obrazovanje

Austrijsko obavezno skolovanje traje devet godina i pocinje u djetetovoj 6. godini. Osnovna skola traje od 6. do 10. godine a poslije ta prva cetiri razreda osnovne skole djeci na raspolaganju stoje razlicite mogucnosti za daljnje skolovanje. Tijekom cetvrtog razreda osnovne skole roditelji u razgovoru s uciteljima saznaju koja je skola prikladna za njihovo dijete za nastavak skolovanja. Nude im se visi razredi osnovne skole (jos cetiri razreda), kooperativna/niza srednja skola te nizi stepen opsteobrazovne vise skole. Nakon zavrsenog osmog stepena skolovanja u jednoj od gore navedenih skola, postoje daljnje razlicite mogucnosti: jednogodisnja, politehnicka skola (Polytechnische Schule) ili srednja strucna skola (Fachmittelschule) i u nastavku zanat (Lehre): ucenje zanata u nekoj tvrtki uz istovremeno posjecivanje zanatske skole - "dualni sistem skolovanja". Nudi im se takoder i upis u neku od skola za daljnje obrazovanje koje se krecu od pretezno opsteobrazovnih skola/gimnazija (AHS) do skola koje obucavaju za konkretna zanimanja kao sto su srednja skola usmjerenog obrazovanja (BMS) ili visa skola usmjerenog obrazovanja (BHS).

MATURA

U Austriji se nakon zavrsenog skolovanja pristupa polaganju ispita zrelosti koji odgovara polaganju mature.
 
VRIJEME I NACIN POLAGANJA MATURE

Visu opsteobrazovnu skolu (visi stepen) zavrsavaju osamnaestogodisnjaci koji nakon zavrsene skole izlaze na ispit zrelosti nakon cega im se nudi mogucnost upisa studija. Visu skolu usmjerenog obrazovanja zavrsavaju ucenici s najcesce 19 godina starosti i oni na kraju izlaze na ispit zrelosti i diplomski ispit, nakon cega im se otvara mogucnost upisa studija. Srednja skola usmjerenog obrazovanja traje izmedu tri i cetiri godine i ona izravno osposobljava ucenike za obavljanje nekog zanimanja. Nakon te skole ucenici pristupaju strucnom ispitu zrelosti koji obuhvaca znanje iz njemackog jezika, matematike, zivog stranog jezika te strucnog podrucja usmjerenja. Nakon uspjesno polozenog ispita zrelosti stice se pravo na upis na fakultete, no bez ovog ispita ucenici se mogu direktno upisati na strukovne visoke skole.
Naukovanje (pogon i strucna skola) ucenici mogu zavrsiti sa 17, 18 ili 19 godina i ukoliko ne zele nastaviti skolovanje ucenici polazu zavrsni naukovni ispit. Zavrsetkom naukovanja ucenici se mogu direktno upisati u visoke strukovne skole. Ukoliko zele upisati fakultet moraju proci prvo pripremni pa dopunski tecaj (nakon kojeg pisu ispit zrelosti odnosno diplomski ispit) ili strucni ispit zrelosti.
U gimnazijama se polazu tri do cetiri pismena ispita, svaki u trajanju od cetiri do pet sati, nekoliko dana za redom tijekom svibnja. Mjesec dana nakon toga polazu se tri do cetiri usmena ispita u istom danu. Svi se ispiti odrzavaju u skoli koju je ucenik pohadao. Ucenik moze u februaru predati rad koji ako je prihvacen zamjenjuje jedan pismeni ispit i on se mora obraniti. Pismeni dio mature provodi profesor, a usmeni dijelovi ispita su javni. Svi odrasli koji nemaju polozenu maturu istu mogu naknadno polagati i organizovani su im pripremni tecajevi.

PREDMETI KOJI SE POLAZU NA MATURI

Obavezni predmeti su njemacki jezik, matematika i strani jezik, a skole koje su usmjerene na znanost mogu traziti od ucenika da napisu i radove iz predmeta kao sto su biologija, fizika ili hemija. Rezultati na maturi ocjenjuju se ocjenama od 1 do 5, pri èemu je 1 najvisa ocjena. Oni koji ne poloze odgovarajucu vrstu mature imaju mogucnost ponovnog izlaska sljedece skolske godine u 9. i 10. mjesecu ili u 2. i 3. mjesecu.

UPISI NA VISOKA UCILISTA
Uslov za upis na sveucilisne studije je polozena odgovarajuca vrsta mature (ispit zrelosti, strucni ispit ili diplomski ispit). Za upis u visoke strucne skole, akademije, koledze i visoke pedagoske skole, potrebna je polozena matura te nekad i dodatne provjere znanja, ovisno o ciljevima programa, prije upisa na studij ili u drugu godinu studija. Za visoke strucne skole moguc je upis kandidata iznad 22 godine starosti bez polozene mature ukoliko imaju profesionalno ili neprofesionalno iskustvo i odgovarajucu vrstu polozene mature (ispit zrelosti, strucni ispit ili diplomski ispit).

Obrazovni sistem u Austriji regulisan je na saveznom nivou, tako da su sve skole sirom Austrije, osim alternativnih, jednake. U nadleznosti Ministarstva obrazovanja je i obrazovanje nastavnika i odrzavanje skola.

ISTORIJA

U proslosti je obrazovanje bilo privilegija visokih slojeva drustva i zadaca vjerskih institucija i monaha, koji su poucavali ljude. 1774. godine potpisivanjem prvog Skolskog pravilnika, Marija Terezija postavlja osnovu austrijskog skolskog sustava, koji se siri carstvom i u svojim nacelima ostaje nepromijenjen do danas. Pravilnik odreduje sestogodisnje obavezno skolovanje, upotrebu istovjetnih udzbenika i regulisanje obrazovanja ucitelja. Prijestolonasljednik Josip II reformira skolstvo i nalaze gradnju skola.Franjo Josip I 1848. godine formira prvo Ministarstvo javnog skolstva, koje 1849. biva preimenovano u Ministarstvo kulture i obrazovanja.

Kasnijim reformama 1869. godine, skolska obaveza se sa sest produzuje na osam godina, smanjuje se broj ucenika u razredima, obrazovanje konacno prelazi u nadleznost drzave i regulise se obrazovanje djevojcica, koje po drukcijem programu, apsolviraju osmogodisnje skolovanje. Medutim, prva zenska gimnazija bice otvorena tek 1892. godine. Od 1901. bice dozvoljeno da djevojke posjecuju neke fakultete.

1918. godine tajnik za obrazovanje pri Ministarstvu, Otto Glöckel, provodi znacajnu reformu skolstva, koja je na snazi i danas, da svako dijete, neovisno o polu i socijalnom statusu, treba imati optimalno obrazovanje.

Otto Glöckel

1927. godine uvodi se visa osnovna skola za djecu od 10 do 14 godina. 1932. godine stupaju novi planovi na snagu. Tih godina vec su 30% ucenika djevojcice, a 5% nastavnog osoblja cine zene, usprkos cinjenici da se uciteljice nisu smjele udavati.

U vrijeme nacizma, nakon 1938. godine, mogucnosti obrazovanja, narocito djevojkama, su ogranicene. Skolstvo je u potpunosti podredeno politiziranom i ideologiziranom sistemu, ciji je zadatak, izmedu ostalog, sirenje nacionalistickih ideja.

Krajem rata, pod upravom saveznih sila, u Austriji ce biti zabranjeni svi prije vazeci skolski zakoni i planovi. Tek 1955. odlaskom saveznika, Austrija pocinje sa vlastitom obrazovnom politikom, zasnovanom na starim tradicijama.

1962. godine novim odredbama, skolska obaveza se produljuje na devet godina. Za nastavnike je obavezno obrazovanje na pedagoskoj akademiji. 1974. godine stupa na snagu Zakon o skolstvu, koji je i danas na snazi.

1975. uvedena je koedukacija, a od 1979. se djecaci i djevojcice ne odvajaju na nastavi rucnog rada ili sporta u nizoj osnovnoj skoli. 1982. ratificirana je Konvencija o uklanjanju svakog oblika diskriminacije zene.

Od 1993. za ucenike sa smetnjama u ucenju postoji mogucnost da posjecuju integrativnu nastavu, znaci zajedno sa ostalim ucenicima.

2000. godine austrijski obrazovni sistem se po PISA studiji nalazi na sredini ljestvice europskih zemalja, sto nije zadovoljilo ocekivanja.

Od 2007. uredeno je obrazovanje nastavnika. Pedagoske akademije, strucne akademije, religijski pedagoski instituti i pedagoski instituti objedinjeni su u pedagoske visoke skole. Ovdje se obrazuju i dalje skoluju svi nastavnici, osim onih visih skola, za koje je obavezno fakultetsko obrazovanje.

 Skolska uprava

Zadaci Ministarstva su:

U saveznim pokrajinama Ministarstvo zastupaju pokrajinska skolska vijeca. Nadlezni su za:

Skolska obaveza

Nastava je obavezna za svu djecu koja u Austriji duze borave. Pocinje u septembru one godine u kojoj dijete napuni sest godina. Obavezno pohadanje nastave traje devet godina pohadanjem:

Vrste odgojnih i obrazovnih institucija

Novorodena djeca do 3 godine mogu posjecivati jaslice. Nakon trece godine dio djece posjecuje vrtic, koji nije obavezan. Sa sestom godinom zivota pocinje skolska obaveza. Ukoliko se pri upisu u nizu osnovnu skolu (Volksschule), iskaze potreba, zbog nezrelosti i nepripremljenosti za skolu, roditeljima i djetetu se savjetuje posjeta predskolskom razredu.

Nakon cetiri godine nize osnovne skole, posjecuje se cetiri godine visa osnovna skola ('Hauptschule) ili opsteobrazovna visa skola (Algemeinbildende höhere Schule (AHS)), za upis u koju je potreban dobar uspjeh ili polozen prijemni ispit. Za djecu sa poteskocama u ucenju postoje specijalne skole (Sonderschule).

Nakon zavrsenih osam godina, nudi se, ovisno od sklonosti i uspjehu, vise moguænosti:

Prve tri skole u nizu zavrsavaju ispitom zrelosti, te maturom, sto omogucuje upis na fakultet.

Podjela na predskolski odgoj, primarno obrazovanje, sekundarno nize obrazovanje, sekundarno vise obrazovanje, postsekundarno obrazovanje i tercijarno obrazovanje je po ISCED (International Standard Classification of Education) UNESCO-vim odredbama.

Niza osnovna skola

Roditelji i skrbnici djece koja su skolski obaveznici moraju djecu prijaviti radi upisa kod nadlezne skole. Najcesce je to skola koja je u istom okrugu u kom dijete stanuje, tj. najbliza skola. Za 1. stepen (1. i 2. razred) ucenici imaju 3 godine vremena. To znaci da se djeci, koja jos nisu dovoljno pripremljena za svladavanje skolske svakodnevice, daje vrijeme koje trebaju, pohadanjem predskolskog razeda ili ponavljanjem 1. ili 2. razreda. I u tom slucaju skolska obaveza zavrsava sa navrsenom petnaestom godinom zivota.

Moguc je i prijevremeni prijem za djecu koja sestu godinu pune izmedu 1. septembra i 31. decembra, ukoliko to roditelji zatraze i ako djeca time nisu preopterecena. Od skolske 2003./04. nastavnim planom je predviden jedan zivi strani jezik, od 1. razreda kao obavezan predmet.

U cetvrtom razredu se roditelje podrobnije obavjestava o uspjehu djeteta, kako bi se na osnovu pokazanih sklonosti i uspjeha, razmislilo i odlucilo o daljnjem obrazovnom putu. Uslov za upis u visu osnovnu skolu je zavrsen cetvrti razred, dok je za upis u opsteobrazovne vise skole neophodan uspjeh "vrlo dobar" ili "odlican" iz njemackog jezika, matematike i prirode i drustva ili zakljucak nastavnickog vijeca nize osnovne skole da postoji velika vjerojatnost da ce ucenik uspjeti odgovoriti zahtjevima opsteobrazovne vise skole ili polozen prijemni ispit. Sistem ocjenjivanja se dijeli na: verbalni, opisni, brojcani i kombinirani. U cetvrtom razredu svi ucenici bivaju brojcano ocjenjeni za uspjeh i to:

Ucenicima se najkasnije u cetvrtom razredu urucuju svjedocanstva.

 Visa osnovna skola

Visu osnovnu skolu posjecuju ucenici od desete do cetrnaeste godine. Ona fleksibilno odgovara potrebama ucenika i njihovim sklonostima, ali i regionalnim potrebama. Svaka skola ima mogucnosti u odredenom okviru, prilagoditi svoju ponudu nastavnih predmeta svojoj specificnoj situaciji, sve do izdavanja autonomnih nastavnih planova. Tako nastaju osobeni skolski centri s jezickim, umjetnickim, sportskim, prirodno-tehnickim, ekoloskim, obavjestajnim itd. tezistem. Za nastavne predmete: njemacki jezik, matematiku i strani jezik (gotovo iskljucivo engleski), postoje skupine po uspjesnosti (Leistungsgruppe), kojima se omogucava ciljan pedagoski rad, vodeci racuna o sposobnostima ucenika. Nastava se pri tom izvodi u manjim skupinama, a normativi 1. grupe odgovaraju onima u opsteobrazovnoj visoj skoli. Za obavezne predmete, u slucaju potrebe, nudi se dopunska nastava.

U 3. i 4. razredu obraca se posebna paznja daljem obrazovanju, putem profesionalne orijentacije, na danima strucne prakse, posjetama firmama ili ekskurzijama. S odgovarajucim uspjehom po zavrsetku cetverogodisnjeg skolovanja, postoji moguænost prijelaza u opsteobrazovne vise skole, srednje i vise strucne skole.

Politehnicka skola

Ovaj oblik skole nastavlja se na 8. skolski stepen i traje jednu godinu. U ovoj skoli se ucenici pripremaju za profesionalni zivot, s opstim obrazovanjem i profesionalnom orijentacijom. Cilj dana provedenih na praksi i upoznavanja poslovnog svijeta je pomocu izboru zanimanja. Njemacki jezik, matematika i engleski jezik izvode se u skupinama uspjesnosti ili u strucnim sklonosnim skupinama. Svaki ucenik, uz obavezne nastavne predmete u obimu od 19 sati sedmicno, ima mogucnost izbora jednog od sedam sklonosnih podrucja, u obimu od 15 sati sedmicno.

 Specijalna skola

Specijalna skola obuhvaca osam ili, s politehnickom skolom, devet skolskih stepena u deset podrucja. S djecom rade nastavnici skolovani za rad s hendikepiranim ucenicima, uz primjenu individualnih nastavnih metoda, koje omogucavaju svladavanje daljnjeg profesionalnog obrazovanja ili nastavljanje skolovanja. Specijalne skole rade po vlastitom nastavnom planu i dijele se u:

Tezi se da se sto veci broj ucenika ovih skola, nakon zavrsetka skolovanja, ukljuci u svakodnevni zivot. Veliki je broj firmi koje usko suraduju sa skolama, zaposljavanjem ucenika s teskocama u ucenju, kao i socijalnih organizacija, ciji je zadatak pruzanje pomoci i posredovanje na burzi rada.

Opsteobrazovne vise skole

Opsteobrazovna visa skola (gimnazija) obuhvacacetverogodisnji nizi i cetverogodisnji visi stepen i zavrsava ispitom zrelosti, maturom, kojom se stice pravo na daljnji studij ili pravo na zaposlenje u javnim sluzbama.

Uslov za prijem u opsteobrazovne vise skole je uspjeh "vrlo dobar" ili "odlican" iz njemackog jezika, matematike i prirode i drustva, zakljucak nastavnickog vijeca nize osnovne skole da postoji velika vjerojatnost da æe ucenik uspjeti odgovoriti zahtjevima opsteobrazovne vise skole ili polozen prijemni ispit.

Prelazak u razrede viseg stepena moguc je iz vise osnovne skole, sa postignutim uspjehom "odlican" ili biljeskom da nastavu glavnih predmeta ucenik treba pohadati u okviru prve grupe uspjesnosti, sa najnizom ocjenom "zadovoljava" iz ostalih predmeta ili nakon polozenog prijemnog ispita, ako su ocjene iz glavnih predmeta u drugoj skupini uspjesnosti bile losije od ocjene "vrlo dobar".

Od 1. do 3. razreda (nizi stepen) nastavni plan i program je isti za sve vrste skola. U 3. i 4. razredu granaju se:

Nastava engleskog jezika je obavezna u svih osam razreda, na nizem i visem stepenu.

Na visem stepenu razlikuju se:

U 7. i 8. razredu svih gimnazija, biraju se obavezni nastavni predmeti u obimu od 8 do 12 sati.

Po nesto izmjenjenom programu djeluju i:

Postoje i opsteobrazovne vise skole sa internatom.

Zanatske skole

U ovim skolama segrti sticu teoretska znanja kroz stucnu nastavu sa prakticnom obukom. Strucno-teoretska nastava i nastava pogonske ekonomije odvijaju se u dvije skupine uspjesnosti. Skola se pohada ili jednom sedmicno ili u obliku nastavnog tecaja od osam sedmica, tijekom svake skolske godine. Preduslov za upis u zanatsku skolu je sigurno mjesto segrta u nekoj tvrtki, u kojoj ce ucenik odradivati prakticnu obuku. Status ucenika (segrta) je slican statusu radnika zaposlenog u tvrtci, te su njegovo radno vrijeme, prava i obaveze regulisani posebnim zakonom.

Ucenik u tijeku skolovanja dobiva novcanu nadoknadu, ciji iznos ovisi o skolskoj godini i vrste zanata kojeg ucenik pohada. Iznos naknade regulisan je kolektivnim ugovorom privredne grane.

 Srednje strucne skole

Obrazovanje u srednjim strucnim skolama traje od 1 do 4 godine. Uslov upisa je završen 8. školski stepen. Za ucenike sa losim uspjehom iz glavnih predmeta, obavezan je prijemni ispit. Ispita su oslobodeni ucenici koji zavrse 9. skolski stepen, politehnicku skolu, osim ako to nije skola sa posebnim zahtjevima na podrucju sporta i umjetnosti.

Ucenici koji zavrse ove skole imaju pristup zanatima. Razlicitim dopunskim kursevima moguc je pristup ispitu zrelosti i diplomskom ispitu, kao i strucnom ispitu zrelosti.

Neke od srednjih strucnih skola su:

Vise strucne skole

Vise strucne skole traju 5 godina i daju visi nivo stucnog obrazovanja. Zavrsavaju ispitom zrelosti i diplomskim ispitom, sto je uslov za studij i zaposlenje u javnoj sluzbi. Ovisno o obrazovanju moguc je pristup raznim obrtima. Apsolventi nekih od visih skola, nakon dvogodisnje djelatnosti u struci, sticu pravo da obavljaju zanatsku djelatnost, bez polaganja majstorskog ispita, a nakon tri godine prakse u struci sticu pravo na zvanje "inžinjera".

Uslovi prijema su zavrsen 8. ili 9. stepen i po potrebi polozen prijemni ispit.

Najvaznije vise strucne skole su:

Nastava religije

Drzava se, na osnovu konkordata s Vatikanom iz 1933. godine i Ustavom zagarantovane jednakosti, ne smije mijesati u resor nastave religije. Postavljanje nastavnog osoblja i obrazovanje istog, te donosenje planova su zadaci religijskih zajednica, koje od drzave dobijaju pomoc. Nastava religije je obavezna za ucenike koji pripadaju jednoj od priznatih religijskih zajednica u Austriji. Djeca, odlukom roditelja, mogu biti i odjavljena. Osim rimokatolicke, evangelisticke i islamske, nudi se i odrzava nastava religije za djecu pravoslavne,judaisticke i budisticke vjeroispovijesti.

Nastava materinjskog jezika

U Austriji pohadaju skolu djeca i mladi iz preko 160 zemalja svijeta. Vise od 10% ucenika s roditeljima kod kuce govori iskljucivo ili djelomicno neki drugi jezik osim njemackog. Zato se za ucenike, ciji su roditelji ili oni sami stranci, oganizira nastava materinjskog jezika. Nastavu nudi Ministarstvo skolstva, a prisustvo nastavi je dobrovoljno. Najveci broj ucenika, koji za materinski imaju neki drugi jezik, govori turskim, zatim bosnjackim, hrvatskim,srpskim, albanskim i rumunjskim jezikom. Nastava se nudi u obaveznim skolama, a u vecim gradovima i na nivou srednjih skola. U skolskoj 2006/07. godini iz beckih skola su izasli prvi ucenici koji su maturirali na materinjskom, turskom jeziku.

Nastava materinjskog jezika se obicno nudi u popodnevnim satima, sa trajanjem od najmanje dva skolska sata sedmicno. Sudjelovanje na nastavi se biljezi u ucenickim svjedocanstvima potvrdom o prisustvu ili ocjenom.

Cesto nastavnici koji izvode ovu nastavu cesto prepusteni vlastitoj mastovitosti, jer su materijali koje osigurava Ministarstvo cesto zastarjeli i nedovoljni. Pomoc maticnih drzava kroz veleposlanstva i konzularna predstavnistva je zanemariva.

Zanimanje roditelja i ucenika, kojima je nastava namijenjena se krece od pasivnosti do velike zanimanosti. Znacajan broj je onih koji ponudu prihvacaju, svjesni znacaja i prednosti poznavanja drugih, pa i "malih" jezika.

 Integrativna nastava

Integrativna nastava i odgoj namijenjeni su djeci koja imaju poteskoce u ucenju, zbog tjelesnih ili dusevnih razloga. U jednom razredu, uz ucenike koji ga pohadaju je nekoliko ucenika koji zahtijevaju posebnu pomoc. U integracijskim razredima su najcesce dvije nastavnice, od kojih je jedna skolovana za rad sa djecom koja imaju teskoce. Ona izraduje individualne planove za svakog takvog ucenika i prati njegov rad i razvoj. Djeca s potrebom posebnog pedagoskog poticanja mogu integrativno biti ukljucena u nastavu u nizoj i visoj osnovnoj skoli, kao i na nizem stepenu opsteobrazovnih visih skola. Nastoji se da sto vise ucenika sa poteskocama obuhvati ovakvim nacinom nastave i svakom djetetu osigura uslove za svestran razvoj.

homepage