Demokrit (oko 460-370. prije Hrista)  
 
Biografija    
 
Filozof Demokrit, porijklom iz grada Abdere u Trakiji, uz Platona i Aristotela, predstavlja najplodnijeg i najsistematičnijeg filozofa antičke Grčke.Od 52 Demokritova dijela sačuvano je samo 299 fragmenata, i to petežno etičkog karaktera (tzv. gnome). Prema doksografskim izvorima, Demokritov učitelj je bio Leukip iz Eleje (ili Abdere), čija je osnovna teza: "Nijedna stvar ne biva bez uzroka, nego sve s razlogom i po nuždi". Ali Demokrit je učio i od  gimnosofista (golih mudraca) u Indiji, mudrih Egipćana, Etiopljana, Persijanaca i Helena. Nova znanja i iskustva sticao je putujući od Sredozemnog do Crvenog mora, proputovavši tako skoro ceo poznati stari svijet. Iako je tako potrošio cijelokupno svoje naslijedstvo, nije ostao bez sredstava za život, jer su ga sugrađani bogato nagradili kada im je pročitao svoje najznačajnije dijelo Veliki red svijeta. Tada je Demokrit kupio kućicu okruženu vrtom, proživevši ostatak svoga dugog života u rodnom polisu Abderi. Savremenici su ovom učenom čovjeku dali nadimak "Mudrost" ali i "nasmejani filozof", zbog duhovne vedrine i stalnog osmijeha na licu. Pri tome, doksografi pišu kako je Demokrit jačao volju, boraveći u pustinji ili među grobovima, gdje je u tišini moga da se skocentriše i razmišlja. Živjeo je preko 100 godina, a zadnjih dana je održavao život udišući miris meda i toplih hljebova. Drugi opet kažu  da je pod starost, izlažući oči sunčevim zracima, sam sebi oduzeo vid, Zanimljivo je i mišljenje hrišćanskog teologa Tertulijana u vezi s tim, prema kome je stari veseljak i neumorni putnik, nije želio da gleda lijepe žene, kada već nije u stanju da ih voli.
 
Učenja        
 
Demokrit Abderanin tvrdi da jednako bivaju i bivstvo i nebivstvo, koje on  označava kao puninu (nedjeljive čestice ili jedinke - atome) i prazninu (prazan prostor). Abderanin smatra da kada recimo režemo jabuku, nož prolazi kroz prazan prostor, tj. između atoma kao nedjeljivih čestica. ili, kako sam kaže: "Po opštem mnenju jeste boja, po opštem mnenju slatko, po opštem mnenju gorko, a uistinu jesu atomi i praznina" (1983 II: 101). A Aristotel konstatuje: "Leukip i njegov drug Demokrit uzimaju kao elemente puno i prazno, koje nazivaju bivstvo i nebivstvo" (1971: 16). Prema tome, supstancija (podmet, osnova) svih nastalih i propadljivih bića su nenastali, nepropadljivi i nedjeljivi atomi. Atmomi su slični elejskom bivstvu, samo ih ima beskrajno mnogo i viječno se kreću. Međusobno se razlikuju samo po veličini, obliku i položaju. Atomi se u praznom prostoru kreću nužno i pravolinijski. Demokrit se zato uzima kao rodonačelnik starog determinizma (lat. determinatio-određenost), odnosno fatalizma (lat. fatum-nužda, sudbina) u filozofiji. Odnos između atoma ne uspostavlja ni heraklitovski logos, ni Empedoklova ljubav - već nužnost (mitološka boginja Ananake).Demokritova materijalistička pozicija ogleda se u tome što on odbacuje ideju o besmrtnosti duše. Naime, iako su atomi od kojih je duša sastavljena slični vatrenim atomima (sferični, okruglasti i vrlo pokretljivi), duša je smrtna i propada zajedno sa tijelom.
 
Demokrit Abderanin je dao i značajan doprinos razradi problema saznanja, koji je bio zanemaren kod dosokratika. Razlikujući čulno i razumsko saznanje, Demokrit kaže da čulima opažamo pojedinačna bića i stvari, a razumom ono što je čulima nedostupno: atome i prazan prostor. Svojim učenjem o eidola (sličicama), koje iz predmeta opažanja ulaze u naše oči, Demokrit je nagovijestio i "teoriju odraza".

 

Nazad   Početna strana