Semiramidino cudo cvijeca

Viseci vrtovi

 

Vavilon se nekad nalazio na istocnoj obali Eufrata, oko 50km juzno od danasnjeg Bagdada u Iraku.

Vavilonsko carstvo je cvjetalo za slavnog cara Hamurabija (1792.-1750. p.n.e.). Civilizacija Mezopotamije je dosegla vrhunac moci za vladavine kaldejca Nabopolasara (625.-605. p.n.e.) koji je htio prema Hamurabijevom uzoru osnovati novu Vavilonsku drzavu. Diplomatska spretnost te vojni uspjesi dopustili su da se brzo ostvari ideja obnove velike Vavilonske drzave iz II. milenijuma p.n.e. To “ludilo velicine” ocitovalo se za Nabopolasarova sina Nabukodonosora II. (605.-562. pr.Kr.) u samom Vavilonu, glavnom gradu nove drzave.

Grad je izgradjen u bogatu i prekrasno oblikovanu metropolu. Prvobitno ime grada je Ka-dingir (sumerski=boziji dvori) sto je u akadskom prijevodu znacilo Vav-ilu (=bozija vrata). U novovavilonsko doba to je ime promijenjeno u naziv istoga znacenja, Vav-ilani. Bio je izgrađen na sedam brezuljaka. Grad je opkoljavao dvostruki zid ili, bolje receno, sistem dvostrukih zidova. Na sjevernoj je strani Nabukodonosor dao izgraditi još jedan zid od 18km. U grad se ulazilo kroz 8 vrata. Ona su bila posvećena bogovima koji u gradu imaju svoja svetista. U sjevernom se dijelu grada nalaze Sjeverni i Glavni dvorac, a duz obje palate proteze se Ulica procesije. Obe te palate stitile su Juzni dvorac koji se nalazio neposredno unutar gradskih bedema. To je ogromna palata vavilonskih kraljeva, a u tlocrtu ima 322×190m. Na sjevernoj strani dvorca blizu vrata boginje Istar vjerojatno su bili izgradjeni Viseci vrtovi.

Za njihovu izgradnju su vezane mnoge price i legende koje se vezu za ime kraljice Semiramide.

Jedna od njih kaze da je Semiramida bila kcerka smrtnika i nimfe Derkete. Posto ju je majka napustila, prihvatili su je golubovi i othranili je mlijekom i sirom. Kad su je nasli pastiri, odnijeli su je nadzorniku koji ju je ozenio. Tako ju je primijetio kralj Ninos i on ju je uzeo za zenu. Poslije njegove smrti vladala je sama i osvojila je: Perziju, Egipat, Libiju. Kad je saznala da ce ju ubiti sin s kojim je zivjela u incestu izasla je na terasu i pretvorivsi se u golubicu odletjela je u besmrtnost.

Druga legenda kaze da je bila obicna dvorska dama na dvorcu nekog asirskog kralja. Posto je stekla njegovu naklonost, postala mu je zenom. Jednom ga je prilikom nagovorila da joj na pet dana da vlast u ruke. On je to i uradio, a Semiramida ga je bacila u tamnicu i nastavila vladati sama. Proslavila se kao vojskovodja, no i kao graditeljica Visecih vrtova.

No, dao ih je izgraditi Nabukodonosor da, kako se pricalo, udovolji svojoj zeni ili prileznici Semiramidi dovedenoj iz Midije.

Vrtovi su lezali na cetverospratnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga sprata bili su cvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snazne visoke stubove. Platforme terasa bile su izradjene od masivnih kamenih ploca razlicitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu cak i male sume. spratovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stubovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za rastinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po citav dan vukuci vodu iz Eufrata pomocu sistema poluga i pumpi.

Dok mnogi opisi Vrtova dolaze od Grckih istoricara kao što su Beros i Diodor sa Sicilije, Vavilonski opisi o njima ne govore nista. Plocice za pisanje iz vremena Nabukodonosora ne daju ni iluziju o Visecim vrtovima; opisi kraljeve palate, grada Vavilona i zidina su nadjeni. Cak ni anticki istoricari koji su dali detaljne opise Visecih vrtova nisu ih vidjeli.

Tako su prolazil vijekovi. Voda je pocela unistavati lose pecene glinene plocice. Pali su svodovi i stubovi na kojima su se nalazile terase sa zelenim vrtovima.