnicki pravac u modernoj umetnosti u prvom redu slikarstvu, nastao pocetkom 20. veka, koji je imao znacajan uticaj na pocetak apstraktnog slikarstva. Kubizam je dobio ime od kriticara likovne umetnosti, kojim je obelezena jedna slika Zorza Braka, podsmesno nazvana- kubuscici. Ime dolazi od reci kubus sto znaci kocka. Kubizam je pojednostavljavao oblike u interpretaciji realnosti na oblike kocke, kugle i valjka. Nastao je 1907. i 1908. godine u delima Zorza Braka i Pabla Pikasa i svoj vrhunac je imao 1914. godine.1911 izlozba kubista u Salonu nezavisnih u kojoj je ucestvovao Rober Delone, Fernan Leze, Huan Gris, Zorz Brak, Pablo Pikaso i dr. i tu upoznaju Apolinera ( 13 knjiga; Les peinters cubistes).Kubizam je bila kritika klasicnoga slikarstva, pojavio se kao reakcija na fovizam i potrebu za prostorom u slici i njegova metoda je bila apstraktna perspektiva. Razlikujemo dve faze u razvoju kubizma i dve njegove metode koje su se pojavile u svakoj od faza i to je metoda iz vise pogleda na motive u analitickom kubizmu i metoda pogleda iz vise uglova u sintetickom kubizmu. To predstavlja dinamicno posmatranje realnosti i ovaj pokret ocne tacke koja je uvek do tada bila staticna jeste doprinos slikarstvu i njagova najosnovnija karakteristika.Kubizam je ponikao iz dela i teorije Pola Sezana koji je svoja iskustva i praksu naveo u jednom pismu 15. aprila 1904. godine Emilu Bernardu u kome on pise da se ceo realni svet sastoji od kocke, kugle i valjka odnosno geometrijskih oblika na koje se svi oblici mogu rastaviti da bi se naslikali. Sezan je umro i posle njegove smrti je nastao ovaj pravac koji je on inicirao u svojim delima.Pocetkom 1906. godine u Parizu u delima mnogih umetnika, priecuje se novi pristup prirodi. Prije Sezana evropski umetnici su nastojali da vide i predstave prirodu u smislu njene materijalnosti. Sezan je zacetnik trenda prema trazenju nove realnosti ili univerzalnih nepromenjljivih kvaliteta, koja se nalazi ispod povrsine materije kroz posmatranje i naglasavanje njene osnovne, geometrijske strukture. Ovaj novi pogled se razvijao u narednom periodu od dvadeset i pet godina, paraleleno sa promenama koncepata shvatanja stvarnosti u nauci. Sezanov koncept je podrazumevao trazenje univerzalne forme prirode kroz geometrijske oblike, kubus, konus i loptu. U trazenju nove stvarnosti, umetnici koji se baziraju na Sezanovom konceptu, postepeno preko fovizma, dolaze do likovnog jezika koji ce kasnije rezultirati u stil koji dobija ime kubizam.

Jedan od najaktivnijih mladih umetnika fovistickog pokreta u Parizu od 1903. do 1906. godine bio je Spanac Pablo Pikaso. Vjerovatno zbog svog divljenja prema Sezanovom delu ili zbog zelje da preuzme vodjstvo Matisa u fovistickom pokretu, Pikaso pocinje da istrazuje nove mogucnosti u nacinu izrazavanja u svom slikarstvu. Svoja istrazivanja bazira na analizi volumena i prostorne strukture. Sa skoro istim pristupom kao i Sezan, Pikaso je ipak nezadovoljan naglasavanjem spoljasnjih karakteristika predmeta i traga za metodom izrazavanja njihove unutrasnje strukture. U tom trazenju novog izraza konacno dolazi do riesenja i pocinje da stvara slike prikazujuci vise strana istog objekta. Za tu ideju se inspirise ne samo u Sezanu, nego i u delima arhaicne grcke kao i africke skulpture.Najuocljiviji aspekt kubisticke forme koju su razvili Pikaso, Brak i njihovi sljedbenici je geometrijska kristalizacija povrsina objekata. Na taj nacin su pokusavali da stignu do postojanijeg poretka forme od onoga koji se na prvi pogled javlja u prirodi. Istovremeno, tradicionalno iluzionisticko predstavljanje prostora bilo je dato drugacije, odnosno na nacin koji je umetnik smatrao da je postojanija forma prostornih odnosa, nezavisna od promena svetlosti i distorzije povrsina koju stvaraju perspektivni zakoni.Radeci na novoj strukturi materije, posmatrane sa estetske tacke gledista i sa primarnim interesovanjem za globalnu strukturu slike, Pikaso je cesto stvarao svoja dela suzavajuci izbor sredstava izrazavanja, na primer bogastvo boje. U tom procesu redukcije, nastaje novi likovni jezik koji ne postuje povrsinski izgled predmeta, od primarne vaznosti u likovnoj umetnosti jos od vremena Renesanse. Slike se sada stvaraju sa namerom da se naglasi njihova likovna struktura, a likovna sredstva prestaju da budu u sluzbi imitacije prirode.

Tradicionalno prihvaceni oblici i izgled objekata pocinju da postaju „ciste“, ili bolje receno, u najvecoj meri samo forme. Ovo naglasavanje najbitnijih kvaliteta likovnih elemenata (linije, valera, teksture i boje), dovodi do potrebe za stvaranjem nove terminologije, kojom bi bilo moguce objasniti ono sto umetnik sada radi ili pokusava da stvori. Pojam „apstrakcija“ koji je do 1900. godine imao opste znacenje, pocinje da se koristi za ovu novu formu izraza, za koju se smatralo da nije povezana sa posmatranim objektom. Kubizam kao poluapstraktna likovna forma, moze se smatrati pretecom svih kasnijih formi apstrakcije u likovnoj umetnosti. Kod poluapstraktne umetnosti, objekat iz prirode ostaje donekle prepoznatljiv, a proces transformacije forme, odnosno apstrahiranje, predstavlja izraz umetnikovih razmisljanja ili uverenja o zivotu i materiji. Apstrahiranje moze ici od poluapstraktnih stilova kubizma i futurizma do „ciste“ apstrakcije Vasilija Kandinskog i Pita Mondrijana.

Kubizam je odigrao veoma vaznu ulogu za kasniji razvoj apstraktne umetnosti. Prvi put biva predstavljen svetu u delima Pikasa i Braka, francuskog slikara koji je saradjivao sa Pikasom u razvoju tog novog izraza. Dva umetnika su radili niz godina u istom ateljeu, istrazujuci i eksperimentisuci sa novim stilom, sto se moze smatrati prvom svesnom saradnjom na razvoju novog umetnickog stila u modernoj i u istoriji umetnosti uopste. Uobicajenom kubistickom prilazu objektu, Zorz Brak je dodao jedinstven ekspresivni kvalitet time sto je poceo da ugradjuje razlicite teksturirane materijale na povrsinu platna. Ta tehnika se zove papier colle ili jednostavno kolaz. Uopste gledano Brak je ostao vjeran francuskoj likovnoj tradiciji sa smirenim izrazom, uprkos koriscenju novih formi. Njegovo delo i temperament, su u direktnom kontrastu sa kvalitetima i temperamentom koje srecemo u delima Pikasa, a to su snaga i eksplozivnost. U svim Brakovim delima u vreme kubistickog izraza (od 1911. do 1914.), oseca se rafiniranost kroz odmereno manipulisanje koloritom i valerom. Uzorci koje je na taj nacin postizao, su razvijani u smislu ogranicenog prostornog volumena, jednog od glavnih svojstava kubizma.Druga dva poznata slikara kubizma su Fernan Leze, francuski slikar i Huan Gris, sunarodnik Pabla Pikasa. Obojica su prepoznatljiva po strogom izrazu koji cesto nalazimo kod Pikasa, ali ne i zestinu koja se prozima kroz njegovo delo. Fernan Leze i Huan Gris su u okviru kubistickog izraza, razvili individualne forme koje ih izdvajaju iz te grupe kao izuzetne stvaraoce. Stilisticki motiv kubisticke forme Fernana Lezea su masine, kao direktni uticaj industrijalizacije drustva. Huan Gris se nije udaljavao od prirode, nego se bavio problemima volumena i dekorativnim shemama koje su sugerisale prepoznatljive objekte. Razvijao je svoje povrsine u pravcu prepoznavanja objekta, ali je svesno uspevao izbeci imitiranje njegovog povrsinskog izgleda.Kubizam nema tacno omedjeni pocetak jer na njega literatura nije imala veliki uticaj a nije izasao neki manifest po kome bi se on mogao odrediti. Prve impulse mozemo pratiti oko 1906. godine na delima Pabla Pikasa i Zorza Braka za vreme njihovih zajednickih studija u Parizu. Saradnja je trajala do pocetka Prvog svetskog rata 1914. godine.Kubizam se deli na fazePretkubisticku (1906. - 1909. godine) i u to doba spadaju Zorz Brak i Pablo Pikaso. U to doba je kubizam bio pod uticajem predhodnih trendova i dolazilo je do otkrivanja kubisticke perspektive. Postepeno se predmeti na slikama razlazu na geometrijske forme a kolorit je nenaglasen i upotrebljava se samo paleta sivih i braonskih tonova.Analiticki kubizam (1909. - 1912. godine) predstavlja rani period kubizma, koji karakterise strukturalna analiza formi. Brak i Pikaso u ovom period posmatraju forme predmeta kao geometrijske strukture. Te forme za njih nemaju fiksne karakteristike predmeta, nego ih cine serije ravni i povrsina koje ukazuju na spoljasnje i unutrasnje granice oblika. Te granice ni u kom slucaju nisu apsolutne buduci da se konstatno pretapaju sa granicam drugih ravni. Otvaranje geometrijskih formi ne doprinosi njihovoj cvrstini, nego uzrokuje efekat disperzije volumena preko predstavljenog prostora, cija se skoro nepostojeca dubina artikulise preko razbijenih planova koji formiraju preklapajuce uglove. Tokom celog perioda obojica umetnika koriste zagasit tonalitet boje i predstavljaju isti predmet iz vise uglova na piktoralnoj povrsini. Dolazi do delimicne apstrakcije i predmeti su zamenjivani drugim predmetima koji su im slicni i rastavljaju se na jednostavne geometrijske forme koje su predstavljane zanemarujuci u potpunosti zakone perspektive.

Sinteticki kubizam (1912. - 1914.) je druga faza kubizma koja proizlazi od nove tehnike kolaza koju zapocinje Brak 1912. godine. Karakterise je konstruisanje kompozicije polazeci od apsrahovane figuracije prethodnog perioda. Boja ponovo zauzima svoje mjesto a forme postaju jos vise dekorativne cemu doprinosi koriscenje komada novinskog papira, tapeta, razmontiranih kutija sibica i isjecenih stampanih slova. Ti elementi se lepe na platno i kombinuju sa crtezom u ulju, ispunjavajuci tako dvostruku funkciju: postaju sastavni dio piktoralne ravni i dobijaju svoje mesto u prostoru slike. Od 1918. godine, Brak ce obratiti vecu paznju na taktilne i senzualne kvalitete, kao i ekspresivne vrednosti boje, a pokret ce se zavrsiti 1920. godine, i njegove ideje ce se uklopiti u orfizam.Orfizam (1914. - 1923.) je doba u kojem se dospelo do apstrakcije u pravom smislu reci i u njoj se iskoristavaju efekti boje. Umetnici ne imitiraju i ne trude se da rastavljaju predmet i da ga sastave od geometrijskih oblika, i time se dobijaju slikarski elementi koji su sasvim nezavisni od realnosti.Posle 1923. godine doslo je do daljeg razvoja u kubizmu, koji vise i nije cist kubizam vec kubizam koji je pod nekim drugim uticajima kao na primer imaginativni kubizam koji je pod uticajima nadrealisticke umetnosti.