Egipat se nalazi u sjevernoj Africi između Sredozemnog i Crvenog mora, dok se Sinajsko poluostrvo nalazi u jugozapadnoj Aziji.Glavni je značaj ove zemlje velik kontrast između doline i delte Nila i okolnih pustinjskih prostora. Dolina Nila proteže se od juga prema sjeveru, poput zelene trake kroz pustinju i najveća je oaza na svijetu. Dno doline čini nekoliko viših prirodnih terasa i aluvijalne nizine. Kod Kaira se Nil dijeli na dva rukava. Ondje počinje plodna delta Nila, kanalima ispresijecana nizina koja na sredozemnoj strani završava pojasom obalnih sprudova i plitkih laguna.Dolina i delta Nila zauzimaju tek 3,5% državne teritorije, premda ondje živi gotovo cjelokupno stanovništvo. Zapadno od doline nalaze se široke ravnice Libijske pustinje. U tim područjima preovladava šljunkasta pustinja , a na zapadu pješčana pustinja . Na sjeveru je široka uzdužna dolina u smjeru zapad - istok, u njoj se nalazi velika depresija Quattara(-133 m) te uz zapadnu granicu Egipta oaza Siwa. Bliže Nilu nalazi se Fajumska depresija (-45 m), u koju se vještačkim kanalom dovodi voda iz Nila. Istočno od doline Nila nalazi se Arapska pustinja. Ona je, za razliku od Libijske pustinje, uglavnom gorovita, raščlanjena dubokim vadijama. Na istoku se strmo spušta do uske obalne nizine uz Crveno more.Egiptu pripada i Sinajski poluotok. Geografski je to dioAzije, smješten između Sueckog iAkapskog zaliva. Na jugu se uzdiže granitna uzvisina Sinajskih planina, prema sjeveru preko širokih pustinjskihravnica, ispresijecanih vadijima, prelazi u široku obalnu nizinu uz Sredozemno more.

Klima

U Egiptu prevladava suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru prevladava sredozemna. Ondje zimi padne nešto kiše (150 - 200 mm). Drugdje su padavine vrlo rijetke (manje od 50 mm na godinu) i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih pljuskova. Od jula do avgusta čest je hamsin, vruć vjetar iz Libijske pustinje.

 Vode

Egipat je dar Nila. Opstanak države kroz više hiljada godina je istorijski usko povezan s rijekom i njezinim redovitim poplavljivanjima. Poplave su prije podizanja brane kod Asuana dosezale vrhunac u martu, u Donjem Egiptu u aprilu i obogaćivale tlo plodnim muljem. Godine 1902. kod Asuana je izgrađena prva brana, a 1957. - 1970., 6 km iznad stare brane, uz pomoć SSSR-a podignuta je i nova Asuanska (visoka 111 m, dugačka 3800 m). Iza nje je nastalo gotovo 500 km dugačko i 4014 km2 veliko jezero Nasser s kapacitetom od 162 milijarde m3 vode.Tom vodom natapa se dodatnih 910 000 ha poljoprivrednih površina. Prema sudansko - egipatskom sporazumu, Egipat godišnje ima pravo na 66% vode Nila kod Asuana, a Sudan do 44%. Izgradnja brane promijenila je okolinu u dolini Nila. Kako veći dio mulja ostaje u jezeru i više ne dolazi do polja, bilo je nužno znatno povećati uporabu umjetnih gnojiva.Nekadašnje su poplave ispirale iz tla nakupljene soli, a sada plodna tla postaju sve slanijima, morske struje i valovi načinju obalu delte, znatno se smanjio ulov riba u rijeci i obalnome moru, učestala je pojava bilharizacije itd.Godine 1997. pokrenut je projekt Južni Egipat. Njime će se dio vode Nila kanalom odvoditi u oaze Libijske pustinje. Ondje bi se trebalo dobiti 210 000 ha novih poljoprivrednih zemljišta i na njih u 20 godina naseliti 3 milijuna ljudi.