|
Anaksagora (oko 500-428. prije Hrista) |
|
|
| |
|
|
Biografija |
|
|
 |
| |
| Anaksagora iz Klazomene u Joniji, smatra se rodonačelnikom filozofije u
Atini. U Atinu je došao na Periklov poziv, a u vrijeme kada je ona postala
ekonomski, polotički i kulturni centar Helade. Poslije pobjede nad Persijom
Heleni su se konačno ujedinili pod egidom Atine ("Atinski pomorski savez") i
Sparte ("Peloponeski savez"). Strateg, vojskovođa i vladar Atine u to vrijeme
bio je slavni Perikle (495-429). Atina je tada imala 315 000 stanovnika i vlast
je u njoj po prvi put postala javna stvar (lat. res publicum). Periklovo
doba se često označava i kao "zlatno doba" Atine. A kada je minulo Periklovo
doba i njegov prijatelj filozof je pao u nemilost. Optužen je za asebeju
(bezbožništvo), jer je navodno tvrdio da je Sunce samo "užarena gromada". Tako
je Anaksagora bio prinuđen da se, poslije trideset godina provedenih u Atini,
skloni u Lampsak na Helespontu, gdje je i umro. Kada su ga tamo upitali da li mu
je žao što je izgubio Atinjane, on je navodno odgovorio: "Nisam ja izgubio njih,
već oni mene!" |
| |
| Učenja |
|
|
|
| |
|
| Diveći se Anaksagorinoj umnosti, njegovi savremenici su mu dali nadimak "Nus"
(Duh, Um). Sačuvani su samo neki fragmenti iz njegovog spisa O prirodi.
Aristotel u "Metafizici" kaže: "Anaksagora iz Klazomena, stariji je od
Empedokla, ali čije mišljenje izgleda da pripada docnijem dobu, prihvata
beskrajan broj pranačela: gotovo sve stvari, kaže on; koje su sačinjene od
sličnih dijelova (homeomerija), kao što su voda ili vatra, podložne su
postajanju i uništenju samo na jedan način, a to je sjedinjavanjem ili
razdvajanjem dijelova; one niti postaju niti propadaju na neki drugi način, nego
vječito traju" (1971: 12). Prema tome, Anaksagora smatra da nema ni nastajanja
ni nestajanja, već postoji samo spajanje i razdvajanje nerođenih,
nepromijenljivih i neuništivih čestica, koje je on nazvao spermata
(sjemena) - ali se u filozofiji odomaćio Aristotelov izraz homeomerije
(slični dijelić). Anaksagora dakle odbacuje mogućnost nastajanja iz ničega, odn.
amozačeća (generatio spontanea), i tvrdi da sve nastaje iz nekog
sjemenja. A živa bića su nastala od klica koje su pale sa neba. |
| |
| Jedina nepomešana i čista homeomerija jeste um ili nus (lat. spiritus),
koji nas tako neodoljivo podsjeća na Heraklitov logos. U tom smislu, ako su
homeomerije materijalno načelo, nus je duhovno načelo ili misleća stvar. Iako
ima sva obeležja božanstva, Anaksagorin nus ipak nije transcendentan (onostran),
niti je imanentan u smislu ljudsko mišljenja - nego je nus imanentan prirodi,
kao njena unutrašnja svrha i smisao. On je neodređen (nenastao), nepropadljiv
(viječan), beskonačan, samostalan i nepromenljiv. |
