Kultura

Srpska Atina
 

Od samog početka, Novi Sad je bio višenacionalni grad. Najviše je uvijek bilo Srba, a bilo je i drugih: Mađara, Hrvata, Slovaka, Rusina, Grka, Cincara, Jevreja, Rumuna, Roma i ko zna sve koga. Taj svoj multikulturni imidž sačuvao je do danas. Jedan putnik je o Novom Sadu 18. vijeka napisao: ,,Ovaj slobodni grad je znamenit primjer šta sve može da učini tolerancija i trgovina.“ Od 1748. gradom je upravljao slobodno izabrani Magistrat. Novi Sad je tada imao 4.620 stanovnika. Prema dogovoru srpskog i nesrpskog stanovništva, naizmjenično su se na čelnim funkcijama grada smjenjivali pravoslavac i katolik. Početkom 19. vijeka, srpski prosvetitelj, reformator pravopisa Vuk Stefanović Karadžić, rekao je da je Novi Sad ,,najveće srpsko opščestvo na svijetu“. U Revoluciji 1848/9, grad je bombardovan i uništen. Nekom čudnom snagom, njegovi građani su ga obnovili u kombinaciji baroka i drugih arhitektonskih stilova, uzdigavši ga u drugoj polovini 19. veka u ,,Srpsku Atinu“. Poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austrougarske monarhije 1918, Novi Sad je – kao i cijela Vojvodina – svojom istorijskom odlukom ušao u sastav Srbije, odnosno novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. buduće Jugoslavije. U 20. veku, Novi Sad je nastavio svoj tihi podunavski put razvoja u kulturnom i privrednom pogledu. Razvio se u moderan evropski grad s bulevarima i velikim građevinama, kao što je velelepna zgrada Banovine, jedan od simbola grada. Poslije tragičnih događaja u Drugom svjetskom ratu, kada je stradalo mnogo Novosađana, grad se naglo uvećao i proširio na sve strane.

Matica kulture

Od samog nastanka grada, njegovi građani brinuli su o svom duhovnom životu. Odmah su podizali crkve. Prve pravoslavne bile su: Nikolajevska, Saborna crkva sv. Georgija, Uspenska i Almaška. Sopstvene vernike okupljale su: rimokatolička, grkokatolička, reformatska, protestantska, jermenska crkva, a kasnije i jevrejska sinagoga. Uz crkvena zdanja, podizane su i škole. Novosađani su u 19. veku imali dve gimnazije: srpsku i mađarsku, te i druge škole. Negovan je kulturni život građanstva. Razvijano je knjižarstvo, novinarstvo i štamparstvo. Od kulturnih institucija osnovane su Srpska čitaonica (1845) i Srpsko narodno pozorište (1861). Ali najvažniji događaj bio je preseljenje Matice srpske u Novi Sad, 1864. godine. Matica srpska, najstarija srpska kulturna institucija novog veka, osnovana je u Budimpešti 1826. godine. U njenom krilu razvile su se i druge ustanove, kao Biblioteka Matice srpske, Galerija Matice srpske, Muzej Vojvodine,Muzej grada Novog Sada i dr. U doba nacionalnog romantizma i građanskog liberalizma, politički život u Novom Sadu i Vojvodini probudio je Svetozar Miletić, najveći političar kod Srba 19. veka. Njegov spomenik nalazi se na, u samom centru grada na Trgu slobode, gde je i zgrada nekadašnjeg Magistrata, danas Gradske kuće. Epitet ,,Srpska Atina“ zapravo je označio zlatno doba kulture Novog Sada. Uz institucije, tome su najviše doprinele značajne ličnosti. Ovo je grad kratke istorije, ali zanimljivih ljudi i događaja. Ovde je početkom 20. veka živeo i Albert Ajnštajn sa svojom suprugom Milevom Marić-Ajnštajn.
Bogatstvo sadržaja

Na ovoj raskrsnici r
iječnih, drumskih i trgovačkih puteva, susretanja kultura i civilizacija, evropske i orijentalne ekonomije, nastali su već u XIX veku sajmovi. Na tradiciji vašara, stvoren je Novosadski Sajam, koji tokom cijele godine održava izložbe evropskog značaja. Građanski život Novog Sada bi bio nezanimljiv bez kafana i zabava, ali i bez tradicionalnih kulturnih manifestacija. Štimung čuvenih starih kafana u Novom Sadu se još oseća. Ali, savremeni život donijeo je nove tradicije. U Novom Sadu se održavaju: pozorišni festival ,,Sterijino pozorje“, dječji festival ,,Zmajeve dečje igre“, pjesnički susreti ,,Brankovo kolo“, Novosadske muzičke svečanosti, „Vojvođanska tamburica“, a odskora i letnji internacionalni rok festival ,,Exit“ na Petrovaradinskoj tvrđavi, kao i Festival uličnih svirača. Novosađani se bave sportom od nastanka grada. Najstariji sportovi su konjički, streljaštvo i veslanje. Moderno doba donelo je nove, olimpijske sportove, u kojima su Novosađani osvajali brojne medalje. U Novom Sadu se svake jeseni trči ,,Novosadski maraton“, a postoji i ,,Fruškogorski maraton“ s druge strane Dunava. Ljeto Novosađani provode na svojoj rijeci, uglavnom na čuvenoj plaži „Štrand“.
Tvrđava kao riznica

Kad pređe na desnu obalu Dunava, čov
ijek se nađe u Petrovaradinu. Ovaj biser barokne arhitekture, SUBURBIUM građen je kad i Petrovaradinska tvrđava, od 1692. do 1780. godine. Tvrđavu, fortifikaciju po sistemu maršala Vobana, na 112 hektara, krase brojni bastioni i kasarne. Danas je to civilna, kulturna riznica u kojoj se nalaze hotel ,,Leopold I“, restorani i izuzetna terasa - vidikovac. Tu je i Muzej grada Novog Sada sa vodičkom službom koja omogućava obilazak podzemnih vojnih galerija. Na Tvrđavi se nalazi i Istorijski arhiv grada Novog Sada, deo Akademije umjetnosti Novosadskog univerziteta, ,,Atelje 61“ (radionica umetničkih tapiserije) i brojne umjetničke galerije, radionice i kafei. Tvrđavom dominira čuveni toranj sa satom, jedan od vizuelnih simbola Novog Sada.


 

Početna strana