Peter Paul Rubens

Rubens je najveci predstavnik flandrijske barokne umjetnosti u XVII vijeku. On je, nakon sto je mnogo naučio od italijanskih slikara, saobrazio italijansku umjetnost nizozemskoj tradiciji i tako stvorio originalnu umjetnost, koja je snažno uticala na mnoge slikare u dva sledeća vijeka. Osjećanje prostora, svjetlosti i boje čini Rubensovo slikarstvo jedinstvenim. Bez obzira na to o kojim je temama riječ, a radio ih je gotovo sve, on širokim mrljama svjetlosti i boje dinamično povezuje prostorne planove i oblike. Na Njegovim slikama preovladavaju svjetlije i toplije boje, sijenka je tu samo da istakne svjetlost. On je, uz Velaskeza, u rukovanju uljanim bojama postigao savršenstvo koje je i danas nedostižno.

 

 

Podizanje krsta. Naprežući se silinom svojih mišića, dželati se upinju da pobodu krst i da ga usprave. Dijagonala koja kompoziciju dijeli nadvoje, koleba se, tako da je krst upola dignut. Volumeni tijela i osvjetljenje pokazuju uticaje Karavađa i još nekih italijanskih slikara, ali se u slici istovremeno ogleda i flamanska tradicija. Ona se vidi u smislu za detalj pri slikanju lišća drveta i psa u prvom planu.