| Buckinghamska palata je
službena londonska rezidencija i lično vlasništvo
britanskog monarha, te velika turistička atrakcija. Prvobitno zvana Buckinghamska kuća, zgrada koja je stajala u centru današnje palate bila je velika gradska kuća sagrađena za vojvodu od Buckinghama 1703. godine. Kralj George III kupio ju je 1761. godine kao svoju privatnu rezidenciju. Kroz sljedećeih sedamdeset i pet godina kuća je proširena zahvaljujući arhitektama Johnu Nashu i Edwardu Bloreu. Buckinghamska palata postala je zvanična kraljevska rezidencija britanskog monarha 1837. godine, po dolasku kraljice Viktorije na tron. Posljednja velika nadogradnja palate, provedena na prelasku iz 19. u 20. vijek, uključivala je i izgradnju današnje prednje fasade. Palata, tada dom kralja Georgea V, prošla je neoštećeno kroz Prvi svjetski rat. Međutim, nije bila iste sreće kroz drugi svjetski rat, kada je bombardovana sedam puta.Nacisti su smatrali da će uništenje palače, tada doma kralja Georgea V i kraljice Elizabeth, demoralisati britanski narod. Više od 50,000 ljudi posjeti Buckinghamsku palaču svake godine kao gosti na banketima, večerama, prijemima i vrtnim zabavama. Zahvaljujući ovoj palati London i danas važi za jedno od najznačajnijih turističkih destinacija svijeta. Samim tim, palata igra veoma bitnu ulogu i u ekonomiji Engleske i Velike Britanije.
|
|
|
Trafalgar Square jedan je od rijetkih velikih,
prostranih londonskih trgova. Na njemu biste, s lakoćom,
mogli provesti nekoliko sati proučavajući sve
znamenitosti: u kojem god smjeru da se okrenete,
primijetit ćete nešto što će vam (ili što bi vam barem
trebalo!) privući pažnju:dvije vrhunske galerije, lijepa
crkva, impresivan spomenik Nelsonu, zanimljiv Admiralty
Arch odakle se Mall proteže sve do Buckinghamske palače?
Nekoliko spomenika, svaki s vlastitom istrorijom,
također svojim pričama pridonose Trafalgaru. A od
avgusta ove godine, Trafalgar Square ljepši je no ikad:
sva je rasvjeta fontana zamijenjena LED rasvjetom u
raznim bojama (osim estetskog dojma, bitno je smanjena i
potrošnja energije) a nove pumpe u fontanama mogu
izbaciti mlaz i do 80 metara u zrak! Ali, nije sve uvijek bilo tako impresivno na ovome mjestu. Sve od 13. stoljeća tu su se nalazile tek kraljevske štale, no sredinom 18. stoljeća George III. počeo ih je postupno seliti u Buckinghamsku palatu, a nakon što su posljednji konji otišli odavde početkom 19. stoljeća legendarni londonski arhitekt John Nash već je u glavi imao smišljen osnovni plan za trg na ovome mjestu. Nash je zamislio trg u neoklasicističkom stilu starih grčkih i rimskih građevina, izuzetno popularnim tih godina u Londonu, a koji se ponajviše odražava na Nacionalnoj galeriji na sjevernoj strani trga koja je dovršena 1838. Nije trebalo mnogo čekati da 1843. Trafalgar Square uljepša i njegov najpoznatiji Nelsonov spomenik. Jednoruki, jednooki admiral Horatio Nelson potukao je Francuze kod Trafalgara 1805., ali je pobjedu platio svojim životom. Spomenik je visok 46 metara, a sam je Nelson, volumenom, oko tri puta veći no što bi u stvarnosti bio. Zanimljivo je da Nelson gleda prema zapovjedništvu (admiralitetu) britanske mornarice i, ujedno, prema Portsmouthu na jugu Engleske, matičnoj luci svojega broda “HMS Victory”.
|
 |
| Most nadomak londonskog
Towera u pravilu se miješa sa Londonskim mostom:
Tower Bridge
toliko je impresivan da ga se, uz toranj Westminsterske palate s
Big Benom, smatra tipičnom ikonom Londona, Londone Bridge s
druge strane, nešto uzvodnije na Temzi ima znatno dulžu i
zanimljiviju istoriju, ali današnji most dakako niti približno
ne oduzima dah kao Tower Bridge. Tower Bridge izgrađen je tek 1894. godine, te je posljednji premostio Temzu za viktorijanskog doba. Zbog pojačanog prometa u Londonu bilo je potrebno izgraditi još jedan most, no bilo je potrebno pronaći rješenje koje će i dalje omogućavati prolaz brodovima do pristaništa koja su se nalazila uzvodno. Rješenje je, dakako, nađeno u mostu čije se platforme po potrebi mogu podići i propustiti brodove; prilično radikalno i inovativno rješenje za kraj 19. stoljeća! Prvih je godina most otvarao prolaz brodovima i po nekoliko puta dnevno no danas je taj prizor mnogo rjeđi – i samim time i vrjedniji – jer most se podiže petstotinjak puta godišnje Nekoć je bilo dovoljno da brodovi svojom sirenom najave prolaz nešto prije nego što doplove do mosta, no danas je podizanje mosta potrebno zatražiti 24 sata ranije.
|
|
Neću puno pogriješiti ako kažem da većina turista navraća u Knightsbridge isključivo zbog Harrodsa – i uistinu ih se zbog toga ne može okriviti. Ljubitelji shoppinga mogu uživati u razgledavanju ponude jedne od najvećih robnih kuća u svijetu (sljedeća u Londonu, Selfridges, dvostruko je manja od Harrodsa), a ljubitelji arhitekture i unutrašnjeg uređenja također imaju mnogo razloga ući u ovu zgradu boje terakote, dovršenu 1905.
Priča o robnoj kući na ovom mjestu počinje još 1849. kada je Charles Henry Harrod odlučio preseliti svoju postojeću malenu trgovinu u kojoj je radilo tek dvoje ljudi na lokaciju u Knightsbridgeu. Jedan od Harrodovih specijaliteta u ponudi bio je i bogat izbor čajeva, a lokacija u Knightsbridgeu, nedaleko Hyde Parka, učinila se oportunom zbog plana da se 1851. u parku održi velika izzložba u Kristalnoj palati koja će privući posjetitelje iz svih dijelova svijeta. Trgovina se rapidno širila, Harrodova je porodica uskoro kupila većinu zgrada u četvrti i pretvorila ih u trgovine, no nesreća ih je zadesila 1883. kada je cijeli kompleks do temelja izgorio.
Harrods primarno živi zahvaljujući bogatoj četvrti u kojoj je nastao, a čiji si stanovnici mogu priuštiti kupovinu ovdje baš kao što će “obični” Londončani otići do Selfridgesa. Iako se u Harrodsu može pronaći uistinu sve, gotovo zaista “od igle do lokomotive”, prosječna populacija ipak će zaključiti kako cijene značajno odskaču od njihova budžeta.
Charlesa Harroda ta nesreća nije obeshrabrila – naprotiv, pretvorio ju je u senzacionalan PR uspjeh, uspjevši isporučiti sve naručene božićne poklone na vrijeme unatoč katastrofi. Izgradnja nove zgrade, ove kojoj se možemo diviti danas, počela je 1894. a već četiri godine kasnije viša klasa Londončana koja je zalazila u Harrods mogla se u ovoj robnoj kući voziti prvim pokretnim stepenicama u Engleskoj. Kako bi se lakše oporavili od tog “šoka” i novog iskustva, uprava robne kuće privlačila ih je besplatnim viskijem na gornjem kraju stepenica! Danas se Harrods prostire na ukupno četiri hektara površine i sadrži više od 90 tisuća kvadratnih metara prodajnog prostora – uistinu raj za one koji si mogu priuštiti redovitu kupovinu ovdje
London Transport Museum smješten je u zgradi bivše tržnice cvijeća na Covent Gardenu. Čak i ako ste ga ranije već posjetili, imate razloga otići ponovno: do kraja 2007. muzej je bio zatvoren kako bi mogla biti dovršena potpuna rekonstrukcija vrijednosti 22 miliona funta. Ako ste pravi zaljubljenik u razne vrste prometala, imajte svakako na umu da ovo nije jedina lokacija muzeja: kako svi izlošci baš i ne stanu u ovu zgradu u samom središtu Londona, dio izložaka čuva se u Actonu (lako pristupačnom korištenjem podzemne željeznice – postaja Acton Town), a koje se također može posjetiti. Kako je Acton i inače jedno od spremišta podzemne željeznice, na toj će lokaciji razgledavajući stare kompozicije Tubea na svoje doći primarno ljubitelji vlakova. No, pripazite – potrebno je provjeriti kada lokacija u Actonu prima posjetitelje jer nije otvorena stalno, poput muzeja.
